Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

"Zapetljane političke spletke na prvi je pogled teže raspetljati nego
mornarski čvor zatvorenih očiju pod vodom,ali ako si date truda,
uživat ćete u sjajnom 'političkom trileru',s oštricama,bushidom i Toshirom
Mifuneom kao rezigniranim ali ambicioznim roninom* koji traži oca te kopa
nos i briše prste o kimono odmah na početnoj špici."

Velimir Grgić,"Katane,lignja,bradavice - Vodič kroz japanski film",Zagreb,2006.,
str. 165;







Film Samurai ili Samurai Assassin iz 1965. godine Kihachi Okamota
(1924-2005), je 123 minute intriga,politike,zavjera i dvoboja mačevima u
snijegu.Glavna uloga u filmu maestralni je,genijalni, jedan jedini i
neponovljivi Toshiro Mifune (1920-1997) koji se proslavio u suradnji sa
grandioznim Kurosawom (1910-1998),a glumio je u više od 140 filmova.
Poznatiji su: Yoidore tenshi (Pijani anđeo),Nora inu (Pas lutalica),Rashomon,
Hakuchi (Idiot),Musashi trilogija,Saikaku Ichidai Onna (Život Oharu),Shichinin no
Samurai (Sedam samuraja),Kumonosu-jo (Dvorac paukove mreže),Kakushi toride no
san akunin (Skrivena šuma),Yojimbo,Sanjuro,Chushingura (Riznica lojalnih
vazala)...da nabrojimo samo neke.





Fascinatna je energija Toshiro Mifunea dok hrče razvaljen od sakea na
tatamiju,dok zamišljeno bulji u Prazninu ili dok se bori sa devetoricom
napadača.








Film Samurai bavi se događajima iz 1860. godine u Edu (danas Tokyo)
neposredno prije incidenta koji je poznat kao Ansei čistka ili Incident kod vrata
Sakurada (Sakuradamongai no hen) kada je ubijen daimyo Ii Naosuke (1815-1860)
od 17-orice samuraja Mito klana i jednog sa Satsume.



gore,Sakurada mon 60-ih godina 19. st.;autor fotografije: Felice Beato (1832-1909)




gore,Sakurada mon danas;fotografija iz 2007. by wikipedia;Sakurada kapija
danas jedna je od vrata carske palače u Tokyu,a nekada su vrata bila jedna
od 32 vrata dvorca Edo iz kojega je vladao Tokugawa klan preko 250 godina;



* ronin - samuraj bez gospodara


# film Samurai možete pogledati na you tubu...titl je engleski....

* Yoko Nagayama - lijepa i talentirana


** Prodaja stana !

(kin. kuei-yang-tsung; jap. igyo-su)


Goke - shichishu ili Pet kuća - sedam škola



Prvi je majstor,zvan Yisan,radio s učenicima u vrtu,skupljajući lišće
čaja.Kazao je Kyozanu, jednom od svojih najperspektivnijih učenika:
"Beremo lišće cijeli dan; jedino čujem tvoj glas,ali te ne vidim.Pokaži mi
svoje prvotno lice."Kyozan je zatresao grm čaja. Yisan reče: "Istjerao si
akciju,ali ne i tijelo."Kyozan na to reče: "Kako bi ti odgovorio ?" Yisan je
neko vrijeme šutio.Kyozan napomenu: "Ukazao si na tijelo,ali ne i na
akciju."Uslijedio je Yisanov zaključak: "Upravo sam te poštedio dvadeset udaraca štapom."



Igyo škola jedna je od sedam škola zena Tang dinastije (618-907).Škola je dobila
ime po osnivačima Kuei-shan Ling-yuu ( jap. Isan Reiyu;771-853) i njegovom
dharma nasljedniku Yang-shan Hui-chiu ( jap. Kyozan Ejaku;živio između
807 i 891).Najkraće je opstala od svih zen škola.Odbacivala je shvaćanje o
povlačenju od svijeta i naglašavala nadahnuće istinskog duha,čime se i sam
tjelesni život potpuno prosvjetljuje i transformira.Škola razlikuje tjlesnu aktivnost i
"istinsko biće",gdje prvo postoji funkcionalna,a onda suštinska priroda.Ova
škola pridavala je važnost povratku od bitne prirode ka funkcionalnom djelovanju,
radi pomaganja svijetu.Govori se da je naziv Ikyo (Igyo) sastavljen od imena
dviju planina na kojima su smještena dva hrama ove škole,Isan na Hunanu i
Kyozan na Kyang-seu (Chiang-sui),kako se zovu i osnivači škole.

Učitelj Kuie-shan (Wei-shan) bio je starješina jednog od tih hramova. Jedan od
njegovih najistaknutijih učenika i dharma nasljednika bio je Yang-shan kojemu su
roditelji zabranili da stupi u hram,pa si je on odsjekao dva prsta kako bi dokazao
svoju veliku želju da postane redovnik.Nakon toga roditelji su dali svoj pristanak i
Yang-shan se mogao posvetiti zenu.Nekoliko godina proveo je u divljini,hraneći se
orašćićima i družeći se s majmunima i jelenima.Međutim,kada su ga pronašli,
oko njegove kolibe je sagrađeno nekoliko hramova,a on je postao učitelj
1500 redovnika.*

Kada je Kuei-shan kojemu je učitelj bio Pai-chang Huai-hai (jap. Hyakujo Ekai;
720-814) ispitvao jednog svog drugog učenika Hsiang-yen Chih-hsiena
( jap. Kyogen Chikan;8??-898) o njegovu životu prije rođenja,ovaj nije znao
odgovoriti iako je odgovore tražio u svetim spisima (sutrama).Na kraju je spalio
sve svoje knige i povukao se od svijeta te živio usamljeno. Jednom prilikom dok
je čistio dvorište oko svoje kuće,crijep sa krova se odlomio i pao na tlo.U tom
trenutku Hsiang-yen se prosvijetli.Nakon toga uputi se svome učitelju te mu reče:
" jednim udarcem zaboravio sam sve učenje.Nema više potrebe da prakticiram
asketizam."

Ikyo škola upotrebljavala je u svrhu prosvijetljenja metodu "kružnih figura" ili
mandala koje je prvi uveo navodno Nan-yueh Huai-jang ( jap. Nangaku
Ejo;677-744).Time su simbolično prikazali odlike prosvijetljenje svijesti ili
"prvobitni lik prije rođenja".Yang-shan koji je doživio prosvijetljenje upotrebom
kružnih figura i primio pečat svijesti (inku) od Kuei-shana,uveo je ovu metodu od
97 figura među svoje učenike a naučio ju je od Tan-yuan Ying-chena (ili Tan-yuan
Chen-ying; jap. Tangen Oshin ili Tangen Shino;8/9.st) učenika Nan-yang
Hui-chunga ( jap. Nanyo Echu;675-775), jednog od najznačajnijih učenika
6. patrijarha Hui-nenga (638-713).

Igyo škola naglašavala je značaj fizičkih formi i funkcija u kojima se ispravnim
gledanjem može naći buddhina istinska priroda koja postoji u svemu.Škola je
bila aktivna između 9. i 11. st.


Nekoliko susreta i nadmudrivanja između Yisana i Kyozana ispričao nam je
D. T. Suzuki u svojim knjigama o zenu:

Kada je Kyozan dobio ogledalo od Yisana,iznio ga je pred skupinu redovnika i
upitao:"O redovnici,Yisan je poslao ogledalo;da li da ga zovemo Yisanovim ili
mojim ? Ako ga zovete mojim,kako to da dolazi od Yisana ? Ako ga zovete
Yisanovim,kako objašnavate to da se nalazi u mojim rukama ? ako možete reći
nešto ispravno,zadržat ću ogledalo;ako ne možete,razbit ću ga u komadiće."
Ovo je objavio tri puta,a kako nitko nije istupio da nešto kaže,uništio je ogledalo.


