hawkeye_1306
22.05.2009. ( petak ) u 13:06 (42)
nad mojim sivim gradom nadvili se oblaci, pretopao vjetar podiže prašinu dok obavljam posljednje dnevne zadatke, u mojim dječaćkim očima protiče sasvim drugi prostor, vrijeme i događaji...polako putuju valovi mirišu čempresi, borovi, šušti lišće maslina putem do obale...a ti držiš me za ruku, dok hodamo ja znam da me gledaš, brojim korake do sjene onih prastarih borova pod kojima smo vodili ljubav, gdje... gdje sam te ljubio kradom, gdje tepih borovih iglica utišava korake tamo smo bili sami i slobodni...tada možda nesvjesni neponovljive kratkoće tog trenutka, ti i ja, polusvjetlo pod krošnjama...pijesak curi kroz tijesan struk pješčane ure, naizgled beskrajno sporo, a tako... brzo me k tebi vodi, svi beskrajni sati bez tebe nestaju kao sjenke dok te gledam kako hodaš kraj mene s onim predivnim osmjehom baš onim osmijehom... kojim je blistalo tvoje lice kad prvi puta smo se sreli ........................................................................................................ pozdrav iz srca ........................................................................................................ ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
