hawkeye_1306
02.10.2015. ( petak ) u 13:06 (3)
14-307
|
danas...dan je počeo rano, neočekivano sunce je osvijetlilo grad, a ja sa svoje sunčane strane gledam krovove svog sivog, prljavog kvarta i kao nekim čudom, crvene se stotinu godina stari krovovi, splet misli vodi me u neke druge dane, kao da sanjam - - - ljetna, ali ledena zora, nagovještaj sunca što će zasjati iznad vodnjanskog zvonika moji prsti u tvojoj kratkoj, tamnoj kosi mobitel se javlja neodoljivim kreštavim glasom..J-J, mercedes benz 06:05 vrijeme je isteklo...gledam te odlaziš a ne znam kuda, kada... - - - kao da je već proljeće, možda čak početak ljeta, onog čudnog dana leden vjetar sa Sljemena lijeće u tvom malom dlanu moje srce ostalo bez daha duge godine, duge...a ti dobro znaš što si učinila sklanjaš pogled, jer inaće bi znala da odavno sam ti oprostio - - - postajem svjestan zašto sam budan mobitel zuji u tišini jutra...naravno to si ti, naravno, kao toliko puta prije nisi znala koga nazvati u trenutku krize a ja...slušati ću strpljivo tvoje pokušaje da me uvjeriš, da me još uvijek voliš kažeš, molim te, samo još ovaj puta naravno, mislim, kao i toliko puta prije samo još danas, moram te vidjeti... dođi, kažem, ako si razmislila o tome da, jesam, odgovaraš, nekako prebrzo - - - sklanjam sa stola sve sitnice koje bi mogle odati da si odavno otišla uostalom, dobro znam...čim dođeš smjestiti ćeš svoje raskošno dupe na ugao stola, baš kao nekada ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
