Život jedne srednjoškolke

28.04.2005., četvrtak

"Šlag na torti"

Evo i mene. Nisam pisala već tjedan dana. Imala sam dosta toga ovaj tjedan za učiti pa nisam stigla. Ne znam od kud da poćnem, nije se dogodilo ništa posebno. U ponedjeljak sam E.R.-u poslala poruku jer više nisam mogla izdržati, glasila je ovako: «Ne bih ti htjela dosadjivati, ali s tobom se fakat nešto događa. Šta? Znam da ti je umrla mama ali mislim da se ne bi tako trebao ponašati prema meni. Bio si totalno hladan i mogao si me makar zagrliti kak spada, jer taj zagrljaj je potreban i meni i tebi.» a on mi je na to odgovorio: «Oprosti, nisam mislio povrijediti tebe. Ali se nešto događa, valjda je depra. Smirit će se to s vremenom.» ja sam mu na tu poruku odgovorila da može računati na mene i da se opusti i razgovara samnom, da si olakša dušu. Ali on od tada nije ništa odgovorio. Nije mi se udostojio poslati poruku čitav tjedan. Zna da se brinem i sve ali o njemu niti traga. Znam da sam vam već dosadna s njim i da stalno pričam o njemu ali stvarno više ne mogu. Teško mi je, jako sam se vezala uz njega ali najradije bi odustala od svega. Borim se više nego on, ali pored te moje borbe i moja želja da uspijemo zajedno, polako se topi. Bojim se da gubim volju. Sutra su tri mjeseca kako smo zajedno. Najradije bi sutrašnji dan prespavala. Strah me da se neće sjetiti, da će zaboraviti (inače svega se sjeti uvijek je prvi slao por za bilo što, čudno za dečka ali on do tih datuma stvarno drži). Stvarno više neznam što da radim! Još onak kao «šlag» na tortu danas saznam da frendica iz razreda ima mononukleozu. Užas! Moja pa skoro naj frendica sutra treba ići na testiranje jer je s tom curom Anjom pila iz iste boce pa mora na testiranje. Ja vjerujem da se nije zarazila! PORUČUJEM JOJ DA SE NE BRINE I DA MISLI POZITIVNO, I MAJA ZNAJ ŠTO GOD DA SAZNAŠ ILI ŠTO GOD SE DOGODI ZNAJ DA SAM UZ TEBE!

- 21:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.04.2005., subota

Za rastanak mi je samo pružio ruku...

A joj neznam od kud bi počela! Dan mi je započeo fantastično, jutro je bilo prava obiteljska atmosfera. Prije svega da vam spomenem inače kada pričam o svojim starcima svog oćuha zovem "tata", pa da se ne bi zabunili. Starci su me ujutro probudili i otišli smo svi zajedno u kupovinu, pa nas je tata odveo na doručak na čevape, a zatim smo otišli sa sestrom u park. Bilo je odlično, to mi je stvarno vratilo snagu.

Danas sam se našla s E.R., ah to je već druga priča, zbog njega sam cijeli dan u bedu, uopće mi se nije dalo ići van. (Što je kod mene rijetkost, jer sam prava "noćna ptica") Dogovorili smo se da ćemo se naći na Tomislavcu, kada sam došla do njega samo mi je pružio ruku, nije bilo ni puse niti ičega, ja sam ga zagrlila i izrazila mu sućut. Zatim smo otišli na našu staru klupicu. Dok smo hodali do tamo njegove ruke su bile u džepovima, uopće me nije primio za ruku. Znam da mu je umrla mama prije dva tjedna ali opet nemože se tako ponašati prema meni. Bilo mi je tako neugodno, nisam ga htjela previše ispitivati za mamu, a opet nisam se htjela pokazati nezainteresiranom. Pitala sam ga dva tri pitanja na što je on samo odgovorio sa da ili ne. Možda vam se čini kroz ovo da je mamina smrt na njega jako utjecala, e pa začudit će te se kad vam kažem da nije, nije ga to toliko pogodilo, kada sam ga pitala kako je to podnio odgovorio mi je da je to samo život i da tu on nemože ništa. Nismo nešto ekstra niti pričali, većinu vremena smo šutili. Stvarno neznam što da radim! Kada sam krenula na vlak, tj. dok smo hodali do glavnog njegove ruke su i dalje bile u džepovima. :( Došlo je vrijeme da uđem u vlak, a on je meni za rastanak pružio samo ruku. Što bi to trebalo značiti. U ćemu je problem stvarno ne shvaćam. Da li je problem u meni?!? Stvarno neznam što da radim s njim, ne bi mu htjela sada ništa predbacivati ali zašto se tako ponaša prema meni. Nije samnom uopće htio razgovarati o onome što se dogodilo. Preko toga mogu nekako preći ipak nije lako razgovarati o tome. Stvarno neznam, pokušavam ga shvatiti ali ne mogu. Znam da mu sada možda nije do nićega, ali ipak mislim da me nemože toliko odbijati, za rastanak pružitii samo ruku......:(

