Što je to zapravo nada i kome je ona potrebna?
Primjećujem da se ljudi posvuda traže nadu, ne samo kada su njihovi vlastiti životi u pitanju, već i u kazališnim predstavama, filmovima, romanima... Happy end postaje imperativ ili barem svršetak koji ulijeva nadu, pa makar to bila nada ispod duge. I živjeli su sretno do kraja života više nije povlastica samo bajki, jeftinih ljubavnih romana i filmskih limunada.
Ljudi su se umorili od crnih vijesti s jedne strane i blještavog reklamiranja sreće s druge, kojima ih mediji neprekidno zasipavaju. Žele potvrdu da ima nade kako bi imali čime nahraniti svoju nadu, zatočenu na dnu Pandorine kutiji.
Nada je često obmana koja nam ne dozvoljava da pogledamo istini u oči i uvidimo da nade nema. Ona je također i kočnica koja nam ne dopušta da krenemo dalje, okrenemo novu stranicu i počnemo ispočetka jer dok ima nade, spremni smo trpjeti, pa makar njome samo zavaravali sami sebe.
Ne kažem da nada ne postoji, ali morali bi naučiti razlikovati realnu nadu od lažne.
< | rujan, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
O svemu što me na ovaj ili onaj način takne, o ljudima i životinjama, kulturi i nekulturi, pubertetu i klimakteriju, hrabrosti i kukavičluku, gluposti i razumu, možda i pokoja priča ako me pukne inspiracija.