Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

...vic je stari,ali dobar...poput zen koana...


Razgovaraju Mujo i Japanac:
Meni je na prvom mjestu Japan,pa posao,a na trećem obitelj - kaže Japanac.
A Mujo će njemu:
A meni obratno ! Na prvom mjestu obitelj,pa posao,pa Japan...


* preuzeto sa budan bloga

...za ljubitelje Kanji znakova i one koji će to tek postati...


...iako sam stavio ovaj kratak ali vrlo interesantan i koristan film na nihonkichigai
blog...nema razloga da ga ne stavim i ovdje...dapače...da kokoš...film je više
nego koristan...naravno volite li...ili se bavite kanji pismom...voditelj tečaja japanskog
( Japanese fot Morons) Victor sensei (Nagoya) ovdje nas upoznaje sa alatom
(tools) s kojim ćemo lakše svladati kanji pismo....prije svega tu je stranica
polarcloud koja nam prevodi svaki kanji članak na engleski,francuski,njemački ili
ruski...zatim čarobna stranica "hiragana megane" u koju kada upišete naziv
stranice..iznad kanjija se ispišu hiragana znakovi čime se olakšava čitanje beskrajno
puno...još su tu Yamasaki online kanji dictionary,furiganizer & Furigana
Injektor...hvala Victoru...domo arigato gozaimashita...ganbatte kudasai : D







* shinaknsen serije E5

6. dan boravka u Japanu,subota,19.travnja 2008.,Otsu (Zeze) - Kyoto st. -
Nagoya st. - Arimatsu - Nagoya - Kyoto st. - Otsu (Zeze)











...nakon par sati povratka u prošlost približilo se vrijeme prizemnijim stvarima tj.
ručku...nekoliko fotografija modernijeg dijela Arimatsua...također ništa manje
interesantnog i simpatičnog...













gore,curry za ručak...





...a poslije ručka lagana šetnja do željezničke stanice...

































...došao je trenutak...pomalo tužan...rastanka od ovog prekrasnog mjesta i
povratka u velegrad Nagoyu...nastavak slijedi...

Yoko Nagayama (Yoko - dijete oceana;Nagayama - duga planina) rođena u
Tokyu,počela je pjevati uz oca već sa 4 godine.Shamisen koji joj je dao
otac kada je imala 10 ima i danas,a kako ga rastura ubrzo ćete se uvjeriti.
Sa 16 godina željela je postati pjevačica enka pjesama,ali roditelji se nisu
slagali s time.Stoga je postala pop pjevačica.Debitirala je 1984. sa pjesmom
"Haru wa SA-RA SA-RA".Dalje su slijedili i drugi hitovi te uloge u japanskim
dramama.Godine 1993. ostvario joj se san i postala je enka pjevačica.Ove
godine u travnju udala se za američkog poslovnog čovjeka,inače ljubitelja
enka glazbe i njenih pjesama. Jedna od meni dražih stvari je Onna no
Sandogasa (maknuli su je sa you tuba),kao i Jonkara Onnabushi...vidi dolje...

6. dan boravka u Japanu,subota,19.travnja 2008.,Otsu (Zeze) - Kyoto st. -
Nagoya st. - Arimatsu - Nagoya - Kyoto st. - Otsu (Zeze)


...još uvijek smo u Arimatsu-u...







gore,pretpostavljam kao i na divljem zapadu mjesto gdje je konj čekao svoga
gazdu...













gore,pogled prema shinto svetištu i vratima torii koja dijele duhovni svijet od
materijalnog...
































..zavirili smo u još jedan čaroban vrt...koji ostavlja bez daha...



























































...nastavak slijedi...