* * * * *

Rijetko je pronaći prave riječi,
jer onih pravih je tako malo.
Ali zar su potrebne riječi da shvatiš
da mi je do tebe stalo!

* * * *

Tko je bio taj tko je ljubav nazvao
imenom ljubav?
Zar ne bi bilo bolje da ju je
nazvao umiranjem, kad voljeti uistinu
znači umirati!

- 23:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

22.04.2005., petak

Tata zar si zaboravio broj mog moba?!

Pa....kaj da vam pišem, dan mi je dosta dobro prošao. Nema ništa novo, sutra bi se trebala naći s E.R.-om i tak.
Danas bi vam mogla otkriti još nešto o sebi. Pa...evo ovako, roditelji su mi se razveli još kad sam imala 4 godine. Tak da se toga baš i ne sjećam Živim s mamom i oćuhom koji je super, stvarno ga volim, on mi je poput mog pravog oca. Jako me voli i smatra me svojom pravom krćerkom. Svog biološkog tatu posjećujem svake godine, kod njega znam provesti 2-3 tjedna ljetnih praznika. On živi u Slavoniji sa ženom. Još uvijek je dobar prijatelj s mojom mamom i također se sprijateljio s mojim oćuhom tako da tu nema problema. Tata me jako voli i svake godine kod njega provedem nezaboravne praznike, jedino sam mu djete pa dobivam svu njegovu pažnju kada sam kod njega. Ali ima jedan mali problem, koji mene na neki način dosta pogađa. Tokom školske godine ili zimskih praznika tata me uopće ne nazove. Znam me nazvati za ročkas i novu godinu i Božić. Ali da me nazove ovak iz čista mira, to je nemoguće. Neznam zašto, o tome sam pričala s mamom. Rekla mi je da kad sam bila mala da me je tata obožavao, da sam mu bila poput prvorođenog sina i da joj je čudno kako je sada nezainteresiran. Ja ga ponekad nazovem ali on uvijek kaže da nije imao vremena ili kad bi me htio nazvati da ga uvijek nešto spriječi. To me na neki način jako pogađa jer ipak mi je tata. Moj život i bez njega je super, imam sve u životu super mamu, odličnog «tatu» (oćuha), sestru (polusestru). Sve mi je savršeno ali opet NE MOGU ZABORAVITI SVOG TATU NITI TO ŽELIM. Želim da je on dio mog života i želim da bude sretan kao i ja. Volim ga i htjela bi da bude sretan kao i ja, da ponekad moju sreću dijeli samnom, da me nazove da mu ispričam kako mi je bilo u školi, što mi se sve događa ali......imam osjećaj da se moja želja neće ispuniti. :(
Koliko god imam sjajan život uz oćuha i mamu opet u meni ostaje jedan djelić prazan koji bi trebao ispuniti moj tata. Što bi mi vi savjetovali? Dal da mu to reknem iskreno ili da i dalje šutim? Neznam što da radim, mami neželim više o tome govoriti jer ne želim da pomisli da sam nezadovoljna životom kojim imam. Što da radim? O tome nepričam baš niti sa frendicom jer tu temu nevolim baš otvarati pa......zato vas pitam, što bi mi savjetovali.

- 23:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #

21.04.2005., četvrtak

Pokušat ću malo zaboraviti na nesreću....sasvim drugačija tema....