Krajem ljeta Kyozan (Kyozan Ejaku ili Yang-shan Hui-chi,807-883)
posjeti svog prijatelja i učitelja Yisana (Isan Reiyu ili Kuei-shan Ling-yu,
771-853).
Yisan ga upita:"Nisam vidio da dolaziš ovamo gore čitavo ljeto.Što si radio
tamo dolje ?"
Kyozan odgovori:"Obrađivao sam komad zemlje i završio sa sijanjem prosa."
Yisan reče:"Onda nisi protratio ljeto."
Tada Kyozan upita Yisana:"Kako si ti proveo ljeto ?"
"Jedan obrok dnevno i dobar san noću,"odgovori Yisan.
"Onda nisi protratio ljeto,"bio je komentar Kyozana.*



# vidi za Igyo školu,Ernest Wood,"Rječnik zena",Zagreb,2004.,str. 66,67;
Grupa autora,"The Rider Encyclopaedia of Eastern Philosophy and Religion",
London,1999.,str. 153;Y. H. Ku,"History of Zen",University of Pennsylvania,
1979.,str.318;

* D. T. Suzuki,"Uvod u zen budizam",Zagreb,1998.,str. 148;

Shindo (Genije ili Čudo od djeteta) priča je o mladoj (13 godina) talentiranoj
pijanistici Uti Naruse (sjajna Riko Narumi) koja je ostala bez oca.Otac pijanist
(Hidetoshi Nishijima) najzaslužniji je za Utin interes za klavir.Njegovu nakanu
nastavila je majka (Satomi Tezuka),ali Uta prolazi kroz krizu,nastaviti vježbati
klavir ili ne.Često je u društvu mladića Wao Kikune kojeg glumi Kenichi
Matsuyama (19 godina) čiji su roditelji vlasnici voćarne iznad koje Wao
svakodnevno vježba klavir ne želeći biti prodavač voća i povrća,dok nezadovoljni
susjedi negoduju jer im smeta njegovo sviranje.




gore,dvoje glavnih protagonista ove filmske priče




Riko Narumi kao Uta (što na japanskom znači pjesma) rastura Mozarta





redatelj Koji Hagiuda
godina 2007
trajanje 120 min.


uloge



Riko Narumi kao Uta Naruse



Kenichi Matsuyama kao Wao Kikuna

Satomi Tezuka kao Mika Naruse,majka
Masahiro Komoto kao Kazuo Nagazaki
Hidetoshi Nishijima kao Koichiro Naruse,otac
Shihori Kanjiya kao Kane Kamogawa
Kazuyoshi Kushida kao profesor Mikoshiba
Kazuyuki Asano kao profesor Komiyama
Midoriko Kimura kao Masako Kikuna
Keita Okada kao Susumu Ikeyama
Kazuya Sato kao Morimoto
Tamae Ando kao Kikuko Mishima
Erisa Yanagi kao učenik srednje škole
Hideko Yoshida kao profesor Katsura
Akira Emoto kao Hisashi Kikuna





...meni najdraži film u kojem glumi sjajna Riko Narumi,svakako pogledati : )






* film Shindo možete gledati na stranicama mysoju ili na you tubu;preporučam
you tube jer na mysoju neispravan je predzadnji dio

** Riko Narumi na hagakure blogu

Kimi ni Shika Kikoenai

Fuyumi Sakamoto,Kaori Kozai,Natsuko Godai,
Yoko Nagayama i Ayako Fuji

Pet kuća - sedam škola



Izraz Goke - shichishu ili "pet kuća - sedam škola" koristi se u zenu i on
obuhvaća sedam škola zena koje su nastale za vrijeme Tang dinastije u Kini.
(618-907).Tih sedam škola izraslo je iz pet kuća ili pet linija zena.To su:


1. Igyo-shu (Kuei-yang tsung) - osnivači: Kuei-shan Ling-yu (771-853) ili
Isan Reiyu i Yang-shan Hui-chi (807-883 ili 813/814-890/891) ili
Kyozan Ejaku;

2. Soto-shu (Ts'ao tung tsung) - osnivači: Tung-shan Liang-chieh (806-869) ili
Tozan Ryokai i Ts'ao-shan Pen-chi (840-901) ili Sozan Honjaku;

3. Ummon-shu (Yun-men tsung) - osnivač: Yun-men Wen-yen (862-949) ili Ummon Bun'en;

4. Hogen-shu (Fa-yen tsung) - osnivač: Fa-yen Wen-i (885-958) ili Hogen Bun'eki;

5. Rinzai-shu (Lin-chi tsung) - osnivač: Lin-chi (???-866) ili Rinzai Gigen;


Iz Rinzai škole nastale su dvije linije (koje uz ovih 5) čine ovih sedam škola u naslovu:

5.a (6) Yogi-shu (Yan-ch'i p'ai) - osnivač: Yang-ch'i Fang-hui (992-1049) ili Yogi Hoe;

5b (7) Oryo-shu (Huang-lung p'ai) - osnivač: Huang-lung Hui-nan (1002–1069) ili Oryo E'nan;


* Rinzai linija od 7. do 20. st.

* napomena - ukoliko je film uklonjen,možete upisati " Jin japanese drama" i
izabrati insert od ponuđenog...






Jin je japanska drama o liječniku koji se spletom određenih okolnosti
probudi u 1862. godini u tadašnjem Tokyu koji se tada zvao Edo.
Drama se prošli mjesec počela prikazivati u Japanu.Zahvaljujući čudima
moderne tehnologije možemo ju pratiti i mi online...na naše zadovoljstvo.





gore,stanovnici grada Edo (Vrata zaljeva)




gore,doktor Jin i milijunski Edo




gore,Edo 1862. godine,razdoblje Bakumatsu,posljednji dani Tokugawa shogunata




gore,doktor Jin (Takao Osawa) vraća se sa svojom pratnjom kući nakon obavljene
operacije;s lijeva na desno: Ryoma Sakamoto (Masaaki Uchino),Kyotaro Tachibana
(Keisuke Koide),Yusuke Saburi (Kenta Kiritani) i Saki Tachibana (Haruka Ayase)




gore,Ryoma Sakamoto,doktor Jin Minakata i Kyotaro Tachibana




gore i dolje,Haruka Ayase kao Saki Tachibana,kćer samuraja koja želi pomoći
doktoru Minakati i učiti od njega







gore kurtizana (Oiran) Nokaze-san (Miki Nakatani) i dolje,njene odaje u Yoshiwari







gore,Suzuya,unutrašnjost,Yoshiwara





* Jin,drama,hagakure blog

"Kimi ni Shika Kikoenai "






Uživanje i bol koje osjetim gledajući neke filmove neću nikada
pokušati tekstom dočarati onima koji ih nisu i sami osjetili.

François Truffaut (1932-1984)






Kimi ni shika kikoenai (Samo me ti možeš čuti,eng. Calling you) japanski je
igrani film iz 2007.Redatelju filma Tatsuyi Hagishimi ovo je prvi film.U među-
vremenu snimio je još jedan prošle godine,Klinci (Kids).U ovom briljiraju
mladi glumci Riko Narumi kao Ryo Aihara & Keisuke Koide kao Shinya Nozaki.
Izdvojio bih još Kaoru Yachigusa,koja glumi baku Shinye Naozakija.Ljubitelji
japanskog filma sjećaju je se iz serije filmova o Miyamoto Musashiju iz
polovice 50-ih godina prošlog stoljeća kada je glumila Otsu djevojku Miyamoto Musashija.
Musashi je bio nenadmašni Toshiro Mifune.




gore,Riko Narumi kao Ryo Aihara;mlada pespektivna glumica koja je zabilježila
već nekoliko zapaženih uloga u filmovima (Shindo,Gigolo Wannabe...) i
dramama ( 1 Litre of Tears,Denchi ga kireru made,Enka no Joou,Ruri No
Shima...




gore,Keisuke Koide kao Shinya Nozaki;glumio u filmovima (Linda Linda Linda,
Tada,Kimi Wo Aishiteru sa Aoi Miyazaki,Kisaragi,Koizora sa Aragaki Yui,Cyborg
Girl sa Harukom Ayase,...) i dramama (Anmitsu Hime,Gokusen 2,Byakuyakou
Rookies,Ushi ni Negai wo - Love & Farm, Jin...)