6. dan boravka u Japanu,subota,19.travnja 2008.,Otsu (Zeze) - Kyoto st. -
Nagoya st. - Arimatsu - Nagoya - Kyoto st. - Otsu (Zeze)








Nešto prije podneva stigli smo u Arimatsu.Cure su posjet ovom malom mjestu
izabrale slučajno,ali imali smo sreće jer je taj dan u gradu bio "festival kimona"
pa je bilo veselije nego inače.Arimatsu se nalazi 11 km od Nagoye.Danas nema
takvu važnost kao nekada kada je bio važna postaja na putu između Tokya i
Kyota.Dio grada sačuvao je infrastrukturu i atmosferu Meiji razdoblja (1868-1912).




gore,pogled na lokalne dućane u samoj blizini željezničke stanice




gore,cure nisu gubile ni trenutka,odmah smo krenuli u obilazak grada




gore,tipičan japanski grad,čisto,uredno i sve na svome mjestu...cijeli svemir
je u savršenoj harmoniji : )




gore,ulazimo u ulicu u kojoj je dio kuća ostao kao nekada...ovo je prije
100-150 godina bila vrlo prometna ulica jer je bila dio takozvanog Tokaido
puta...







gore,cure u kimonima koje su mi rado pozirale nakon što ih je zamolila
jedna od frendica : )





...susreli smo ne previše opasnog samuraja : )





...svratili smo u jedan od mnogobrojnih prekrasnih vrtova : )











gore,lokalna trgovina sa hiragana natpisom na kojem piše ime grada Arimatsu i
slikom poznatog Sharakua,tajanstvenog crača sa kraja 18. st. (1794-1795) koji
se iznenada pojavio,nacrtao nekoliko desetaka crteža i nestao...do danas se
nije otkrio njegov pravi identitet i tko je to u stvari bio




































...ako je netko pomislio da su sve ove kuće dio nekog muzeja ili nešto
slično prevario bi se...u svim ovim kućama žive ljudi...a kuće su zaštićene od
japanske države kao najvrijednije nacionalno blago...













gore,unutrašnjost jedne od savršenih kuća ovog čarobnog mjesta




...pogled na ulicu iz dvorišta...







gore i dolje,kuća Oka








...nastavak slijedi...


* tri godine nihonkichigai bloga

by Victor (Nagoya)








* Street Kanji 7

autor i voditelj 67. lekcije: nenadmašni i inspirativni Victor (Nagoya)

voditelj 68. lekcije: Hikosaemon








...neke je zanimalo kako se Victor našao u Japanu...gdje živi
18 godina....





* 65. & 66. dio poticajnog tečaja japanskog : D

6. dan boravka u Japanu,subota,19.travnja 2008.,Otsu (Zeze) - Kyoto st. -
Nagoya st. - Arimatsu - Nagoya - Kyoto st. - Otsu (Zeze)










gore,dolazak u Nagoyu




gore i dolje,Nagoya st.

6. dan boravka u Japanu,subota,19.travnja 2008.,Otsu (Zeze) - Kyoto st. -
Nagoya st. - Arimatsu - Nagoya - Kyoto st. - Otsu (Zeze)





Nakon napornog i uzbudljivog 5. dana boravka u Japanu u kojem mi se svašta
dogodilo,a nisam još stigao podjeliti s vama...budem drugi put...ne danas...čekao
me novi dan i nova uzbuđenja...Probudio sam se u 8 sati. Još uvijek sam bio u
Kyotu.Oko 9 sam napustio stan.Imao sam dogovor sa dvije frendice iz Nagoye
da se nađemo...kao i svake godine.Svaki put kada bih došao u Japan jedan dan
je bio predviđen za posjet Nagoyi, jednom od najvećih gradova u Japanu.Nagoya
se nalazi otprilike na sredini Japana,shinkansenom je udaljena od Kyota sat
vremena,a od Tokya sat i pol.To je već postala svojevrsna tradicija,da dođem u
Nagoyu i na Nagoya st. nađem se sa Emiko-san i Kazuho-san i onda odemo
posjetiti neko interesantno mjesto u Nagoyi ili njenoj okolini.Kazuho-san
upoznao sam 2002. u Kyotu za mog prvog posjeta Japanu preko zajedničkih
prijatelja,a sa Emiko-san upoznala me Kazuho-san 2004. u Nagoyi za drugog
posjeta Japanu.Obje su naravno bile u Hrvatskoj i uvijek ponovo rado dođu kad
god mogu.




gore,Kazuho-san i moja malenkost u hramu Kiyomizu dera (Hram čudesne
vode ili tako nešto) budističke škole Hosso-shu u lipnju 2002...bio je to za
mene poseban i nezaboravan dan jer prvi put sam došao u Kyoto o kojem
sam bio maštao godinama...