Evo pokušat ću pričati o nećem sasvim drugom da malo zaboravim na tu nesreću. U komi sam ovih dana, E.R.mi tako nedostaje. Tako bi htjela biti pored njega, znam da mu je teško, ali on kao da ne želi da mu ja pomognem. Shvaćam da je za njega to bio totalni šok ali htjela bi to s njim podijeliti da mu bude lakše. Danas mi je dan bio odličan test iz povijesti sam napisala super, a i prijepis iz birotehnike nije prošao tako loše. Bila sam tako sretna! Još mi je frendica rekla da građevinska sutra nema škole, što znači da bi se sutra mogla vidjeti s E.R. nakon duuuuugo vremena. Hormoni mi se nisu mogli smiriti pa sam mu poslala por i pitala dal bi se mogli vidjeti ali...kao i uvijek...on nemože ide s frendovima van. To me malo pogodilo, pa zašto ne može izdvojiti sat vremena za mene ali...ja kao i uvijek sve opraštam. Ne mogu mu sada ništa nabijati na nos niti to želim, neželim ga još više odaljiti od sebe. Moram mu dati vremena! Ah...ta ljubav. Zbilja nisam mislila da ću se tako brzo zaljubiti u njega, prije njega sam bila u dužoj vezi s dečkom kojeg sam zbilja jako, jako voljela, ali smo morali prekinuti jer nismo imali uvjeta za normalnu vezu. Ja sam se preselila i veza je odmah oslabila. Taj dečko mi je i dan danas u srcu, on je bio moja prva velika ljubav bio je prvi dečko kojem sam rekla da ga volim. Naš me prekid jako zabolio! I mislila sam da ću ga preboliti pored E.R., zaboravila ga jesam ali uz puno truda. E.R.-a sam upoznala preko chata, dopisivali smo se jako dugo i upoznali smo se u 11-tom mjesecu, nakon 5 mjeseci dopisivanja. Htio je odmah vezu ali ja za nju nisam bila spremna, jer nakon prekida s K.Š. veza mi nije bila potrebna. Ali nakon dugo vremena razmišljanja, odlučila sam pokušati s E.R. jer sam mislila da samo tako mogu zakrpati stare rane. Nakon 2 mjeseca hodanja s E.R. ja sam se tek zapravo sada zaljubila u njega, a on se sada počeo odaljavati od mene. Joj da bar griješim! Stvarno više ne mogu! Potreban mi je jedan razgovor s nekom muškom osobom da vidim šta on misli o tome, da mi kaže kako to dečki razmišljaju! Nemogu više! Ne bi htjela da se baš sada odalji od mene. Znam da mu sada nisu na pameti cure i provodi, nakon mamine smrti meni ne bi stalo do nićega, ali zašto ne pokuša samnom razgovarati, zna da sam uz njega i da mu želim pomoći, zašto to ne može podijeliti samnom?!?

- 22:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Mrtvo tijelo na pruzi......

Ah...evo i mene. Nisam se javljala jer mi s internetom nešto nije uredu. U komi sam totalnoj. Nemogu uopće zaspati. Danas kada sam išla doma iz škole, inače vam putujem s vlakom. Dogodila se nesreća, jednog čovijeka pregazio je vlak. Moj vlak je jako kasnio, i kada smo došli na jednu stanicu vidjeli smo policiju, ja sam pogledala van i vidjela tijelo na pruzi prekriveno crnim nailonom. Još uvijek mi je muka, inače jako se bojim smrti i imam strašne more od toga. Mrzim sahrane i takve stvari! Zašto sam baš ja to morala vidjeti!?!? Užas!!!!!

- 22:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.04.2005., srijeda

Dječja ljubav....

Sinoć nisam mogla napisati post, jer mi s internetom nešto nije uredu. Pa evo napisat ću ga sada. Sinoć sam gledala dječju srcolovku, klinci su bili tak slatki. Joj sam kad se sjetim svog prvog dečka. Bili smo tak slatki, išli zajedno u školu, držali se za ruke, igrali se zajedno. Eh to su bili dani, tako bi se ponekad htjela vratiti u prošlost. Klincima je tako lijepo, nemaju još briga za školu, problema s curama ili s dečkima, s ocjenama itd. Slobodni su, samo se igraju i uživaju u proljeću. Neki dan sam sa frendicom sjedila na Tomislavcu i gledala klince kako uživaju uprvim danima proljeća, u tim sam se trenucima htjela pretvoriti u malu klinku i uživati s njima, pustiti pamet na pašu. Ali nažalost nisam mogla, mogla sam samo ostati i promatrati ih...