Keisuke Koide kao Tachibana Kyotaro u drami Jin koja se trenutno prikazuje u
Japanu,a može se pogledati i online




gore,Kaoru Yachigusa




gore,Kaoru Yachigusa kao Otsu u slavnoj trilogiji o najvećem japanskom ratniku


Svakako bi preporučio ovaj prekrasan film o prijateljstvu dvoje mladih ljudi koji se
upoznaju na pomalo neobičan način.Odlučite li se pogledati ga,vjerujte da nećete
zažaliti odvojenog vremena.





* vidi film (mysoju) ili na you tube

** Calling you,wikipedia

Sveta misa zadušnica za vukovarske žrtve i za mir u svijetu služena je u nedjelju u
katedrali Urakami u japanskome gradu Nagasakiju u povodu osamnaeste obljetnice
pada Vukovara.

Misu je predvodio biskup Sakae Kojima, a veleposlanik RH u Japanu Drago Štambuk
obratio se vjernicima prigodnim govorom.

U misnom slavlju sudjelovalo je oko sedam stotina vjernika, a istodobno se u svim
crkvama nadbiskupije Nagasakija molilo za žrtve Vukovara i za mir u svijetu.

Na početku mise biskup je vjernicima predočio stradanje Vukovara, dok je hrvatski
veleposlanik u govoru naglasio da prijateljstvo i sućut ubrzavaju zarastanje rana te
je pozvao na zajedništvo u uzajamnom suosjećanju.

Dan uoči obilježavanja pada Vukovara u Nagasakiju je osnovano Društvo
japansko-hrvatskog prijateljstva Nagasaki-Hrvatska, s posebnim naglaskom na
suradnji s Vukovarom.

Osnivačkoj skupštini nazočili su gradonačelnik Nagasakija Tomihisa Taue,
nadbiskup Joseph Takami, zastupnik u japanskom parlamentu Seigo Kitamura te
specijalni izaslanik guvernera Keinosuke Tanaka. Za predsjednika Društva izabran je
ugledni poslovni čovjek Shigemi Yoshida.

Hina




gore,hrvatski veleposlanik u Japanu Drago Štambuk u jednoj ranijoj svečanoj
prigodi,prošle godine

Ichi je japanski igrani film iz 2008. godine o slijepoj sviračici shamisena koja
se služi kratkim mačem kako bi se obranila od svakojakih napasnika.
Ichi je ženska inačica (kćer slijepog masera) Zatoichija,slijepog masera i
majstora od mača o kojem je snimljeno 30-ak filmova (od 1962. do 2009).
Jedan od posljednjih bio je iz 2003. sa Takeshi Kitanom.Ichi glumi prelijepa
Haruka Ayase,a društvo joj pravi Takao Osawa kao samuraj Toma Fujihira.Njih
dvoje su i glavne uloge u tv drami "Jin" koja se prošli mjesec počela prikazivati na
japanskoj televiziji,a možemo ju pratiti i online.




gore i dolje,Haruka Ayase kao slijepa djevojka Ichi, i Takao Osawa kao samuraj Toma Fujihira







gore i dolje,Haruka Ayase i Takao Osawa u drami "Jin"







gore,Ichi (Haruka Ayase) i Yôsuke Kubozuka kao Toraji Shirakawa (sin lidera sela)











gore,Ichi (Haruka Ayase) u akciji...vjerojatno jedna od najljepših majstorica od
mača u povijesti filma uz Azumi (Aya Ueto) iz 2003. i Shurayukihime (The Lady
Snowblood tj. prekrasna Meiko Kaji) iz 1973. godine...ako se sjetite još koje
heroine što vitla mačem,podsjetite me... : )






Redatelj: Fumihiko Sori



Fumihiko Sori (1964) japanski je redatelj i producent.Režirao je do sada dva
igrana filma (Ichi i Ping pong) te jedan anime film.


uloge



Haruka Ayase kao Ichi




Takao Ôsawa kao Toma Fujihira




Ryôsuke Shima kao dječak Kotaro




Yôsuke Kubozuka kao Toraji Shirakawa



gore,Yosuke Kobuzuka kao korejski mladić u filmu Go iz 2001. koji smo imali prilike
vidjeti u kinu Tuškanac 2007. godine u ciklusu japanskog filma;




Akira Emoto kao Chobe lider klana Shirakawa i lokalnog gradića;Akira Emoto glumio je u
seriji Waterboys (2003) i filmovima Waterboys (2001) i Zatoichi (2003);


Shido Nakamura kao vođa bande Banki


Yűko Endô


Daishirô Hano


Horiken


Yoshihiro Ishizuka


Masaki Katô


Mitsuki Koga


Usagi Kôno kao slijepi vodvilj


Eiko Kotake kao slijepi vodvilj


Toshiki Masuda kao razbojnik


Shôichirô Masumoto


Hiroki Matsukata


Wakako Matsuzaka kao slijepi vodvilj


Masaaki Nagae


Shirô Namiki


Gô Rijű kao Kihachi


Mayumi Sada kao Mitsu


Tetta Sugimoto

Riki Takeuchi kao razbojnik Izo

Kumiko Tsuchiya

Eri Watanabe kao Obama

Megumi Yokoyama

Kazuma Chiba







# Ichi,arhiva

Ichi,online

galerija fotografija sa predstavljanja filma i glavnih glumaca

Tko zaista pokuša razumjeti budističku doktrinu,barem do
određenog stupnja,tj. odricanjem raznih zapadnjačkih predrasuda,
doći će do određenih dubina ispod bizarnog ogrtača individualnog
satori doživljaja.

C.G.Jung


Kako je teško,a ipak lako razumjeti istinu zena !
Teško, jer razumjeti je znači ne razumjeti je;lako,
jer ne razumjeti je znači razumjeti je.


Zen nije razbibriga,već najozbiljniji zadatak u životu.Nijedna
prazna glava mu se neće usuditi blizu.

D.T.Suzuki,Uvod u zen




gore,Hui-neng,autor Liang kai,XIII st.



Učenje Hui-nenga prihvatili su i nastavili širiti petorica njegovih učenika:
Yung-chia Hsuan-chueh ( j. Yoka Genkaku,665-713),Ho-tse Shen-hui
( j. Kataku Jin'e,670-762),Nan-yang Hui-chung ( j. Nan'yo Echu,675-775),
Nan-yueh Huai-jang ( j. Nangaku Ejo,677-744) i Ching-yuan Hsing-ssu
( j. Seigen Gyoshi,660-740).


Prvi od njih Yoka Genkaku koji je osim zena prakticirao tendai praksu,nije
imao značajnijih učenika koji bi eventualno širili njegovo učenje koje je
sakupljeno u djelu "Colected Works of Ch'an Master Yung-chia Hsuan chueh".
Tendai (tien-tai) praksu učio je kod 7. patrijarha tendai škole pod imenom
Tien-kung Hui-wei ( jap. Tenku E'i) i 8. patrijarha tendai škole Tsu-chi Hsuan-langa
Sakei Genro;673-754).1

U jednoj svojoj pjesmi (Pjesma shvaćanja taoa ili Cheng-tao ke) Hsuan-chueh kaže:

Zar ne vidiš onog bezbrižnog čovjeka taoa,
koji je odbacio učenje i težnje ?
On ne bježi pred lažnim mislima niti traga za istinom,
Jer neznanje je stvarno,Buddhina priroda,
A ovo je promjenjivo,prazno tijelo obmane,Dharma tijelo.2


Drugi učenik Hui-nenga bio je Ho-tse Shen-hui ( j. Kataku Jine) koji je živio
između 670. i 762. godine.Snažno je razvio učenje o naglom prosvijetljenju
koje se postiže pomoću wu-niena tj. ne-misli.Čovjek,po Shen huiu,ne smije
misliti o cilju kojem teži (prosvijetljenje) jer takvo razmišljanje angažira stara
pogrešna shvaćanja koja sprečavaju ostvarenje cilja.Dakle,cilj je važan,ali se
razmišljanje o njemu mora izostaviti.To je slično nečemu što se često događa u
svakodnevnom životu:čovjek uzalud razmišlja o smislu nečega da bi to nešto
iznenada shvatio onda kada o njemu uopće ne misli.Iz tog su razloga hinduistički
učitelji učili svoje učenike da meditiraju "bez žudnje".U protivnom,njihove misli o
cilju meditacije bile bi pogrešne i sprečavale bi put do njega.O njegovoj interveciji
da se Hui-neng prizna kao 6. patrijarha pisao sam u prošlom postu.Godine 753.
protjeran je zbog svojih previše vatrenih javih predavanja,međutim,ubrzo mu je
vraćena milost,pošto su vlasti procijenile da će njegova rječitost biti korisna
prilikom predaje dozvola za pristup redovničkim redovima.

