Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Jednom je redovnik došao Genshi želeći saznati gdje su vrata do puta istine.
Gensha ga je upitao:"Čuješ li žubor potoka?"
"Da,čujem",odgovorio je redovnik.
"Tamo su vrata",reče Gensha.





Hsuan-sha Shih-pei ( jap. Gensha Shibi,835-908),kineski zen učitelj
Hogen zen škole koja se ugasila do kraja 10.st.Učitelj mu je bio Hsueh-feng
I-ts'un ( jap. Seppo Gison,822-908),a Gensha je između ostalog bio učitelj
Lo-han Kuei-ch'ena ( jap. Rakan Keijin,867-928).Prije nego što je postao učitelj
bio je ribar kao i njegov otac.

Prije nekoliko tjedana imao sam priliku slušati prekransku koto glazbu prave
majstorice od kota u dnevnom boravku zajedničkih prijatelja.Doživljaj je
bio vrhunski i jednostavno neopisiv.Koto instrument vuče podrijetlo iz Kine i
možete čitati o njemu na interpletu,posebno na wikipediji.Želeći vam dočarati
ovu prekrasnu glazbu i podjeliti ovu glazbenu čaroliju,stavio sam jedan insert
sa you tuba,ali moram reći da se jednostavno ne može dobiti potpuni doživljaj
bez slušanja kota uživo.Nevjerojatno je koliko je to neusporedivo.Dok ga uživo
slušam,želio bih da nikada ne prestane,dok slušajući na you tubu,mogu ga
slušati eventualno nekoliko minuta.Stoga,ako imate priliku negdje čuti koto,
ne razmišljajte puno.





Gospođa Eiko koja je nama nekolicini pružila neopisivi užitak majstor je kota,
poznaje osnove ikebane,a trenutno uči svirati japanski tradicionalni bubanj
taiko,te glumi u tradicionalnom japanskom no teatru.U Lijepoj našoj boravila je,
ne prvi put,oko mjesec dana sa prijateljicom - slikaricom.





Prije par godina imao sam čast i zadovoljstvo biti gost u kući Eiko-sama i tom
mi je prilikom dok sam ja uživao u tipičnom japanskom doručku koji mi je spremila,
bilo pruženo i zadovoljstvo slušanja čarobnih zvukova kota.Bio je to doručak za
pamćenje.







* photo by nihonkichigai;sve fotografije snimljene su u kući gospođe Eiko,Tokyo,
travanj 2006.

Lin-chi I-hsuan ( jap. Rinzai Gigen;umro 867.godine) bio je kineski cha'n (zen)
majstor i osnivač Rinzai (kin. Lin-chi) škole zena, jedne od dvije glavne struje
u zen učenju koje su opstale do danas.Poznat je po svojim "sofisticiranim"
metodama do prosvijetljenja kao što su vrijeđanje,vika i udarci.Treba reći da su
svi njegovi učenici bili kod njega dragovoljno ili su ih poslali njihovi roditelji,a
svaki je mogao otići ako mu Rinzaijevo učenje nije bilo dovoljno sofisticirano
ili pronaći drugog učitelja...sofisticiranijeg naravno.





Rinzaijevo prosvijetljenje

Nakon tri godine boravka kod učitelja Obakua,Rinzai jednom prilikom priđe učitelju
Obakuu i upita ga koja je bitna istina Buddhina učenja.Kao odgovor dobio je
dvadeset udaraca štapom.Nezadovoljan odgovorom,Rinzai ode drugom učitelju
Daiguu,koji mu kaže da je Obaku ispravno odgovorio,i da mu on ne može pomoći.
Tada Daigu uhvati Rinzaija za grlo,počne ga tresti i vikati na njega unoseći mu se
u lice.Rinzai prihvati izazov i udari učitelja Daigua u rebra.U tom je trenutku Rinzai
doživio prosvijetljenje.Nakon ovog događaja Rinzai se vratio Obakuu i ispričao mu
sve što se dogodilo.Obaku nakon što je čuo priču,udari Rinzaija,počne se grohotom
smijati te ispusti "Katsu" ! iz sveg glasa.




gore,majstor zena Obaku Kuin


Kad je Rinzai ponizno primio dvadeset udaraca od Obakua,bio je to vrlo bijedan
prizor,no čim je postigao satori postao je sasvim druga osoba.Njegov prvi uzvik
je bio::"U Obakuovom budizmu nema puno toga ! " Kad je ponovno vidio prijekornog
Obakua,vratio mu je pljuskom u lice.