gore,Emiko-san u kimonu


Osim Kazuho-san i Emiko-san,upoznao sam još jednu djevojku iz Nagoye.
Ona se zove Maki-san i s njom bi se najčešće nalazio nakon cjelodnevnog
boravka u Nagoyi a prije shinkansena koji me vraćao u Kyoto na nekoj večeri
ili piću...Maki-san je također bila u Hrvatskoj nekoliko puta,a u slobodno vrijeme
uči hrvatski jezik...




gore,Maki-san sa suprugom,Nagoya st.




gore,Kazuho-san i Emiko-san,Nagoya st., jedan od naših tradicionalnih
susreta




gore,Emiko-san i Kazuko-san,ispred dvorca Inuyama-jo (dvorac Pseće planine),
2007. godine

...Sad kad sam vam predstavio svoje vodiče možemo lagano krenuti...dakle,
krenuo sam od kuće oko 9 sati.Sa curama sam se trebao naći u 11 sati na
Nagoya st. ispred turističkog ureda što je također već bila tradicija.Od stana
do Zeze st. u gradu Otsu (predgrađe Kyota,nekada davno prije 1000 i više
godina ovdje su japanski carevi dok su stolovali u Kyotu imali kuće za odmor)
trebalo mi je 15-20 minuta hoda.






















gore,čarobna Ikebana na Zeze stanici




gore,pogled na peron Zeze st. kroz prozor wc-a



gore i dolje,peron Zeze st.,pogled na sat kaže da je 9:20;






gore,Kyoto st.,uspinjem se do shinkansen perona...




gore i dolje,pogled na mnogobrojne kolosijeke Kyoto stanice sa shinkansen perona










gore i dolje,njegovo veličanstvo shinkansen,poznat i kao "vlak metak"...ili što
bi rekli naši komšije "voz tane"









...na slikama je prekrasan...ali uživo...koliko ih god dugo gledao,slikao ili se
vozio u njima nikad mi nebi dosadilo...kad bih bar mogao živjeti u jednom i
putovati od sjevera do juga Japana...uzduž i poprijeko...







gore,dolazak najbržeg shinkansena Nozomi 500 koji postiže brzinu do 300 km
na sat,na žalost moja karta ( JR pass) nije dovoljna za ovaj vlak...potrebna je
nadodplata tj. dodatna karta




gore,vlakovođa zaustavlja vlak prema crticama na podu jer sva vrata na vlaku
moraju se nalaziti na točno određenom mjestu koje je označeno na podu
perona i gdje već stoje ljudi u redovima,a iznad svakih tih vrata nalazi se broj
vagona i semafor na kojem piše ime vlaka,njegov br.,destinacija i vrijeme polaska







gore,vrijeme je za ukrcavanje










gore...evo semafora kojeg sam spomenuo,osim na japanskom,podaci se
promjene i piše sve i na engleskom tj. na latinici ili kako bi japanci rekli na
romaji pismu...u crvenom polju piše nozomi br. 6,kreće u 9:53 za Tokyo,
nakon njega dolazi na taj kolosijek kodama br. 546 (plavo polje) koji kreće u
10:05 također za Tokyo i tako cijeli dan...ispada da ti vlakovi idu češće nego
tramvaji u Zabregu...





gore,9 i 53 je i nozomi odlazi put Tokya...u kojem će biti nešto iza podne...a
prevalit će točno 515 km




gore,evo i moga shinkansena...ovaj se zove Hikari tj. "svjetlost",najbrži
Nozomi znači "nada" ili "želja",a najsporiji Kodama je "jeka" ili "odjek"




gore,posljednji snimak prije ukrcaja





...krenuli smo... juupiii ! : D


...nastavak slijedi...

autor : Victor (Nagoya)

voditelj 63. lekcije : gost predavač Hikosaemon (Hiko Tube)

voditelj 64. lekcije: Chris Gen (street english TV)


...u ovim kratkim filmovima dečki govore o nekim jezičnim i kulturnim
finesama japanaca...nekome će možda u prvi tren sve to izgledati suvišno i
nepotrebno...možda i komplicirano...ali sve ima svoju svrhu i nije teško
svladati...naravno,ako postoji dobra volja...kao što učitelj zena kaže treba
"izaći na tržnicu raširenih ruku"...još bih htio posjetiti na lekcije od 57. do
60. koje se nalaze na nihonkichigai blogu...vrlo su kratke i interesantne...kao
što bi japanci rekli omoshiro desu ne...benkyo ganbatte... : D

Spoznati Buddhin Put,znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu.