Shen-hui osnivač je Kataku zen škole koja nije dugo potrajala.Njen najznačajniji
predstavnik bio je Kuei-feng Tsung-mi ( j. Keiho Shumitsu,780-840) koji je bio
5. patrijarh Hua-yen škole ( j. Kegon,budistička škola,ali nije zen) škole.

Jednom je izvjesni Cheng došao majstoru Shen-huiu.Tada ga je majstor
upitao:"Koji način treba uvježbavati da bi se steklo znanje o vlastitoj priodi ?"
"Prije svega,neophodno je podvrgnuti se vježbi sjedenja prekriženih nogu
pri samadhiju.Kad se dostigne samadhi čovjek mora,pomoću njega probuditi
prajnu u sebi.Pomoću prajne sposoban je da prozre."
Shen-hui:"Kada čovjek uvježbava samadhi,nije li to promišljena aktivnost svijesti ?"
Cheng: "Naravno."
Sheng-hui:"U tom je slučaju ova promišljena aktivnost uma aktivnost ograničene
svijesti i kako to može dovesti do shvaćanja vlastite prirode ?"
Chang:"Da bi se shvatila vlastita priroda neophodno je uvježbavati samadhi.
Kako bi se inače ona shvatila ?"
Sheng-hui:"Svako uvježbavanje samadhija je u osnovi pogrešno.Kako bi netko
mogao dostići samadhi,prakticirajući samadhi ?"3

Godine 770. Shen-hui posthumno je dobio počasnu titulu od Cheng-tsung Ta-shiha
( j. Shinso Daishi).Godine 796. proglašen je od cara 7. patrijarhom zena.

Linija učitelja Kataku škole:

1. Ho-tse Shen-hui ( j. Kataku Jinne,negdje Jin'e;670-762)

2. Tzu-chou Chih-ju ( j. Jishu Chijo;749-834)

3.I-chou Nan-yin ( j. Ekishu Nan'in)

4.Sui-chou Tao-yuan ( j. Suishu Doen)

5. Kuei-feng Tsung-mi ( j. Keiho Shumitsu)


Linija učitelja Hua-yen škole:

1. Fa-shun ( j. Hojun;557-640)

2. Yun-hua Chih-yen ( j. Unka Chigen;602-668)

3. Hsien-shou Fa-tsung ( j. Kenshu Hozo;643-712)

4. Ching-liang cheng-kuan ( j. Seiryo Chokan;738-839)

5. Kuei-feng Tsung-mi ( j. Keiho Shumitsu;780-841)

6. Chang-shui Tzu-hsuan ( j. Chosui Shisen; 965-1038)

Učenik Shen-hui-ja, Wu-tai Wu-min ( j. Godai Mumyo;722-793) bio je učitelj
Ching-liang Chen-kuana,4. patrijarha Hua-yen škole.4


Treći učenik Hui-nenga bio je Nan-yang Hui-chung ( j. Nan'yo Echu,675-775).
Smatra se prvim majstorom koji je kao učitelj dvaju kineskih careva poneo
titulu kuo-shih ( j. kokushi;eng. "teacher of the country" ili "master of the nation").
Spominje se u dvjema najslavnijim koan zbirkama:Mumonkan (Prolaz bez
vratnica) primjer 17 i Hekiganroku (Zapisi sa plave stijene),primjeri -
18,69 i 99.

Mumonkan (Prolaz bez vratnica),primjer 17.

Chu,carev učitelj,tri je puta pozvao svog poslužitelja Oshina, i tri puta se on
odazvao.Tada mu učitelj reče:"Mislio sam da sam ja pogrešio prema tebi,
a u stvari ti si pogriješio prema meni".

Mumonov komentar:Carev ga je učitelj tri puta pozvao i jezik mu se ucrvao.
Poslužitelj Oshin tri puta je odgovorio i riječi su mu bile prekrasne.Učitelj
je bio star,oronuo i usamljen,a njegov način podučavanja bio je nalik na
pridržavanje glave kravi dok pase djetelinu.Ni Oshin se nije potrudio prikazati
svoj zen.Sitom čovjeku nije potrebna hrana.Kada je zemlja napredna,ljudi su
nemarni.Kada je kuća bogata,djeca su razmažena.Tko se od njih dvojice mora
ispričati ?

Kada su zatvorske rešetke željezne i
nema mjesta za glavu,
zatvorenik je u dvostrukoj nevolji.
kada u cijeloj generaciji nema mjesta za zen, i
ona je u ozbiljnoj opasnosti.
Ako želiš pomoći svome učitelju i
učiniti da procvjeta,
Moraćeš se bosonog popeti
uz planinu do mačeva.5


Četvrti učenik Hui-nenga bio je Nan-yueh Huai-jang ( j. Nangaku Ejo,677-744).
Prilikom prvog susreta sa Hui-nengom,ovaj ga je upitao odakle dolazi.Njegov
odgovor je bio:"Došao sam sa planine Su".Hui-neng ga upita kakve je vrste ta
stvar koja je došla do njega,a Nangaku Ejo odgovori da on nije stvar.Ime si je uzeo
prema planini Nan-yueh ( j. Nangaku).Bio je učitelj slavnom Ma-tsu tao-iu
( j. Baso Doitsu,709-788) jednom od najvećih zen majstora Tang perioda,
ali i sve do danas.Iz ove linije razvit će se jedna od dvije škole zena koja
egzistira i danas u Japanu - Rinzai škola ili Lin-chi.

Poznata je priča u kojoj se spominju Huai-jang i Ma-tsu:

Ma-tsu (709-788) se podučavao zenu u hramu Chuang-fau kod učitelja
Huai-janga (677-744). Jednog dana dok je Ma-tsu meditirao,prišao mu je
Huai-jang i upitao ga:
"U čemu je svrha sjediti i meditirati ?"
"Cilj je",odgovori Ma-tsu,"postati Buddha".
Na to Huai-jang dohvati pločicu s poda i počne je glačati o kamen.
"Što to radite majstore ?",upita Ma-tsu.
"Glačam je da postane ogledalo",odgovori Huai-jang.
"kako se može dobiti ogledalo glačanjem pločice ?"
"Kako se može postati Buddha sjedeći i meditirajući ?"6

Jednom prilikom Huai-jang je za meditaciju rekao:

Uvježbavati meditaciju sjedeći (za-zen) znači uvježbavati se da postaneš sjedeći
Buddha.Ako uvježbavaš za-zen (trebalo bi to da znaš),zen nije sjedenje ni ležanje.
Ako vježbaš da postaneš sjedeći Buddha (trebalo bi da znaš) ,Buddha nije utvrđen
oblik.Kako dharma nema utvrđeno prebivalište,tu se ne radi o izboru.Ako od sebe
praviš sjedećeg Buddhu,to je upravo ubijanje Buddhe.Ako se prikloniš sjedećem
stavu,nećeš dostići zen.7


