hawkeye_1306
02.03.2020. ( ponedjeljak ) u 13:06 (8)
40ak godina...epilog
|
13-560 mirnih očiju gledao sam kako dizalica izvlači zdrobljeni, plavi auto...znao sam ti si negdje drugdje tisuće misli, mogučnosti, mjesta, okolnosti...sve sam pokušao spojiti u sliku i uvijek se od razlomljenih dijelova sklopila samo jedna za tebe, to je bio jedini izlaz, iz zlatnog kaveza, očekivanja protekom slijedećih, nekako uspavanih godina, kao da sam očekivao da me probudiš moj usporeni, pivom anesteziran mozak došao je do zaključka jedino što želim, čemu se nadam...da ti je sada bolje više nisu godine, desetljeća su prošla...jutrom, iako je škola u mom kvartu pratim svoju mirnu kćer do ulaza, predajem joj njenu tešku školsku torbu mahne mi prije nego nestane u vrevi školskog hodnika okrenem se kao da se nebo otvorilo, kao da je sva silina sunčevog sjaja stopila se u taj tren stajala si tu, dovela kćer u novu školu predivna, očiju blistavih, topline sleđenog planinskog jezera gledali smo se bez riječi nakon naizgled beskonačnih...pet sekundi tišine kažeš, oprosti... prekinem te, neznatnim pokretom prstima kažem, ne brini, uvijek sam znao...jedino, želio bi znati čuvaš li još ključ bez odgovora, a ujedno sa svim odgovorima koje sam želio tolike godine pogledao sam te, još jednom ostao začuđen ljepotom tvojih očiju, hladnijih od sleđenog planinskog jezera posljednji put komentari su iskljućeni na ovom postiću...komentirati se i dalje može, na najnovijem postu :) |
