hawkeye_1306
04.03.2011. ( petak ) u 13:06 (13)
192
|
smjenjuje se snijeg i sunce, vjetar i tišina a tišine nikad dosta...mislim, mira i odmora život težak, besposličar, vremena uvijek ima za drugo nitko ne pita, dali što mi fali...dali mogu ***at ga, nije ni važno, kako uvijek i sada ću pretrpjeti, preživjeti baš u inat i zauvijek imati zadovoljstvo, malo ali ipak...tražio nisam nikad pozajmicu, protekciju, proviziju, promaknuće baš me briga za te stvari nemam puno, izmiče mi čak i vrijeme, ali... u mom malom svijetu ima jedno divno mjesto kao svjetiljka i blistava i prigušena a zove se nikad dužan ikome išta...pa kad se nema, dobro kad se ima, opet dobro ja sam čudak, volim skupljat, sitnice pa i veče razne stvari, razne zgode, a ljudi...već ko ljudi izvor uvijek novih prića, iznaneđenja beskonačnih svatko vreba, svetko traži, trenutak neopreza a meni je sve jednostavno, problemi kad se stvore legnem, zaspem...i sve mi bude bolje probudim se, oko podne ili možda malo prije do tržnice se prošetam a tamo...blaga silnog domačega sira, pa iz vrta bilja raznog kobasica i prasića, krumpira i salate teško se odlučit, pa od svega po malo... kuhinja moje drago mjesto, ali eto i tu problema zakonita je na dijeti, kuhinju izbjegava, jabuke guli lešo blitvu i krompire bez soli...bogme posti a postim i ja, nažalost ne od hrane, nego turska-prikladna, uz tv serije i ostalo-izreka kaže bog visoko, car daleko...nijedan ne čuje dobro mi, sitni mravi na zemljinoj površini ionako čemo sve nadživit, pa kom pravo, krivo ovaj puta...ni seksa ni hrane, al svejedno tu je uvijek iskren, iz dubine...pozdrav iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