Peti učenik Hui-nenga bio je Ching-yuan Hsing-suu ( j. Seigen Gyoshi,660-740).
Značajan je po tome jer će iz ove linije proizaći druga zen škola koja je opstala
sve do danas.To je Soto škola ili Ts'ao-tung).Hsing-suu bio je učitelj Shih-tou
Hsi-ch'ienu ( j. Sekito Kisen,700-790).Ching-yuana je (službeno) Hui-neng izabrao za
svoga nasljednika.Posthumno je dobio titulu Hung-chi-ch'an-shih ( j. Kosai Zenji).8


1 vidi za Yung-chia Hsuan-chueha,Y.H.Ku,"History of zen",University of Pennsylvania,
1979.;str.340;Grupa autora,"The Rider Encyclopaedia of Eastern Philosophy and
Religion",London,1999.,str.437;Alan Watts,nav. dij.,"Put zena",Beograd,1982.,str.90;

2 tj. Dharmakaya;potpun prijevod Cheng-tao Kea ( jap. Shodoka) nalazi se u
D.T. Suzuki,"Manual of Zen Buddhism",Kyoto,1935. i kod senzakija & McCandlessa;
vidi Alan Watts,nav. dij.,str.90;

3 vidi,A. W. Watts,nav.dij.,str. 100;

4 vidi za Ho-tse Shen-hui-ja,Y.H.Ku.,nav.dij.,str. 316;Grupa autora,"The Rider
Encyclopaedia...",str. 135;

5 vidi za Nan-yang Hui-chung,Y.H.Ku.,nav.dij.,str. 326;Grupa autora,"The Rider
Encyclopaedia...",str. 240;za 17. primjer vidi:Wu-men Hui-k'ai ( j. mumon Ekai),
"Mumonkan - zbirka koana",Beograd,1987.,str. 28 & Paul Reps,"Zen meso,zen kosti",
Beograd,2001.,str. 133/134;

6 vidi za Nan-yueh Huai-janga,Y.H.Ku.,nav.dij.,str. 326;Grupa autora,"The Rider
Encyclopaedia...",str. 241;vidi za priču o Huai-jangu,Ma-tsuu i ogledalu u:
A. W. Watts,nav.dij.,str. 90,91;

7 A.W. Watts,nav.dij.,str. 101;

8 vidi za Ching-yuan Hsing-ssua,Y.H.Ku.,nav.dij.,str. 310;Grupa autora,"The Rider
Encyclopaedia...",str. 72;

...najava 5. epizode





* 5. epizoda japanske drame Jin

** Jin - japanska drama na hagakure blogu

Prije nego se čovjek počne baviti zenom,za njega su planine planine,
a vode su vode.Kad dobije uvid u istinu zena,planine višu nisu planine,a
vode više nisu vode.Kada dostigne prosvijetljenje (satori) planine postaju
planine,a vode su ponovo vode.



Povijesni Put Zena


Smrću Hui-nenga (638-713),6. patrijarha kineskog chana završila je institucija
velikih učitelja,a stablo zena razgranalo se u pet škola,od kojih su do danas
preživjele samo dvije (Ts'ao-tung ili Soto & Lin-chi ili Rinzai).
Južna škola naglog prosvijetljenja,koja je bila pod vodstvom Hui-nenga ( j. Eno)
nije bila previše poznata za života Hui-nenga i Shen Hsiua (606-706).




gore,Hui-neng,autor Liang-kai,XIII st.;


Shen-hsiua ( j. Jinshu),koji je bio patrijarh sjeverne škole chana (kineski zen),
mnogi su smatrali 6. patrijarhom i nasljednikom Hung-jena (5. patrijarh, j. Gunin,
601-674).Kada ga je carica Wu 700. godine proglasila "učiteljem triju careva",
Shen-hsiu (ili Shen-shyu) postao je veoma značajna i cijenjena osoba.Kada je
umro 706. godine na njegov su grob uklesali imena svih patrijarha.Njegovo ime,
umjesto Hui-nengovog bilo je šesto po redu.Međutim,nakon smrti Hui-nenga,
713. godine jedan od njegovih učenika zaputio se na sjever kako bi protestirao
protiv odluke o imenovanju Shen-hsiua 6. patrijarhom.On se zvao Shen-hui
( j. Kataku Jine,686-760) i njegova intervencija bila je uspješna,tako da se
Hui-nengovo ime ubrzo našlo na mjestu 6. patrijarha,a Shen-hui zbog svog truda
postavljen je na sedmo mjesto.


* Kako se zakotrljao kotač zena

* Street Kanji 8 + 1945 joyo kanji

Japanska drama





Jin je Japanska tv drama (serija) koja se trenutno prikazuje na japanskoj
televiziji a može se pratiti i online.Serija se počela prikazivati u Japanu
11. listopada ove godine,a na interpletu se mogu vidjeti sve 4 epizode
koje su prikazane u Japanu.





Drama se bavi sudbinom doktora Minakate Jina koji se stjecajem okolnosti
iznenada iz Tokya 2009. nađe u Tokyu 1862. koji se tada još zvao Edo.Edo je
postao Tokyo 1868. godine kada je carska prijestolnica nakon više od tisuću
godina premještena u Tokyo čime je započelo razdoblje Meiji restauracije.




Zahvaljujući svojem zanimanju liječnika,doktor Jin se relativno dobro snašao u
nepredviđenim okolnostima i dalekoj prošlosti.







gore,Osawa Takao kao doktor Minakata Jin,glavnil ik serije u bolnici u
današnjem Tokyu


U seriji se pojavljuje i nekoliko stvarnih povijesnih ličnosti poput Sakamoto Ryome ili
Katsu Rintara.




gore,Uchino Masaaki kao osebujni Sakamoto Ryoma




gore,Sakamoto Ryoma (1836-1867), jedan od najzaslužnijih ljudi u japanskoj
povijesti za provedbu reformi koji su izmjenile Japan za uvijek i približile ga
Zapadu...na žalost sam Sakamoto nije doživio te reforme jer je mučki ubijen
nekoliko mjeseci prije...




gore,Kohinata Fumiyo kao Katsu Rintaro (Kaishu)




gore,stvarni Katsu Kaishu (1823-1899),prvi ministar japanske carske mornarice
(1873-1878),govorio nizozemski, jedan od prvih japanaca koji je početkom 60-ih
godina 19.st. bio u Americi,također jedan od zaslužnijih ljudi za relativno mirnu
predaju vlasti u tadašnjem Edu od strane Tokugawa shogunata carskim vlastima;





Interesantno je kako su se upoznali Sakamoto Ryoma i Katsu Kaishu.Taj se
događaj valjda nalazi u svim filmovima i serijama o Ryomi,osim možda onih
filmova koji se bave posljednjim trenucima njegovog kratkog ali burnog života.
Naime,kako je Katsu Kaishu bio samuraj koji je služio Tokugawa shogunatu,
a Ryoma protivnik shogunata,Ryoma je imao namjeru ubiti Katsua,no međutim
došavši u njegovu kuću i susrevši se s njim lice u lice,Ryoma je postao njegov
učenik.Banuvši u kuću Katsu Kaishua Ryoma je zaprijetio da će ga ubiti,a
Katsu je na to ne trepnuvši pozvao Ryomu na čašicu whiskeya...ostalo je
legenda...




gore,Tokyo tj. Edo 1862. godine






gore,prekrasna Ayase Haruka kao Tachibana Saki,djevojka iz samurajske obitelji
koja želi pomagati doktoru Minakati...Saki-chan je nešto poput preteče današnjih
medicinskih sestara ili japanska Florence Nightingale





Ayase Haruka jedna je od mnogobrojnih mladih japanskih glumačkih i pjevačkih
zvijezda.Mogli smo ju gledati u mnogobrojnim dramama i ponekom filmu
(Cyborg Girl).




gore,Haruka Ayase u filmu "Cyborg djevojka"


Osim u drami Jin trenutno gledam još nekoliko serija u kojima glumi Haruka.
To su komedije Hotaru no Hikari (Sjaj Krijesnice) i Sore wa,Totsuzen,Arashi
no yo ni (To je bilo neočekivano,poput oluje...) u kojoj ima sporednu ulogu,
a glavna uloga je nenadmašni Yamapi.