DUBLJI SMISAO TEORIJE UZAJAMNOSTI U LJUBAVI

Ova teorija osvjetljava pitanje postoji li ili ne postoji dječja ljubav, je li zaljubljenost drugačije stanje od ljubavi i da li ljubav na prvi pogled uopće ima neku osnovu. kad koristim izraz «dječja ljubav», općenito mislim na intezivne osjećaje koje djeca imaju jedno prema drugome ili ponekad prema odrasloj osobi. Izraz - dječja - podrazumjeva da ta ljubav nije jako ozbiljna. Ona je dražesna, ali ne traje dugo, nije duboka i temelji se na vrlo površnom razmišljanju. Iako bismo još štošta mogli o njoj reći, općenito se smatra s takvim opće prihvaćenim stavom. Dječja ljubav je snažna emocija koja izrasta iz očekivanja i doživljaja između dvije osobe. Ona može biti izuzetno duboka, iskrena i, kad se prekine, jednako bolna kao i bilo koja ljubavna veza odraslih. Najgore je što u takvoj situaciji možete reći je da je dijete bilo budalasto, nepraktično i slijepo. Ali ne možete reći da nije voljelo. Zaljubljenost je izraz koji se koristi kad se dvoje odraslih vole površno i prolazno. (...)

by: Paul Hauck: KAKO VOLJETI I BITI VOLJEN

- 09:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.04.2005., ponedjeljak

"Moćna" oklada....

Pa...danas u školi je kao i obično bilo dosadno i tmurno. Cijeli dan sam u bila u bedu i jedva sam čekala da dođem doma. E da nesmijem to zaboraviti, kladila sam se sa frendicom da će jedan dečko danas biti u vlaku i osvoijila jednu kunu. Vau koja lova!:) Na to smo se malo šalile pa sam se oraspoložila. Ali moram vam reći da je ta cura fakat opićena, cura je super, s njom se čovjek može i šaliti i ozbiljno razgovarati. U jednom postu ću vam opisati svoju frendicu iz osnovnjaka koja sad ide samnom u srednju. Zaista smo si super i ona mi je poput sestre! Neznam kaj da više pišem, ma zapravo ima toga puuuuuno ali sad mi se baš i neda.
*****
Malo sam razmišljala i shvatila da nisam trebala odmah pisati o svojim problemima i jadima. Ispričavam vam se zbog toga. Ali već kad sam vam rekla za E.R., sinoć smo se čuli i malo se smirio i malo je bolje. Stvarno mi ga je žao, krivo mi je što se ne možemo češće viđati (viđamo se svakih tjedan dana, čak i rjeđe skoro svaka dva tjedna) da mu pružim veću potporu i da budem uz njega. Ovih dana jako sam razmišljala o našoj vezi i odlučila sam se toj vezi upotpunosti posvetiti (naravno neću zaboraviti na školu i ostale obaveze).

LJUBAV NA PRVI POGLED

«Ljubav na prvi pogled» je posebna vrsta zaljubljenosti. To je snažno osjećanje koje ponekad obuzme osobu, a da uopće nije upoznala objekt koje je privlači. Kad ugledate stranca na drugoj strani prostorije pune ljudi i zaljubite se na daljinu, tada ste očito svjetski šampion u preuzimanju rizika. Na osnovi površnih nagovještaja, zaključujete da je osoba preko puta sposobna učiniti vas sretnim bićem. On ili ona se možda na pravi način kreće, smije, lijepo je odjeven ili odjevena, lijepo izgleda i na osnovi tih ugodnih, ali ne baš i važnih činjenica, vi predviđate što bi sve ta osoba mogla za vas učiniti. Ljubav na prvi pogled je jednako prirodan, iskren i valjan ljubavni osjećaj kao i dječja ljubav i zaljubljenost, a svi se ti osjećaji temelje na očekivanju da će određena osoba ispuniti nečije najdublje želje i potrebe. Ponekad se takvi predosjećaji ostvare začuđujuće dobro. Ponekad budu potpuni promašaj. Čini mi se, međutim, da je ovaj drugi ishod mnogo češći. (....)

by: Pul Hauck: KAKO VOLJETI I BITI VOLJEN

- 22:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.04.2005., nedjelja

Grozna vijest...

