hawkeye_1306
03.02.2012. ( petak ) u 13:06 (5)
229
|
večeras je jedna od onih večeri, noći...kad san bježi od mene vani vjetar i snijeg, zaleđeni prozori zaustavljaju pogled a neznam i što bi mogao vidjeti, svoj uništeni kvart, sivo nebo baš kao i sutra kojem smo se svi nadali, boljem, svjetlijem... baš kao i svako svjetlo na kraju tunela, umjesto izlaza nudi samo slijedeći tunel, još mračniji, dulji, beskrajan pitanje koje sam prije nekoliko postova postavio, a odgovor ionako svi znamo, tko je tko i tko je kome neprijatelj... imao sam susjeda, zvali smo ga Pajo, rođenjem srbina hrvata u duši, četiri godine u hrvatskoj vojsci, počivao u miru a "moj" hrvatski sabor, vlada, bori se za povlaštene mirovine pa i neka, neće domovina propasti za tih par bijednih tisuća osipaju se ruševne zidine oltara domovine, izdajom potkopane ja još mogu i uvijek ću, svakome reći, gdje sam i što bio samo više nisam siguran koliko dugo ću još na svojem biti... ajd, ostati će komadić planine, predaleko je od obale, strm put ni za trgovački centar nije, nema dosta parkinga rastegnuti ću opet svoj bazen, 5 sa 5, pa brojilo nek se vrti baš me briga, toliko još se ima, vode hladne 30 kubika ako još milostivi oblaci budu, sunčane zrake propuste biti će i voda topla, a borove, igličaste, bockave i smolaste odavno moja ruka posadila, debela hladovina pod njima caruje moje ruke besposličara nikad mira nemaju pa i danas dokone, sjećaju se mladih dana, mirnog oka...uspomene 'springfield' u ormaru prašinu skuplja, a kandidata prekoviše danas je novo vrijeme, "europsko" prvenstvo se igra u beogradu navija se sa uzdignuta tri prsta, protivnike dočekuje sjekirama kamenjem, kao i prije 20 godina...vuk je vuk.... rješava ga se jedino velikim kalibrom ali ima jedan za kojega ne bi metak potrošio, u 'mom' saboru bješe zastupnik četnik stanimirović ... gušti su gušti, radije golim rukama pa si mislim, tko je ovdje bolesnik, domovina, ja, svi mi..? ovih dana izdalo me i vrijeme, od putovanja niti traga zalud gume zimske, zalud starovjeki benzinski motori mladost nestade, zebu ruke, bole leđa, lakat škripi i koljeno daleko je devedeseta kad se mladost za domovinu prosipala no još je u mom srcu vatre, želje, u inat ću svima, isplivati dočekati...za početak proljeće, toplinu nebom darovanu i tvoj osmijeh što uvijek blista onim divnim sjajem kao tada onog prvog dana kad su naše oči prvi se puta sastale pozdrav iz srca, svima vama, svima ali ne i 'njima' - - - - - - ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