* vidi za Rinzaijevo prosvijetljenje - E. Wood,Nenad Vertovšek (prijevod),"Rječnik
zena",Zagreb,2004.,str.130-131;Suzuki D.T.,"Uvod u zen budizam",Zagreb,1998.,
str.103;

** Obaku Kuin (ili Kyun),bio je kineski cha'n majstor Huang-po Hsi-yuan
(umro 850.godine);njegovo učenje možemo čitati na hrvatskom u knjizi
"Zen učenje Huang-poa - O prenošenju duha s onu stranu misli";Obaku je
imao genijalnog učitelja koji se zvao Pai-chang Huai-hai ( jap. Hyakujo
Ekai,720-814),čije učenje također možemo čitati na hrvatskom u knjizi "Zen
velikog bisera";

*** o učenju velikog Rinzaija može se čitati u:
Rinzai-roku (kin. Lin-chi-lu),na eng. u prijevodu Irmgard Schloegl,"The Record of
Rinzai",London,1975. ili Suzuki / Fromm,"Zen budizam i psihoanaliza",Beograd,
1973.,str.58 i 68 (dijelovi teksta) i dalje;

Kad je Bokuden prelazio jezero Biwa (najveće jezero u Japanu,nalazi se pored
Kyota,nekadašnje carske prijestolnice), u čamcu na vesla,s nekoliko drugih
putnika,među njima je bio i jedan samuraj divljeg izgleda,sirov i ohol u svakom
pogledu.On se hvalio svojom vještinom mača govoreći da mu se nitko ne
može suprostaviti.Ostali putnici su pažljivo slušali tog razmetljivca,dok je
Bokuden mirno drijemao sa strane.To je razdražilo razmetljivca,pa je prišao
Bokudenu,prodrmao ga i upitao ga:"Ti također nosiš dva mača,zašto ne kažeš
nešto ?" Bokuden mu reče:"Moja vještina razlikuje se od tvoje.Ona se ne sastoji
u pobjeđivanju drugih,već u tome da se ne bude pobjeđen."Ovo je razmetljivca
jako razjarilo.
"Kojoj ti školi onda pripadaš ?"
"Moja škola poznata je pod imenom mutekatsu (što znači poraziti neprijatelja "bez
ruku",tj. bez upotrebe mača)."
"Zašto onad uopće nosiš mač ?"
"On je tu za uništavanje sebičnih pobuda,a ne da ubija druge."
Ljutnja razmetljivca bila je sada još veća.Kroz zube je prosiktao:"Da li se ti zaista
misliš sa mnom boraviti bez mačeva ?"
"Zašto da ne" glasio je Bokudenov odgovor.
Tada je razmetljivac naredio vlasniku čamca da odvesla do najbližeg kopna.
Međutim,Bokuden je predložio da odu na neki malo udaljeniji otočić gdje nema
ljudi koji bi mogli nastradati.Ovaj je pristao na to.Čamac se uputio ka najbližem
usamljenom otočiću.Čim su mu se dovoljno približili,razmetljivac je izletio iz
čamca i izvukao mač potpuno spreman za borbu.Bokuden je mirno i opušteno
predao mačeve vlasniku čamca.Izgledalo je kao da se Bokuden sprema iskrcati
iz čamca i krenuti za razmetljivim samurajem.Međutim,on je neočekivano zgrabio
veslo od vlasnika čamca i odgurnuvši se njime od obale,snažno pokrenuo čamac
unazad.Čamac se naglo udaljio od otočića i zašao u dublju vodu daleko od tog
čovjeka.Bokuden mu je tada uz smješak dobacio:"To je moja škola 'ne-mača' ".


