Pa....kaj da vam pišem, dan mi je dosta dobro prošao. Nema ništa novo, sutra bi se trebala naći s E.R.-om i tak.
Danas bi vam mogla otkriti još nešto o sebi. Pa...evo ovako, roditelji su mi se razveli još kad sam imala 4 godine. Tak da se toga baš i ne sjećam Živim s mamom i oćuhom koji je super, stvarno ga volim, on mi je poput mog pravog oca. Jako me voli i smatra me svojom pravom krćerkom. Svog biološkog tatu posjećujem svake godine, kod njega znam provesti 2-3 tjedna ljetnih praznika. On živi u Slavoniji sa ženom. Još uvijek je dobar prijatelj s mojom mamom i također se sprijateljio s mojim oćuhom tako da tu nema problema. Tata me jako voli i svake godine kod njega provedem nezaboravne praznike, jedino sam mu djete pa dobivam svu njegovu pažnju kada sam kod njega. Ali ima jedan mali problem, koji mene na neki način dosta pogađa. Tokom školske godine ili zimskih praznika tata me uopće ne nazove. Znam me nazvati za ročkas i novu godinu i Božić. Ali da me nazove ovak iz čista mira, to je nemoguće. Neznam zašto, o tome sam pričala s mamom. Rekla mi je da kad sam bila mala da me je tata obožavao, da sam mu bila poput prvorođenog sina i da joj je čudno kako je sada nezainteresiran. Ja ga ponekad nazovem ali on uvijek kaže da nije imao vremena ili kad bi me htio nazvati da ga uvijek nešto spriječi. To me na neki način jako pogađa jer ipak mi je tata. Moj život i bez njega je super, imam sve u životu super mamu, odličnog «tatu» (oćuha), sestru (polusestru). Sve mi je savršeno ali opet NE MOGU ZABORAVITI SVOG TATU NITI TO ŽELIM. Želim da je on dio mog života i želim da bude sretan kao i ja. Volim ga i htjela bi da bude sretan kao i ja, da ponekad moju sreću dijeli samnom, da me nazove da mu ispričam kako mi je bilo u školi, što mi se sve događa ali......imam osjećaj da se moja želja neće ispuniti. :(
Koliko god imam sjajan život uz oćuha i mamu opet u meni ostaje jedan djelić prazan koji bi trebao ispuniti moj tata. Što bi mi vi savjetovali? Dal da mu to reknem iskreno ili da i dalje šutim? Neznam što da radim, mami neželim više o tome govoriti jer ne želim da pomisli da sam nezadovoljna životom kojim imam. Što da radim? O tome nepričam baš niti sa frendicom jer tu temu nevolim baš otvarati pa......zato vas pitam, što bi mi savjetovali.
Post je objavljen 22.04.2005. u 23:04 sati.