PUNA JE PULA

17 rujan 2014

Teško bi bilo sad prepričat osjećaj koji me obuzme svaki put kada se nakon Vodnjana ukažu dizalice Uljanika na jugu...svjetla Velog Vrha kao crveni tepih na ulazu u drevnu rimsku i austro-ugarsku, talijansku, jugoslavensku, hrvatsku, istarsku Pulu. Pola citta puttana rekao bi Franci aludirajući pritom na taj složeni mikrokozmos, kolaž u sitnom vezu raznih kultura, nacija, vjeroispovjesti. Kada strancima pričam o Puli, zadnje čega se sjetim spomenuti jest ta Arena jer Pula jest toliko toga da je vrlo teško sažeti je u bilo kakvu formu. Krenuo sam zato redom i osvanuo na polu-buisy Forumu odsjevši kod Robija u Sireni, najpulskijem kafiću u Puli. Uz čašu nekog belgijskog crvenog piva slušao sam tlapnje vječnog freaka Grge vezane za produkciju kisika i neku kavidanju u Marčani. Odšetao Prvomajskom i nabasao na štand Saleta Verude...20-ak CD-ova i stotinjak ploča, poneki fanzin-sve to Sale nudi u gabaritima od 40 do 100 kunića, rekoh:

-vidim imate Antiotpad i Fuck Off Bolan, ali ja tražim Trijo Porkodijo?

Trijo je kultni pulski band i punk lozinka koja, izrečena na pravome mjestu može vidno olakšati život. Pula jest izrazito punk grad pa čak i sada kada je Monte Paradiso ugasli vulkan, kada nema Ha Pea i kad iz mnogih klubova urlaju cajke.
Nastavio sam tako kontemplirajući u sebi i dospio na tržnicu pred vrata restorana Sljeme. U tom neobičnom križancu između studentske menze i pučke kuhinje, hranio sam se dobar bokun mladosti i taj miris što kulja kroz napu na ulicu uvijek me nepogrešivo vrati u to doba. Jednom smo prilikom tamo svjedočili bizarnom činu-neki ubogi penzioner je u jednom trenutku zagnjurio u pjat fažola i tako naprasno preminuo. Od tada su uveli novo pravilo da se jelo plaća na ulazu to je Pula-alanfordovski cinična i pomalo kruta, ali svakako neodoljiva životu.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.