hawkeye_1306
13.10.2011. ( četvrtak ) u 13:06 (2)
214
naravno, uvijek trebamo još dan više produžiti osjećaj topline i ljeta iako smo več u cipelama jesenjskim tako je blizu, a nedodirljivo daleko... netom proteklo ljeto, vječna obala u mojim mislima tako blještavo jasna tvoja slika , tvoje oči što sjaje za mene UPDATE... a jutros...probudim se rano tišina je svuda oko nas da, oko nas, jer ti si tu, samnom, svako jutro vani prvi tragovi sunca nagovješćuju lijep dan okrećem lice suncu i ponovo tonem u san onaj lagani, ispunjen slikama svjetlosti i topline vraćam se nekoliko tjedana unatrag, osjećam vrelinu kamene plaže na podnevnom suncu ti mirno upijaš sunčeve zrake, a ja nemiran... željan tvojih dodira, tvog tijela i poljubaca pa ti objašnjavam, naizgled strpljivo da je opasno biti na suncu usred podneva da treba poć u sjenu, namazat te kremom... izmasirat, dodirivat, rukama klizit i svakako temperaturu izmjerit, a zna se i kako sonda je već spremna, a bome i mala rumena al rezultat nekako sumnjiv, ponoviti treba barem tri, četiri puta, da bude sasvim jasno da je voditi ljubav s tobom krasno... no, danas nije taj dan, jer je ta plaža nažalost stotinama kilometara daleko ali ja, kao i uvijek, več imam novi plan kako da s tobom provedem dan da tvoje oči pogledam iz blizine i tvoje gaćice kako niz bedra klize pa da se žedan napijem tvoje ljepote mirno zaspem do zagrljaja tvog ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