Neznam kako da započnem. Prije dva-tri tjedna posvađala sam se s dečkom (E.R.), još vam neću otkriti razlog, ali ostat će te paf kad ga čujete. Rekla sam mu da je među nama gotovo, ali on me molio i molio da mu oprostim. Malo sam popustila pa sam mu oprostila, čuli smo se dva tri puta, u jednoj poruci mi je rekao da mi mora reći nešto važno i da se neradi o nama. To me jako zabrinulo. Jučer me nazvao, bio je jako potresen, glas mu je podrhtavao, grozno je zvučao.
Osjetila sam da nešto nije uredu, nakon dva tri podpitanja, rekao mi je da mu je umrla mama prije tjedan dana. Ostala sam paf, suze su mi krenule na oči, nisam znala što bi mu rekla. ali suzdržala sam se, nisam htjela da osjeti moju zabrinutost. Mama mu je bila jako bolesna, ne želim ići u detalje. I ovo je možda previše što sam objavila,ali ne mogu to više držati u sebi. Neznam kako ću mu prići i bilo što reći. Jako sam osjećajna i želim svima pomoći posebno njemu. Nije mi htio odmah reći, neznam zašto. Bilo bi mi draže da mi je odmah javio i da kroz to nije prolazio sam....Jučer mi je bio najgori dan u životu, osjećala sam se grozno, nisam imala volje uopće ići van, ali frendica je slavila 16. pa sam otišla zbog nje. Nemogu više pisati, vijest je još friška, moram se sabrati i shvatiti da je to istina. Zašto se to dogodilo baš njemu?!?!
Mnoge vam stvari sada neće biti jasne, ali s vremenom će te čuti cijelu priču. Baš zbog moje priče blog se zove "Život jedne srednjoškolke".

- 22:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Evo i mene...

Blogove čitam već dosta dugo. I već duže vrijeme razmišljam da i ja izradim svoj blog. Pa evo napokon sam ga izradila i od srca se nadam da će vam se svidjeti. Moj život je pun događaja i ljudi, to želim s nekim podijeliti pa sam odlučila o tome pisati na blogu. Na blogu će te naći još puno toga, nastojat ću da bude što zanimljiviji! Velika pusa prvim čitateljima!

- 22:02 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Petak 13

Petak 13?! Kažu da je to dan stvoren za nekakvu nesreću, ali ja vam ljudi moji u te stvari baš ne vjerujem. Znači ak je petak 13 trebalo bi mi se nešto loše dogoditi. Nemam ništa protiv ljudi koji vjeruju u te spike, ali ja osobno mislim da su to čiste gluposti. Inače ne vjerujem u takve stvari gatalice, petak 13, i tak slično. Iskreno da vam kažem baš ne vjerujem niti u horoskop. Uvijek me zanima što piše u njemu i što me to kao dočekuje, ali nevjerujem baš u to. Meni je petak 13 dan kao i svaki drugi , bez ikakvih razlika, a vama? Recimo nikada nisam shvaćala ljude koji taj petak 13 shvaćaju tragično i očekuju da će im se na svakom koraku dogoditi nešto loše. Ne kužim kak ljudi u to mogu vjerovati, ali ajd dobro.
Kao što vidite imam novi dizajn, meni je iskreno bolji onaj stari ali na ovom imam malo više mjesta. Kod ovog mi je dobro jedino to što boxeve imam s oba dvije strane. Ne mogu vjerovati imamo manje od mjesec dana škole. Jedva čekam ljeto, plažu, noćni život. Inače svako ljeto idem na Pag u Novalju, tamo mi je odlično, obožavam Zrće. To mi je jedna od najdražih plaža, noćni život na njoj je odličan. Tri dicotece na plaži uživancija, savršeno. Obožavam plesati, a tamo kad dođeš ne možeš se odlučiti u koji ćeš disco otići jer ima je mjuza savršena. Ali ipak meni je Kalypso najbolji! Neznam što da vam više švrljam, uživajte u vikendu!

- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vulkan

Tekst za ovaj post objavit ću za 15-tak min!