O svemu običnome i neobičnome

nedjelja, 16.09.2012.

Na dnu Pandorine kutije

Što je to zapravo nada i kome je ona potrebna?

Primjećujem da se ljudi posvuda traže nadu, ne samo kada su njihovi vlastiti životi u pitanju, već i u kazališnim predstavama, filmovima, romanima... Happy end postaje imperativ ili barem svršetak koji ulijeva nadu, pa makar to bila nada ispod duge. I živjeli su sretno do kraja života više nije povlastica samo bajki, jeftinih ljubavnih romana i filmskih limunada.

Ljudi su se umorili od crnih vijesti s jedne strane i blještavog reklamiranja sreće s druge, kojima ih mediji neprekidno zasipavaju. Žele potvrdu da ima nade kako bi imali čime nahraniti svoju nadu, zatočenu na dnu Pandorine kutiji.

Nada je često obmana koja nam ne dozvoljava da pogledamo istini u oči i uvidimo da nade nema. Ona je također i kočnica koja nam ne dopušta da krenemo dalje, okrenemo novu stranicu i počnemo ispočetka jer dok ima nade, spremni smo trpjeti, pa makar njome samo zavaravali sami sebe.

Ne kažem da nada ne postoji, ali morali bi naučiti razlikovati realnu nadu od lažne.

16.09.2012. u 10:36 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Svibanj 2017 (1)
Rujan 2015 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (1)
Rujan 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Travanj 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Srpanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (1)
Travanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (3)

Opis bloga

O svemu što me na ovaj ili onaj način takne, o ljudima i životinjama, kulturi i nekulturi, pubertetu i klimakteriju, hrabrosti i kukavičluku, gluposti i razumu, možda i pokoja priča ako me pukne inspiracija.


Loading