* iz knjige prof. Daisetz Teitaro Suzukija (1871-1966),"Zen i japanska kultura",
2005.,Beograd,str. 66;

** gore,statua Tsukahare Bokudena (1489-1571) u gradu Kashima (Ibaraki-ken)
u kojem se nalazi i statua jednog od najbojih nogometaša svih vremena brazilca
Ziko-a (ili Zika) koji je igrao za klub u Kashimi od 1992. do 1994.,a 1999. bio trener
kluba,kao i reprezentacije Japana od 2002. do 2006. kada ih je preuzeo (prilično
popularan u Japanu) - Ivica Osim;

Jednom prilikom dok je Ryokan,sljedbenik zen Puta,bio izvan svoje kolibe,
u kolibu se ušuljao lopov koji je vrlo brzo shvatio da tu nema što za ukrasti.
U tom se trenutku pojavio i sam Ryokan.Vidjevši lopova reče:"Prevalio si tako
dug put i ne bih htio da odeš praznih ruku.Evo,uzmi ovaj komad moje odjeće".
Lopov zgrabi odjeću i ode.Nakon toga Ryokan sjedne ispred svoje kolibe
razmišljajući:"Jadan čovjek.Da sam mu samo mogao dati ovaj prelijepi mjesec."

...sjedeći tako ispred svoje kolibe i razmišljajući Ryokan je zapisao haiku:

Lopov provalnik
ostavio ga je:
Mjesec u oknu.


Završna riječ premudrog učitelja:"Većina ljudi teži slavi i bogatstvu.A mnogi nikad
ne postanu svijesni koliko ljepote ima u prirodi,zvijezdama,mjesecu,planinama,
rijekama i drveću...i sve je to ovdje...za nas."





gore,Ryokanova koliba danas (Niigata-ken)

Budite najobičniji,ne trudite se da postanete nešto posebno.
Praznite crijeva i mjehur,oblačite se,kad ste gladni jedite.Kad se umorite,
lezite i spavajte.Neznalice će vam se smijati,ali će mudri shvatiti.

...evo jedne snimke meni dragog benda Hinoki-ya iz studenog prošle godine
kada su gostovali u Brazilu...snimka baš nije vrhunska,ali ovdje izvode jednu od
meni dražih japanskih pjesma Sukiyaki song...

Štovano općinstvo,nakon nekoliko godina ponovo u vašem gradu:

U sklopu 43. Međunarodne smotre folklora u Zagrebu će gostovati grupa
Hinokiya koja će zagrebačkoj publici predstaviti tradicionalnu glazbu i
plesove japanskih festivala.

Između ostalog,Hinokiya će nastupiti i na svečanoj priredbi MSF-a
koja će se održati na Gradecu u petak 17. srpnja s početkom u 21:00 sat.
Ostale nastupe Hinokiye možete pogledati na Trgu bana Josipa Jelačića,

u četvrtak 16.07. u 20:00 sati

u subotu 18.07. u 10:00 sati

te u nedjelju 19.07. u 10:00 i 20:00 sati.

Pozivamo Vas da nam se pridružite i veselite se s nama
uz zvukove japanskih bubnjeva i pokrete japanskih festivala !

Dobro došli ! Yokoso ! Irashaimase !

...u daljini se vidi najviši drveni toranj u Japanu...to je pagoda shingon budističkog
hrama Toji (hrv. Istočni hram) koja je visoka oko 55 m;u drevna vremena pored
hrama Toji nalazila su se slavna vrata Rashomon koja su nekada bila ulaz u grad
Kyoto sa južne strane;vrata Rashomon spominjao je japanski pisac Ryunosuke
Akutagawa (1892-1927) u svojim pričama,a spojivši dvije takve priče slavni japanski
redatelj Akira Kurosawa (1910-1998) snimio je čaroban film "Rashomon" godine
1950. kojim je otvorio vrata japanskoj kinematografiji na zapadu i za njega 1951. u
Veneciji dobio Zlatnog lava...