gore,Haruka u seriji Hotaru no Hikari u kojoj odlično glumi neurednu,konfuznu i
kompliciranu djevojku





Izdvojio bih još dvije serije (Tatta Hitotsu no Koi & Sekai no Chuushin de, Ai
wo Sakebu) u kojima je Haruka odlično odigrala svoju ulogu.U obje glumi
zaljubljenu djevojku i u obje ima leukemiju.U jednoj drami uspije pobijediti opaku
bolest,ali u drugoj baš i ne...pripremite brdo maramica ako mislite gledati ovu
dramu.




gore,Haruka Ayase kao Nao & Kazuya Kamenashi kao Hiroto (pamtimo ga
iz meni najjače japanske drame svih vremena "Nobuta wo Produce") u seriji
Tatta Hitotsu no Koi (Samo Ljubav);Kamenashi-kun je neslužbeni lider pop
grupe KAT-TUN iako je najmlađi u grupi,a u seriji glumi siromašnog šljakera
koji se zaljubi u kći bogatog prodavača nakita i ona u njega,a nju glumi
Haruka i to je ljubav koju ne može ništa razoriti iako se na početku priče čini
da je sve protiv njih...priča je totalna limunada...da serija nije japanska
vjerojatno je ne bi nikada gledao...ali zahvaljujući odličnoj mladoj glumačkoj
ekipi serija je probavljiva...osim Kamenashija i Haruke tu su još odlični i
urnebesni Tanaka Koki (također član slavnog japanskog boy benda KAT-TUN,
pamtimo ga iz drame My Boss My Hero u kojoj sjajno glumi čarobna Aragaki
Yui;zatim je tu vrlo dobri Hiraoka Yuta (pamtimo ga iz filma Swing girls u
kojem je zablistala Ueno Juri i drame Proposal Daisakusen u kojoj mu društvo
prave između ostalih Yamapi i Nagasawa Masami) te Toda Erika koja je također
glumila u "Nobuta wo Produce" ali tamo je ona bila djevojka Kamenashi-kuna.





Druga serija u kojoj Haruka Ayase glumi djevojku oboljelu od leukemije je
Sekai no Chuushin de,Ai wo Sakebu (Crying out Love,in the Centre of the
World).Partner joj je ovdje Yamada Takayuki kao Matsumoto Sakutaro ili
Saku-chan kako ga zove Haruka koja je u drami poznata kao Hirose Aki.
Drama ima i filmsku inačicu u kojoj ulogu Hirose Aki igra Nagasawa Masami,
a postoji i korejska verzija.




gore,Haruka Ayase kao Hirose Aki & Yamada Takayuki kao Matsumoto Sakutaro


* vidi,Crying out Love in the Center of the World (film na mysoju)





gore,Haruka Ayase u svoj svojoj raskoši...svaki komentar je suvišan....


# uloge u seriji Jin (klikni dolje):




Osawa Takao kao Minakata Jin

Tachibana obitelj

Ayase Haruka kao Tachibana Saki
Koide Keisuke kao Tachibana Kyotaro
Aso Yumi kao Tachibana Sakae (glumila u Papa to Musume...)

Yoshiwara (Edo)

Nakatani Miki kao doktorica Tomonaga Miki / kurtizana Nokaze
Mizusawa Elena kao Hatsune
Takaoka Saki kao Yugiri
Musaka Naomasa kao Suzuya Hikosaburo
Mizusawa Aki kao Hikosaburo's wife

Western Medicine Office

Kiritani Kenta kao Saburi Yusuke
Takeda Tetsuya kao Ogata Koan
Taguchi Hiromasa kao Yamada Junan
Kobayashi Katsuya kao Ito Genboku
Okuda Tatsuhito kao Matsumoto Ryojun

ostali

Uchino Masaaki kao Sakamoto Ryoma
Kohinata Fumiyo kao Katsu Rintaro (Kaishu)
Fujita Makoto kao Shinmon Tatsugoro
Hirayama Hiroyuki kao Chiba Jutaro
Yamamoto Koji kao Noguchi Gen

građani grada Edo

Toda Naho (glumila u dramama Anego i Yoshitsune) kao Tae
Izawa Masaki kao dječak Kiichi
Hashimoto Mami kao Akane

gosti

Hara Chiaki kao Hiromi (ep1)
Takubo Issei kao Tamada (ep1)
Totsugi Shigeyuki kao Sugita (ep1)
Matsuo Katsuhisa i Nakamura Taizo (ep1)
Tsuda Kenjiro kao doktor u bolnici (ep1)
Ikeda Masanori,Yoshinaga Shuhei kao shishi (?) (ep2)
Nakane Toru kao Hikosaburov doktor (ep4)
Maruoka Shoji (Sazuya) (ep4)
Shibata Kyoka kao djevojčica Nokaze (ep4)




gore,Yoshiwara (Edo)


* Jin,online (titl je engleski) : D

vrijeme:7.11.2009.
mjesto: Zagreb; Gliptoteka HAZU,Medvedgradska 2
organizator: Gliptoteka HAZU / Veleposlanstvo Japana



Temari je tradicionalan obrt iz Japana,potječe od izrade lopti od svilene tkanine,
ostataka starih kimona,koje su se oblikovale u snopu u obliku lopti i omatale
trakama od tkanine,a služile su za dječju igru.S vremenom temari postaje
umjetnička vještina japanske klase,aristokracije i plemićkih žena koje su se
natjecale u stvaraju te umjetnosti ali i sve zamršenijih oblika.Temari predstavljaju
vrlo cijenjen i njegovan dar,koji simbolizira duboko prijateljstvo i lojalnost.Njegove
briljantne boje i teme koje se koriste simboli su koji žele primatelju tog poklona
sretan život.Postati temari umjetnik u Japanu je dugotrajan proces koji zahtjeva
specifičnu obuku.Tradicionalno temari su često davali roditelji svojoj djeci za
Novu godinu.Unutar čvrsto omotanih slojeva svakog temarija,majke bi smjestile
mali komad papira sa dobrim željama za svoje dijete.

Ukiyo-e drvorezi (slike plutajućeg svijeta) pojavili su se u Japanu krajem XVII stoljeća.
Od svojih početaka ukiyo-e drvorezi prikazivali su aktivnosti i motive prolaznog
('plutajućeg') ali prijatnog života.Glavne teme bile su slike lijepih žena,scene
kabuki drama i portreti poznatih kabuki glumaca,te literarne teme sa slikama
ratnika i heroja koje su bile posebno popularne u ranim razdobljima.U kasnijim
razdobljima složenog razvoja ukiyo-e slikarstva,u javnosti su posebno popularni
bili drvorezi krajolika te slike cvijeća i ptica.

Radi velike potražnje među srednjim građanskim slojem koji ih je i najviše cijenio,
ukiyo-e slike su se proizvodile u velikim količinama. Glavni način njihove izrade
bili su stoga drvorezi koje je osmišljavao izdavač,a izrađivao ih je u suradnji sa
slikarima,drvorescima i tiskarima.U velikom broju javljale su se i ručne slikarije
(nikuhitsuga), a izrađivali su ih najčešće autori pred kraj svojih karijera u tisku.

Ukiyo-e se prvenstveno razvio iz knjižnih ilustracija. Izdavaštvo je početkom
XVII stoljeća većim dijelom bilo prisutno u regiji oko Kyota i Osake, no nakon
velikog požara 1657. godine većina izdavačkih kuća preselila se u Edo (današnji
Tokyo) gdje se broj bezbojnih ilustracija u knjigama nastavio povećavati. U
konačnici,ilustracije su se odvojile od knjiga, i počele su se prodavati zasebno u
kompletima od po dvanaest komada,prikazujući scene iz popularnih priča.No,
oko 1700. godine u prodaji su se pojavili pojedinačni drvorezi koji su vrlo brzo
postali glavni izbor naručitelja i kupaca u Edu.Uskoro su se pojavili delikatniji
bezbojni drvorezi tankih linija,na koje su se rukom dodavale svijetlo crvene i
svijetlo zelene boje.Povećanje potražnje za takvim bojanim slikama stvorila je
kentô - graničnike ugravirane u sve drvene otiske koji su pripadali jednom
kompletu potrebnom za izradu jednog obojenog drvoreza, što je omogućilo
dodavanje bojanih otisaka (irohan) na glavni otisak samog crteža (omohan).
Crvena boja koja se nanosila nazivala se beni, pa je takav stil slika postao
poznat pod nazivom benizuri-e (grimizne slike), koje će se kasnije, zahvaljujući
izumu kentô graničnika, razviti u složene, višebojne drvoreze.

