O svemu običnome i neobičnome

srijeda, 07.07.2010.

Erotska priča

Casanovafest je prošao, a ja se nisam dokopala Vrsara. Nisam bila ni blizu. Nedostatan broj komentara surovo me izbacio iz utrke.
Zaključak: bolje puno loših kritika nego tek nekoliko dobrih.

I što ću sad s tom svojom prvom erotskom pričom; baš sam je zavoljela; nego staviti je na svoj blog.



JA SAM MORE



Stela nije s Ivanovog planeta. Nisu ni iz istog svemira; ona svoj svemir nosi u sebi i ne izlazi iz njega. Nejasno je kako se našla ovdje, greškom ili providnošću nekih viših sila, ali tu je i slijedeći vlažne tragove njenih malih i uskih stopala u pijesku, Ivan vjeruje da se ipak radi o providnosti.

- Ja sam lepršava haljina oko tvojih nogu, milujem ti listove i bedra, priljubljujem se uz glatku kožu i ostavljam poljupce u pregibima koljena – tiho kaže oprezno istražujući tamne rubove njenog svemira. – Zraka sam sunca uhvaćena u tvojoj kosi i ovaj vlažni pramen što ti se priljubio uz vrat.

Vršcima prstiju Stela dodiruje vlažan uvojak na vratu; Ivan taj dodir osjeća u utrobi, preplavljuje ga uzbuđenje istraživača. Pruža ruku prema njoj, ne dodirujući je, kažiprstom polako slijedi hrpat njezine kralježnice, od podignute kose, između lopatica, sve niže i niže, u mislima uklizuje ispod haljine...

- Sad sam kapljica znoja u jarku posred tvojih leđa. Osjećaš me? – pita promuklim glasom. Stela zastaje i izvija leđa; Ivan nastavlja: - Lijeno klizim prema dolje, upadam u utor između tvojih guzova. Dlanovi su mi na njima. – Raširenim prstima opisuje obline njene isturene male stražnice; toplina iz njenog tijela udara mu u dlanove. – Prelazim preko tvojih bokova, čvrsto te držim i privlačim k sebi, pritišćem te uz svoje napeto i kruto tijelo. - Stela zabacuje glavu i isteže vrat, Ivan dodaje: - Ljubim ti rame, lice naslanjam uz vrat. Osjećam kako ti srce divlje udara, istim ritmom kao i moje.

Ona zadiže rame i miče glavom kao da je naslanja na njegovu. Srce joj divlje udara. Otvoreni dlan prinosi svom ramenu. - Diram ti kosu – uzdiše. – Poput svile je pod mojim prstima.

Ivanova kosa nije poput svile, čvrsta je i gruba, oštra, ali Stela to ne zna. Možda nikada neće znati.

- Ljubim ti vrat, tvoj miris me izluđuje – Ivan sagiba glavu da bolje osjeti njezin miris i duboko ga udiše, okrzne joj vrat vrućim dahom.

Stela se naglo odmiče; na sigurnoj udaljenosti okreće se prema njemu. Obrazi su joj zažareni, usne poluotvorene, izazivačke.

- Ljubim ti obraze, oči, čelo, grickam donju usnu – Ivan ne prekida igru. - Raspustio sam ti kosu.

Stela raspušta kosu. Nemirne oči lutaju po njemu, nigdje se ne zaustavljaju. Glas joj drhti:
- Ljubim udubinu ispod tvog vrata. Otkopčavam najgornje dugme na tvojoj košulji.

Nespretnim prstima izvodi pokret kao da otkopčava dugme. Ivan otkopča najgornje dugme na svojoj košulji. Stela spušta ruku niže i otkopčava sljedeće dugme, pa još jedno. Ivan je slijedi, ali ne skida košulju. Čeka.

- Naslonila sam lice na tvoje gole grudi – napokon će Stela. – Tvoja bradavica je između mog palca i kažiprsta. Dodirnula sam je jezikom, pokrila usnama. Ljubim svaki milimetar tebe, usnama klizim preko tvog trbuha.

Ivan želi raskopčati hlače, zabiti prste u njenu kosu i gurnuti joj glavu niže, ali ne želi da igra prerano završi. Sa Stelom mora biti strpljiv.

