hawkeye_1306
16.11.2016. ( srijeda ) u 13:06 (9)
iako nikad nisam, žurio sam...
|
84-414 dakako, tada ništa ne ide preme očekivanju trebalo je osloboditi prostor, ponio sam veeeeliku, ne baš tešku ali nespretnu kutiju...pogleda ograničenog tom veličinom, nagazim na pola stepenice... u slijedećem trenutku povampireno tlo me udari u rame a tvrdi čošak te kutijetine u rebra...nakon nekoliko sati razmišljanja odem u ''traumu''... posnime mi to, baš fino, niš nije puklo...samo napola... no, nekako teško dišem, ponovno snimanje pokaže i 2 napukla rebra ali, koga briga...dočekam servisera, čovjek obavi svoje, toplina... zagledan u prekjučer, usmjeren u prekosutra, vidim jedino tebe puno toga sam ti mogao pružiti...ali nisam još više sam želio, a koliko jesam doista...ne znam ostaje samo nada za to preksutrašnje doba možda će već padati snijeg, ni prvi ni zadnji put u mojim očima je samo taj trenutak, nakon toliko godina nasmiješiš mi se kao onog, prvog dana ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