Budite potpuno usredotočeni i posvećeni svakom danu,kao da vam upravo
gori tlo pod nogama

"Napustite sve vezanosti,i budite prisutni,koncentrirani...ovdje i sada..."





Taisen Deshimaru bio je japanski učitelj Soto škole zena koji je nakon smrti
svoga učitelja Kodo Sawakija (1880 - 1965) došao 1967. u Europu,u Francusku
podučavati zen učenje upravo po želji svoga učitelja sve do svoje smrti 1982.
godine.Taisen Deshimaru rođen je 1914. na otoku Kyushu.Od svog učitelja
Kodo Sawakija jednog od najznačajnijih zen učitelja 20 st. primio je "pečat
svijesti",kada je ovaj bio na samrti.Na hrvatski su prevedene dvije knjige u
kojima možemo malo pobliže upoznati njegovo učenje.To su "Zen i borilačke
vještine" i "Pitanja zen učitelju".




gore,Soto zen učitelj Kodo Sawaki

Ničega u njoj:
Koliba u proljeće -
u njoj je sve !

Sodo

Pismo ljubljenom djetetu

Motoko,

Često si gledala nasmijana moje lice.Također,spavala si u mome narjučju,
za vrijeme zajedničkih kupanja1. Kad odrasteš i poželiš nešto saznati o meni,
pitaj svoju majku i tetu Kayo.

Moj foto album sam ostavio kod kuće.Dao sam ti ime Motoko,nadajući se da
ćeš biti blaga i brižna osoba meka srca.

Želio bih biti siguran da ćeš biti sretna kad odrasteš i postaneš prekrasna
nevjesta.Čak i onda kada saznaš za mene,nemoj biti tužna.

Kad odrasteš i budeš me željela upoznati,molim te dođi u Kudan2.Ako budeš
molila ponizno,vidjet ćeš lice svojega oca u svome srcu.Vjerujem da ćeš biti sretna.
Od kad si se rodila bila si mi slična, i mnogi ljudi kada su vidjeli malu Motoko
govorili su kako mi sličiš.Tvoji tetak i tetka dat će ti svu potrebnu njegu i ti ćeš
biti njihova jedna nada,a tvoja majka će opstati samo zato jer će joj tvoja sreća
biti na umu kroz cijeli život.Ako mi se nešto dogodi,nemoj o sebi misliti kao o
djetetu bez oca.Uvijek ću te štititi.Molim te budi osoba koja ima ljubavi za druge
i vodi brigu o drugim ljudima.

Kada odrasteš i počneš razmišljati o meni,molim te pročitaj ovo pismo.



Otac


p.s. U mom avionu imam dražesnu lutku koju si ti imala kada si rođena.
To znači da je Motoko uz svoga oca.Ovo ti kažem jer me srce boli što smo
razdvojeni.





gore,poručnik Uemura sa kćeri Motoko


napomene i fusnote:

* Poručnik Sanehisa3 Uemura,pripadnik specijalnog napadačkog kamikaze
korpusa,Yamato jedinica,poginuo u bitci za Filipine negdje na oceanu
26. listopada 1944. godine,rođen u Tokyu,diplomirao na Rikkyo sveučilištu,
25 godina;

** pismo je na engleski preveo Bill Gordon u travnju 2000.,a ja sam ga pokušao
prevesti na hrvatski sa web stranice "Kamikaze images";bio bih zahvalan ako
bi netko ispravio moje greške i ukazao na njih;

*** original ovog pisma na japanskom objavljen je u knjizi:
Yasukuni Jinja, "Eirei no koto no ha 1",(Words of the spirits of war heroes,
Volume 1),pp.1-2.,Tokyo: Yasukuni Jinja Shamusho,ed.1995.;malo drugačija
verzija pisma nalazi se u : Yasukuni Jinja,"Iza saraba ware wa mikuni no
yamazakura",(Farewell, we are our country's mountain cherry blossoms),
pp. 17-19.,Tokyo: Tentensha,ed. 1994.;