- Prsti su mi u tvojoj kosi, dlanovima sam ti obuhvatio lice i podižem ga prema sebi. Ljubim ti vrh nosa. Zatim usne, nježno i dugo, prelazim preko njih vrškom jezika.

Stela ga iznenadi:

- Rastvorila sam usne, moj jezik je dotaknuo tvoj.

Ivan se osmjeli i riječima joj gurne jezik u usta. Stela prihvaća igru; grli ga i privija se uz njega. On spušta naramenice njezine haljine i razotkriva joj grudi, polaže dlanove na njih. To su već radili, nema opasnosti. Naravno, samo riječima, a naramenice Steline haljine su tamo gdje trebaju biti, na njenim ramenima. Samo joj se bradavice ocrtavaju ispod tanke tkanine. U mašti, njezina bradavica je u njegovim ustima.

- Nježno sam je gricnuo.

Stela glasno stenje:
- Haljina je skliznula s mene. Ispod nemam ništa.

Ivan zatvara oči i zamišlja Stelino nago tijelo, a ona kaže:
- Skidam ti hlače.

- Pustila si zvijer na slobodu – odvraća Ivan. Teško dišući, napeto iščekuje što će dalje biti.

Ona šuti. Dosad su se dirali samo preko odjeće.

Ivan preuzima inicijativu:

- Ljubim ti trbuh. Razmičem bedra i ljubim ih s unutrašnje strane, prstima istražujem tvoje vlažne tajne. Želim te okusiti.

- Okusi me.

Zatvorenih očiju, riječima je dovodi do vrhunca. Stela rukom prigušuje krik, tetura. Ivan je gleda zamagljenim pogledom, čini mu se da će pasti i da je sad pravi trenutak da je prihvati, privine njezino tijelo uz svoje, utisne je u sebe, oživi riječi, ali negdje duboko u sebi, tamo gdje boli, zna da bi je time natjerao dublje u njezin svemir, u samo srce svemira, tamo gdje ne dopiru ni pogled, ni riječi.

- Sad ti – usudi se zatražiti iako nije siguran da može izdržati nastavak igre, priželjkuje da ga ona odgurne sa ruba svog svemira i ostavi ga samog.

- Morat ćeš me voditi, reći što želiš da ti radim.

Riječima uzima njezinu ruku i vodi je. Sputana zvijer je nezadovoljna tretmanom sazdanim od riječi. Buni se i kažnjava ga valovima boli, zahtjeva rasterećenje. Ivan pada na koljena.

- Stani, stani, ja ne mogu tako, bez dodira.

Stela ga zbunjeno gleda, nesvjesna u čemu je pogriješila. Nije li rekla sve što je tražio? Ponavlja:

- Uzimam ga...

- Dosta! Ja nisam kao ti. Nisu mi dovoljne riječi.

Stela se nesigurno osmjehne, na brzinu provlači jednu ruku kroz naramenicu, pa drugu, razotkriva limunaste grudi i pušta haljinu da sklizne s nje. Ivan stenje. Ogledava se malim, pustim žalom i otkopčava šlic. Stela ga gleda širom otvorenih očiju i počinje ispočetka:

- Uzimam ga...

Ivan ga uzima u ruku i svrši prije nego Stela dovrši priču.

- Je li ovako dobro? – prostodušno ga pita.

- Dobro je – rastreseno joj odgovara, a u sebi dodaje, kad bolje ne može.

- Ajmo se okupati – predlaže Stela i već trči plićakom, voda pršti oko nje, a Ivan zavidi moru koje je prima u svoje naručje.

- Ivane! – doziva ga iz mora.

Briše se i oslobađa odjeće, a zatim polako, klecavog koraka, ulazi u more i zapliva prema njoj, nepoznatom svemiru.

Stela pluta na leđima, raširenih ruku i nogu, zabačene glave, kosa leluja oko nje. Ivan joj dodirne kosu, pazeći da ne dodirne nju, koja ne podnosi dodire i kaže:

- Ja sam more.

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Svibanj 2017 (1)
Rujan 2015 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (1)
Rujan 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Travanj 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Srpanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (3)