Ukiyo-e drvorez čija će se izrada vidjeti nosi naslov Veliki val blizu Kanagawe.
To je prvi drvorez iz serije Trideset i šest pogleda na planinu Fuji, a prikazuje
veliki val koji prijeti brodicama u blizini prefekture Kanagawa.Kao i na svim
ostalim drvorezima iz te serije, u daljini se nazire planina Fuji. Prezentaciju
izrade drvoreza izvest će g. Isamu Adachi, predsjednik Adachi zaklade za
očuvanje drvoreza.Zaklada aktivno radi na očuvanju tehnika ukiyo-e drvoreza,
izobrazbi novih umjetnika te promociji ukiyo-e tradicije u javnosti.

...glumci serije Anego na izletu u Kyoto...

6. dan boravka u Japanu,subota,19.travnja 2008.,Otsu (Zeze) - Kyoto st. -
Nagoya st. - Arimatsu - Nagoya - Kyoto st. - Otsu (Zeze)

...prethodni nastavak...


...nakon nekoliko više nego ugodnih sati provedenih u Arimatsuu vratili
smo se u Nagoyu... slijedi niz fotografija snimljenih iz lokalnog vlaka koji
prometuje između Arimatsua i Nagoye...nekih 11 km...




gore,vlak Meitetsu line kojim smo se vratili u Nagoyu


































gore,pogled na manga dućan...





























...stigli smo u Nagoyu...




gore,plato ispred Nagoya st.


...nastavak slijedi...

tekst prof. Vladimira Devidea


Uvod

Jedno od središnjih pitanja života - možda upravo njegovo središnje pitanje
samo jest pitanje negacije života - smrti !
U tom bi se smislu,u načinu hiperbole,moglo reći:
"Pitanje smrti je jedino pitanje".
Svakako,rođenjem je svatko od nas neopozivo i definitivno,bez prava na
priziv i bez izgleda na pomilovanje,osuđen na smrt.
Čini se da ne možemo razumjeti što je smrt.Ako je netko uvjeren da razumije,
čini nam se da je to tek njegov "subjektivni osjećaj".Ako se netko (zaista) ne
boji smrti,on se u tom pogledu "dobro osjeća",no čini nam se da ni to nije do
kraja "zadovoljavajuće."
Smrt je,možda,"veličanstvena tajna".Ne znamo je li uzvišena ili tragična ili
besmislena...Čini se da je nespoznatljiva.I sam pokušaj razmišljanja o smrti u
nekom smislu je apsurdan.Isto je tako apsurdno razmišljanje o bilo čemu
drugom osim o smrti.Odnos smrti prema ljepoti,dobroti i istini čini se da je
neshvatljiv.Čini se plauzibilnim da je "vjera u život poslije smrti",u
neposrednom i doslovnom smislu riječi,iluzorna i kontradiktorna.Vjera u neku
načelnu nemogućnost "života poslije smrti" također nema uvjerljive osnove.
Agnostički stav o pitanju " života poslije smrti je nezadovoljavajući.
O smrti se može navesti mnogo dubokih,lijepih,maštovitih i duhovitih misli i
metafora.Ali one,čini se,nemaju mnogo veze s istinom o smrti.
Usporedbe smrti sa svršetkom puta promašene su.
Na svršetku puta stigli smo iz jednog mjesta u drugo.Sa smrću ne znamo što je.
Usporedbe smrti sa bilo čime poznatim su promašene.Smrt je nešto apsolutno i
definitvno što se ni s čime poznatim ne može usporediti.
Nije li čudno da je uopće moguće živjeti,znajući da postoji i da je neizbježna smrt
(koju ne razumijemo) ? Ne znamo,posjeduju li i životinje svijest o smrti.Uostalom,
što je svijest - to,također,čini se da je nespoznatljivo.Ne znamo niti je li sve to
čudno,besmisleno ili užasno.
Ne znamo utječe li na smrt,to što bismo željeli da ona bude.
Životinje,biljke i ljudi umiru.U nekom smislu i civilizacije,pa i planeti i zvijezde
umiru.Čini se apsurdnim pomisao da je smrt čovjeka bitno različita od drugih
smrti.Ali ta pogađa upravo nas.
S takvog stajališta gledano,moglo bi se - možda - pomisliti:
Kako je moguće da ogromna većina ljudi živi na način kao da smrt uopće ne
postoji:grade si kuće,brinu se o stvarima bez značenja,angažiraju se oko
besmislenih pothvata;kradu,varaju,lažu,govore gluposti...?!To je apsurd nad
apsurdima.Ljudi gomilaju bogatstva iako znaju (ili bi morali znati) da ga neće
moći "ponijeti sa sobom" kad umru.Zlato u grobnicama faraona je simbol tog
apsurda.Čovjek koji je gladan ili bez odjeće ili krova nad glavom,bolestan,
ponižen ili uvrijeđen "s pravom" misli o tim svojim tegobama a ne o smrti. Je li i
to apsurd ili je apsurd smatrati to apsurdom.
Možda je jedini razumni i dostojni stav prema smrti molitva - u najširem smislu
te riječi. Je li takvo gledanje kapitulacija pred smrću ili pobjeda nad njome ili
iluzija pobjede nad njom ?
Ima li svrhe misliti i čitati o smrti ?Što je s tim mislima i zapisima nakon smrti
njihova autora ?

Tema smrti u japanskoj poeziji

Među najprodornijim,najdubljim i najduhovitijim zapisima o smrti jesu pjesme o
tome japanskih zen-majstora i pjesnika-laika inspiriranih zenom.Prije svega,
ipak,treba reći ponešto općenitog o stavu Japanaca prema smrti.
Daisetz Teitaro Suzuki o tome piše na jednom mjestu:

Jedna od misli koje su vrlo drage japanskom srcu jest "umrijeti isagi-yoku".U
nekim smrtima,ako je ta činjenica prisutna,mogu se čak milosrdno suditi zločini
što su ih počinili prijestupnici.Isagi-yoku znači "ne ostavljajući žaljenja" ili " u
punoj prisutnosti duha".Japanci ne vole vidjeti kako se netko neodlučno i
nećkajući suočava sa smrću;oni žele biti otpuhnuti kao što vjetar raznosi
cvijetove trešnje i nema sumnje da je taj stav Japanaca prema smrti bio u vrlo
dobrom skladu s učenjem zena.Može biti da Japanci nemaju nikakve posebne
filozofije života,ali sigurno imaju filozofiju smrti.Duh samuraja,duboko udišući zen,
širio je svoju filozofiju čak i među masama.Te su,dapače i onda kad nisu bile
posebno poučavane o putu ratnika,upile njegov duh i spremne su da žrtvuju
svoje živote za svaku stvar koju toga trenutka smatraju vrijednom.



gore,D.T.Suzuki


Možda ovdje treba reći nešto o nesporazumu o tome,zašto je trešnjin cvijet
"simbol Japana".Nipošto ne zbog svoje "ljepote" (koja je možda i pomalo
"sentimentalna"),već stoga što je trešnjin cvijet simbol ratnika:On se osipa dok je
još mlad i na vrhuncu ljepote,"ne plašeći se odlaska",kao što se i ratnik ne plaši
smrti dok je još mlad i u naponu snage.Ruža nije takav cvijet;njoj se latice
ponekad i sasvim osuše na stabljici prije negoli otpadnu - ona "oklijeva u odlasku"
i stoga ne može biti simbolom Japana !