**** pismo je citirano iz knjige Yasunobu, Takeo,"Kamikaze tokkoutai",
(Kamikaze special attack corps),Edited by Kengo Tominaga,Tokyo: Akita
Shoten,1972.;


1. japanske kade nekada su bile prilično duboke, i roditelji su se vrlo često kupali
zajedno sa djecom predškolske dobi

2 . Kudan je lokacija u Tokyu na kojoj se nalazi shinto svetište Yasukuni jinja,
Japansko nacionalno svetište koje je podignuto u čast svih poginulih Japanaca u
svim proteklim ratovima;

3. nekoliko izvora indicira da je prezime Sanehisa u stvari Masahisa;Yasunobu
(1972,174),također autoritativni izvor za specijalne jedinice kamikaza,tvrdi da je
prezime oficira Sanehisa;

"Premda sam frizuru "raspolovljena breskva" nosila niz godina,
nikad mi nije palo na pamet nešto što mi je tek kasnije pojasnio
jedan muškarac.Taj čvor,koji ja zovem "jastučić za pribadače",
oblikuje se omatanjem kose oko komada tkanine.Straga,u prorezu,
tkanina ostaje vidljiva i može biti bilo koje boje,tkanja ili uzorka,ali
u slučaju geishe pripravnice,barem nakon jednog određenog trenutka
u njezinu životu,uvijek je crvena svila.I tako mi je taj mušakarac rekao
jedne večeri:

Većina tih nevinih djevojčica nema pojma koliko je stvarno izazovna ta
frizura "raspolovljena breskva" ! Zamisli da hodaš iza neke mlade geishe
i po glavi ti se motaju svakakve zločeste misli o tome što bi joj sve
volio raditi,a onda ugledaš na njezinoj glavi taj oblik raspolovljene breskve
kroz koji se vidi velika crvena mrlja...Što ti misliš o tome ?

Dakle, ja o tome ništa nisam mislila i to sam mu rekla.

Gdje ti je mašta ! Rekao mi je.

Trenutak kasnije sinulo mi je na što misli i tako sam se zacrvenjela da je on
prasnuo u smijeh."

Arthur Golden,Sjećanja jedne geishe





...većina nas čula je za geishe, jednog od simbola Japana,preko filmova,knjiga ili
na neki drugi način...ali i veliki broj ljudi jako malo zna o njima i ne razumije njihovu
funkciju i smisao...zahvaljujući dostignućima najmodernijih tehnologija poput
interpleta mogli smo se malo bolje upoznati sa tim neobičnim i posebnim
zanimanjem...od prije nekoliko godina u mogućnosti smo još dublje zaviriti u ovaj
zagonetni i čarobni svijet zahvaljujući blogu jedne geishe* pripravnice tzv. maiko;
njeno ime je Ichimaru a njen blog možete vidjeti ovdje : )





* u Kyotu se za geishu kaže geiko;geishe u Kyotu žive u kvartu koji se zove Gion;

Zojo-ji budistički je hram Shingon škole (škola istinske riječi).Otvoren je 1590.
godine iako se na tom mjestu budistički hram nalazio još puno puno prije.Zozo-ji
nalazi se u neposrednoj blizini Tokyo tornja,a posebno je važan jer je iza hramskih
zgrada pokopano 6 od 15 Tokugawa shoguna. O njegovoj ljepoti možete se
uvjeriti i sami : )

Tanabata matsuri ili Festival zvijezda širu popularnost u Japanu dobio je
u razdoblju Edo (1600-1868) među japanskim pukom,a u njemu većinom
uživaju djeca i mlade žene.Festival vuče podrijetlo iz Kine,a obilježavao se
na carskom dvoru u Kyotu već u Heian razdoblju (794-1185).Festival se
temelji na legendi koja kaže da u večeri 7. srpnja zvijezda princeza tkalja
(Vega) treba sresti zvijezdu pastira (Altair) na obali Nebeske rijeke
Amanogawe ili Mlječne staze.