Dogen Kigen (1200-1253),Shobogenzo (Riznica istinskog znanja)



Umjesto uvoda


Prije više od 800 godina dok znanje o zenu još nije stiglo u Japan,budistički
redovnici iz Japana putovali su u Kinu željeći spoznati to znanje kao što su u
20. st. neki iz Amerike i Europe putovali u Japan u želji da spoznaju istinski
Put zena.Iz Kine su se vraćali uglavnom sa potvrdama o prosvijetljenju (Inka) i
svetim budističkim tekstovima tkzv. Sutrama u kojima su se nalazile dragocjene i
neprocjenjive riječi velikog učitelja Buddhe Shakyamunija.Dogen se vratio iz Kine
bez ičeg takvog.Kada su ga pitali s kojim dragocjenim učenjem se on vratio,što je
to spoznao,Dogen je rekao:"...Da su mi oči vodoravne,a nos okomit."






"Zen" je japanski film iz 2009. godine od 120 minuta redatelja Banmei Takahashija,
rođenog u Nari 1949. godine.Film se bavi zen učiteljom Dogenom,osnivačem
Soto zen škole i za mnoge najznačajnijim japanskim zen majstorom,autorom
Shobogenza (Riznica istinskog znanja) jednog od najgenijalnijih religijskih djela
svih vremena.




gore,redatelj filma Zen,Banmei Takahashi




gore,Dogen sa jednim od svojih učenika na povratku iz Kamakure u Eihei-ji (Fukui-ken)




gore,Hojo Tokiyori & Hatano Yoshshige


# uloge:



gore,Kantaro Nakamura kao Dogen Kigen




gore,Keiko Takahashi kao Ishi (11??-1207),majka Dogena;bila je iz plemićke
obitelji i kćer Matsudono (Kujo) Motofuse (1144-1230) čija je obitelj pripadala
jednoj od grana nekad moćnog klana Fujiwara;otac (također iz plemićke obitelji)
Dogena bio je (pretpostavlja se) Minamoto (Koga) Michitaka (11??-1202),a
kasniji staratelj i posvojitelj Minamoto Michitomo (1177-1227);




gore,Keiko Takahashi,koja se pojavljuje na početku filma;supruga redatelja
Banmei Takahashija




gore,Yuki Uchida kao Orin,djevojka kojoj Dogen pomaže tokom cijelog filma i
usmjerava je na pravi Put;




gore i dolje,prekrasna Uchida Yuki






gore,Masanobu Katsumura (glumio u 4. filmu maestralnog Takeshi Kitana Sonatine)
kao Yoshishige Hatano,samuraj koji je podržavao Dogena tokom cijelog njegovog
života nakon što se vratio iz Kine;vidi za Masanobu Katsumuru - drama,wiki

Yoshishige Hatano predložio je Dogenu da ode iz Kyota zbog pritiska ostalih
budističkih škola koje nisu mogle podnijeti širenje škole zena;Dogen je prihvatio
sugestiju i podigao zen hram Eihei-ji,danas jedan od dva najvažnija Soto zen
hrama na svijetu uz Soji-ji (osnovan 1321. godine);




gore,Tatsuya Fujiwara kao 5. shikken (regent (1246-1256),a ne shogun kako se
govori u filmu) Kamakura shogunata (1192-1333) Hojo Tokiyori (1227-1263),
otac Hojo Tokimunea (1251-1284) 8. shikkena Kamakura shogunata i jednog
od njaznačajnijih figura japanske povijesti;

Tatsuya Fujiwara glumio je između ostalog u tv-serijama: 43. Taiga drami Shinsengumi !
iz 2004. godine i Sengoku Jidai iz 2006. te u filmovima: Death Note I i II (2006) i
Battle Royale I (2000) i II (2003).