Među japanskim pjesmama o smrti ima ih i takvih,koje su još - čini se - više u
duhu theravada budizma negoli zena.Primjerice,glasovita waka jednog od najvećih
i svakako najkontroverznijeg - zen majstora Ikkyua:

Jedemo,izbacujemo izmetine,
spavamo i ustajemo;
to je naš svijet.
Sve što još nakon toga treba učiniti
- jest da umremo.



gore,Ikkyu Sojun,zen majstor


Od Unzana ima slijedeća pjesma:

Upitaj Buddhu - on ne zna.
A niti patrijarsi.
Izvan našeg dosega:
Tko je rođen ?
Tko je umro ?

Posebno mjesto među japanskim pjesmama o smrti zauzimaju pjesme pred smrt
što su ih u očekivanju smrti ili neposredno prije nje,a ponekad i uoči ritualnog
samoubojstva seppuku (harakiri ili raspor trbuha) napisali mnogi istaknuti
Japanci.D.T. Suzuki o tome kaže:

Ti su stihovi poznati kao "stihovi oproštaja od života".Japance su učili i pripremali
kako bi mogli naći trenutak odmora da se oslobode najintenzivnijih uzbuđenja u
koja bi mogli zapasti.Smrt je najozbiljnija stvar što zaokuplja svu našu pažnju,no
produhovljeni japanci smatraju da treba biti sposoban da je transcendiraju i da
na nju gledaju objektivno.Običaj ostavljanja oproštajne pjesme,iako ga ne
prihvaćaju svi,čak ni u feudalno doba,počeo je najvjerojatnije u razdoblju
Kamakura (1185-1333) kod zen redovnika i njihovih sljedbenika.Kad je Buddha
prelazio u nirvanu (utrnuće),okruživali su ga njegovi učenici,i on mi je dao svoj
oproštajni poticaj.To su vjerojatno oponašali kineski budisti,poglavito chan bidisti,
koji su - umjesto da sljedbenicima ostavljaju oproštajne upute - za njih izražavali
vlastite poglede na život.Veliki vojskovođa iz XVI stoljeća Uesugi Kenshin
(1530-1578),ostavio je dvije pjesme pred smrt, jednu na kineskom i drugu na
japanskom jeziku:

I blagostanje tijekom života samo je
čašica sakea;životni vijek od
četrdeset i devet godina prošao je u snu.
Ne znam što je život i ne znam što je smrt;
godina za godinom - sve je tek san.

I nebo i pakao ostali su za mnom.
Stojim na mjesečini rane zore,
oslobođen oblaka prijanjanja.



gore,Uesugi Kenshin


Shiaku Shinsakon (Nyudo),vazal posljednjeg vladara obitelji Hojo,Hojo
Takatokija (1303-1333),napisao je pred ritualno samoubojstvo (seppuku)
oproštajnu predsmrtnu pjesmu izrazitog "zen-okusa":

Podižem ovaj mač
i siječem Prazno u dvoje;
usred velikog ognja
osvježavajuća struja povjetarca !


Slično se doima i pjesma pred seppuku najvećeg majstora čaja Sen-no-Rikyua,
(1522-1591) što ju je napisao kad ga je Toyotomi Hideyoshi (1536-1598) osudio
na smrt jer je,navodno,bio upleten u zavjeru protiv vladara:

Podižem mač,
ovaj svoj mač,
odavna u mom posjedu -
Konačno,došlo je vrijeme:
bacam ga u vis,spram neba !



gore,Sen-no-Rikyu majstor čaja
dolje,Toyotomi Hideyoshi,samuraj-vladar




No treba istaknuti da se pjesme pred smrt čitavog niza zen-majstora nikako ne
doimaju manje dramatično,iako nisu umrli od vlastite ruke.Evo nekoliko primjera:
Daito Kokushi (1282-1337),osnivač hrama Daitoku-ji,napisao je ovu predsmrtnu
pjesmu:

Hvatam blistavi mač
da sasiječem Buddhe i patrijarhe.
Samo jedan pogled na moje majstorstvo
i prazno si grize zube-koljače.



gore,zen majstor,Daito Kokushi;
sliku je naslikao zen-učitelj Hakuin Ekaku (1685-1768)

Majstor rinzai zena Fumon (1302-1369) napisao je:

Veličanstveno ! Veličanstvno !
Nitko ne zna konačnu riječ.
Dno je oceana u plamenu,
iz Praznog iskaču drveni jaganjci.


Također,rinzai majstor zena Kukoku (1328-1407) :

Jašem na ovom drvenom konju glavačke;
progalopirat ću kroz Prazno
Želite li mi ući u trag ?
O,pokušajte mrežom uhvatiti oluju !


Zekkai,rinzai majstor (1336-1405):

Prazno se slomilo nad zemljom;
goruće zvijezde prelijeću željeznu planinu.
Prekobacivši se,nestajem u trenu.


Bokuo,rinzai mastor (1384-1455):

Sedamdeset i dvije godine
čvrsto sam držao govedo na uzdi.
Danas,kad šljiva ponovo cvate,
puštam ga da vrluda po snijegu.


Baisho,majstor soto-zena (1633-1707)

Nikad ne pomislivši na slavu,
s nepriličnim životom za sobom,
u zazen-stavu u lijesu,
sad ću se svući.


Ima i "komičnih" pjesama pred smrt.Jedan od najvećih humorističkih pisaca
razdoblja Tokugawa (1600-1868),Jippensha Ikku (1765-1831) napisao je:

Od ovog ću se svijeta
sada rastati.Uz miris tamjana
postat ću konačno pepeo -
Pa,zdravi bili !


I haiku pjesnici često su napisali svoju pjesmu pred smrt u tom pjesničkom obliku:
Saikaku (1641-1693) živio je 52 godine,dok se u njegovo vrijeme kao normalan
životni vijek smatralo pola stoljeća;pjesma pred smrt mu je haiku

U prolaznom svijetu
uživao sam mjesec
dvije godine duže.



gore,Ihara Saikaku,pisac

Najveći haiku pjesnik svih vremena Matsuo Basho (1644-1694) rekao je,bolestan,
kad su ga zapitali o njegovoj pjesmi pred smrt,da bi to mogla biti bilo koja njegova
haiku pjesma.Ipak,kao pjesma pred smrt smatra se njegova pjesma

Bolestan na putu.
Snovi se kovitlaju
usahlim poljima.

U ovoj možda najljepšoj haiku pjesmi pred smrt,ne može se posve adekvatno
prevesti treći stih kakemeguru:"lutaju" je preslabo,"kovitlaju" je prejako.Možda bi,
da u našem jeziku postoji takva riječ, još najbliže bilo "rastrčavanju".



gore,Matsuo Basho

Ransetsu (1653-1707):

Jedan list pada,
još jedan list pada -
odneseni vjetrom.

Michikaze (?-1709):

Danas mijenjam odjeću
za putovanje
u neviđeni svijet.

Tantan (1675-1761):

Jutarnji mraz.
Nacrtana štapom
planina Fuji.

Vjerojatno,to će reći da je pjesnik za čitava života stremio prema Ljepoti - Fuji ! -
ali je samo malo od toga - tekgrubi crtež štapom,koji je daleko od stvarne planine -
postigao.

Pjesnikinja Chine-jo:

Tako lagano gori,
tako se lagano gasi -
Krijesnica !


Issa (1763-1827):

Od korita do korita
pričao sam
koještarije.

Prvo korito je ono u kojem se pere novorođenče;u drugom se pere lešina.



gore,Issa Kobayashi

Ryunosuke Akutagawa (1892-1927),pred samoubojstvo trovanjem:

Hunjavica:
Jedino još višak nosa
nije u mraku.



gore,Ryunosuke Akutagawa,pisac


* tekst je preuzet iz Časopisa za filozofiju,književnost i umjetnost Istoka "KULTURE
ISTOKA",God. V,broj 15,1988. i objavljen na hagakure blogu 1. sudenog 2007. i
2008. godine;