gore,Takashi Sasano kao samozatajni hramski kuhar




gore,Tianyong Zheng kao Ju-ching (jap. Nyojo,1163-1228) kineski učitelj zena
kod kojeg je učio Dogen za boravka u Kini




gore, Jun Murakami kao Koun Ejo (1198-1280), najvažniji učenik Dogena




gore,Kengo Kora kao Shunryo, jedan od Dogenovih učenika




gore,Ryushin Tei koji glumi u dvije uloge,kao Kugyo Minamoto,Dogenov prijatelj iz
mladosti & Ji-uen,kolega redovnik iz Kine koji dođe u Japan učiti kod Dogena u hramu
Eihei-ji;




gore i dolje,Eihei-ji,osnovan 1244. od Dogena u Fukui prefekturi (Fukui-ken)









gore,haiku majstor Basho (1644-1694) u posjetu hramu Eihei-ji na jednom
od svojih putovanja;naslikao Buson (1716-1783),majstor kista i haiku stiha


* želite li zaviriti u Shobogenzo,eng. prijevod

** film Zen možete pogledati ovdje

voditelj i autor...urnebesno simpatični Victor from Nagoya (Aichi-ken)

...do sada smo poticajni tečaj japanskog ili Japanese for Morons mogli pratiti na
nihonkichigai blogu...a sada do daljnjeg samo na hagakure blogu...prva lekcija
prikazana je (na nihonkichigai blogu) u srpnju, a lekcija br. 60. danas...nadam se
da ćete uživati...i nešto naučiti... : D

...u 61. lekciji neće govoriti Victor,već zamjena gost prof. (Guest Sensei)
Hikosaemon...po prvi put...





...u 62. lekciji poticajnog tečaja japanskog također nema autora Victora,već
imamo gosta predavača Chrisa Gena gaijina rođenog u Japanu,a i živi
ovdje preko 15 godina...Chris također ima stranicu na you tubu na kojoj se
bavi japanskom kulturom...uglavnom modernom...





...za one koji nisu uhvatili što pita Chris vozeći se biciklom ulicama Harajukua i
Shibuye...dijelovima Tokya...vidi dolje...

Chotto oukagaitaikoto ga arun desukedo.

ili

Chotto ukagaishitai koto ga arun desu kedo.

ili

Chotto oukagaishitai no desu ga.

U prijevodu (otprilike):

"Oprostite,imam pitanje" i onda pitate...

# nepoznate riječi:

arigato - hvala* ( ili domo arigato - puno hvala)
sumimasen - oprostite (u nekim situacijama znači i hvala)
chotto - malo ( ili samo malo ili samo trenutak)


...prvu osobu koju je Chris zaustavio bila je žena koja se žurila pa ju je Chris pitao
zašto trči...žena je rekla da žuri u firmu...na što joj je on poželio sreću...drugu dvojicu
slabo sam skužio...ovom drugom Chris je pohvalio bicikl koliko sam shvatio...Benkyo ganbatte ne ! : D

* hvala možemo reći na nekoliko načina:
domo - hvala
arigato - hvala
domo arigato - puno hvala (viši stupanj zahvaljivanja)
domo arigato gozaimasu - puno hvala ( još viši oblik zahvale,prezent)
domo arigato gozaimashita - puno hvala (viši oblik zahvale u perfektu)


** kronološka arhiva Victorovih lekcija na you tubu

Showa 38 (1963)




...Misora Hibari najveća je japanska pjevačka i glumačka zvijezda svih vremena;
nenadmašna i u planetarnim razmjerima...nedavno je bilo 20 godina od njene
smrti... : )

gore,vanjski dio Tokyo st. (Tokyo eki) koji je izgrađen 1914. godine...dnevno
preko Tokyo st. prijeđe i do nekoliko milijuna ljudi...60-ih godina 20. st. moglo
se na Tokyo st. pročitati slijedeće upozorenje...neki bi rekli u haiku obliku...

"Ne pišati ovdje...policija !" : )

Film o ljudima koji ne mogu preživjeti bez laži od kojih se osjećaju boljima
nego što jesu

Akira Kurosawa


Film koji hipnotizira već u prvih pet minuta,nekim od najdivnijih prizora
padanja kiše u povijesti

Velimir Grgić,Katane,lignje,bradavice - Vodič kroz japanski film





Jedan od najvažnijih i najutjecajnijih filmova svih vremena.Film koji je
zainteresirao zapad za japansku kinematografiju iako je ova postojala
jednako dugo kao i zapadna kinematogrfija.Film koji je,navodno,ponukao
ljude iz hollywooda da uvedu Oscara i za strani film.Rashomon je osvojio
Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu 1951. godine,a na
24. dodjeli Oscara mu je uručena posebna nagrada.





Film je temeljen na dvjema pričama Ryunosuke Akutagawe (1892-1927)
"Rashomon" kao podloga za ambijent, i "U lugu" za likove i radnju
(obje priče prevedene su na hrvatski).





Redatelj:Akira Kurosava



Producent:Minoru Jingo

Scenaristi:
Akira Kurosawa
Shinobu Hashimoto
Ryknosuke Akutagawa (kratke priče)



Glavne uloge:
Toshiro Mifune (Tajomaru,razbojnik)



Machiko Kyo (Masago,supruga samuraja)



Masayuki Mori (Takehiro,samuraj)



Takashi Shimura (drvosječa)




Minoru Chiaki (budistički svećenik)



Fumiko Honma (medij)
Daisuke Kato (policajac)
Kichijiro Ueda (prolaznik)

Glazba:Fumio Hayasaka

Snimatelj:Kazuo Miyagava
Montaža Akira Kurosava

Godina izdanja:
Japan 1950.
SAD 1951.

Trajanje:88 min.




gore,čarobna Machiko Kyo,koja je glumila u filmovima najznačajnijih japanskih i
svjetskih redatelja;osim kod Kurosawe u "Rashomonu",glumila je u kultnom
filmu "Ugetsu monogatari" Kenji Mizoguchija i "Ukigusa" Yasujiro Ozua kojeg
sam nedavno predstavio na hagakure blogu;




gore,Toshiro Mifune,legenda japanskog filma,glumio u preko 180. filmova






...a sada slijedi čarolija...

haiku je kamen pored Puta na kojem se odmara umorni putnik - pjesnik

nihonkichigai



Stablo u punom cvatu
razgovor braće
ispod krošnje



* ovaj haiku nastao je za jednog Ohanami događanja (gledanje trešnjina cvijeta) u
Botaničkom vrtu u Zabregu 2000.-te godine dok je takva događanja još organiziralo
naše haiku društvo...na žalost takvih događanja više nema...ipak nadamo se da će
ih opet biti...haiku smo sastavili moj najmlađi brat kojemu je tada bilo 14 godina i
ja,a zatim sam ga ja pročitao (pošto on nije htio) pred kamerama hrvatske televizije
koja je došla zabilježiti naše okupljanje...

Tokkan kozo (A Straightforward Boy) 12. je film Yasujiro Ozua (1903-1963),
jednog od najutjecajnijih redatelja svih vremena ne samo u Japanu,nego i
šire.Film je snimljen 1929. godine,crno-bijeli je i naravno bez zvuka.Ne znam
koliku je minutažu prvobitno imao,uglavnom od filma je sačuvano samo
posljednjih 15 minuta...ali kakvih 15 minuta.Filmom briljira (barem ovim
dijelom koji nam je dostupan) Aoki Tomio (1923-2004) zaigrani i vragolasti
7-godišnji dječak kojem je to bio drugi film.Do kraja života glumio je u preko
njih 300...a što da vam više kažem...svakako pogledati...











Scenario:
Ozu Yasujiro
Noda Kogo
Ikeda Tadao
Okubo Tadamoto
("Nozu Chuji")

Cinematography
Nomura Ko

uloge:
Saito Tatsuo (Bunkichi)
Aoki Tomio (Senbo)
Sakamoto Takeshi (šef)


# vidi dolje 15 minuta filma









# vidi za Yasujiro Ozua i njegove filmove:

* Ozu-san,Tokkan Kozo

# filmovi Yasujiro Ozua na hagakure blogu:

Yasujiro Ozu,ciklus filmova na HTV-u

Bakushu (1951)
Tokyo monogatari (1953)
Ukigusa (1959)
Akibiyori (1960)
Kohayagawa ke no Aki (1961)
Sanma no aji (1962)


posjet Engaku-ji hramu i Yasujiro Ozuu
Yasujiro Ozu,direktor svemira