Kći nebeskog kralja,izvanredno vješta u tkanju kraljevske odjeće,zaljubila se
u lijepog patira što je čuvao goveda.Kao nagradu za njen predani rad,otac joj
je dozvolio vjenčanje za pastira.No mladi se par toliko volio da je princeza
zanemarila tkanje a pastir svoje stado.To je razljutilo kralja i on ih je za kaznu
rastavio,prisilivši da pođu na suprotne strane Amanogawe,"nebeske rijeke",
kako Japanci zovu Kumovu slamu (Mliječnu stazu).Princeza je postala zvijezda
Vega,a pastir zvijezda Altair.Samo jednom godišnje,7.srpnja,dozvoljeno im je
da prijeđu Mliječnu stazu i sretnu se - i tada samo ako je lijepo vrijeme,ako je
vedro.Naiđe li kiša,Nebeska rijeka nabuja i postane preširoka da bi ptice mogle
sagraditi most preko kojeg će princeza ili pastir prijeći da taj dan provedu zajedno.
Princeza tkalja postala je zaštitnicom ne samo tkalja i švelja već i svih onih koji
žele unaprijediti svoje umijeće u glazbi,pjesništvu,kaligrafiji...a pastir je zaštitnik
seljaka koji isčekuju dobru žetvu.





gore,Tanabata matsuri nekad u prijestolnici Edo (danas Tokyo)
autor Hiroshige (1797-1858)


Festival se slavi bogato iskićenim stablima bambusa koja se postavljaju ispred
kuća;na grančice se vješaju šareni papiri i ukrasi u pet boja:zelenoj,crvenoj,žutoj,
bijeloj i crnoj.Sutradan se ujutro bambusi nose na rijeku i predaju struji da ih odnese.





U Japanskom gradu Sendai ovaj se festival održava od 6. do 8. kolovoza i jedan
je od triju Velikih festivala u sjevernoj pokrajini Tohoku,a svake je godine izuzetno
posjećen.Sendai je poznat po ovom događaju jer je tada grad ukrašen dugačkim
uskim trakama i dekorativnim loptama od papira.Festival se slavi u velikom veselju:
bambusove grane se postavljaju ispred kuće ili ispred vrtnih kapelica, a na njihove
grane se vješaju pjesme na ljubavnu temu ili molitve - TANZAKU.




gore,tanabata matsuri,Sendai


* ...izvor za post mi je bila knjiga prof. Devidea,"Japan,tradicija i suvremenost",
Zagreb,1978.,str.156;


...također ste dobro došli i na moj skromni nihonkichigai blog...Yokoso ! : )

Tenryu-ji - prvi dio
Tenryu-ji - drugi dio


































...možda će netko primjetiti kao da je neke slike već vidio...i bit će u pravu jer
bauljajući po Tenryu-ji hramu,napravio sam krug,tako da se u ovom postu
nalaze fotografije istog vrta kao i u prvom postu o Tenryu-ji hramu...samo su
slikane iz drugih pozicija...























gore,pogled prema izlazu




Izašavši iz Tenryu-ji hrama razmišljao sam kako stignem vidjeti još jedan
hram prije zatvaranja;kod automata sa pivama kojih na žalost nema baš puno
po Japanu kao onih sa sokovima,čajevima i kavom,osjetio sam kako mi je
ruksak neobično lagan...tada sam shvatio da ga nemam na leđima...


...također ste dobro došli i na moj skromni nihonkichigai blog...Yokoso ! : )

Godine 1333. nakon pet dana borbi za Kamakuru (između 01. i 05. srpnja)
Nitta Yoshisada (1301-1338) pobjednički je ušao u Kamakuru.Starješina klana
Hojo Takatoki (1303-1333) i 14.shikken (1316-1326),naredio je da se potpale
dvorane klana i sa 283 sljedbenika i člana obitelji sklonio se u hram Tosho-ji,gdje
je izvršio sepuku sa svom svojom vojskom i članovima obitelji koji su ga slijedili u
tom činu.Taj dan je izvršeno oko 870 ritualnih samoubojstava - seppuku,a idućih
dana samo u Kamakuri,više od 6000.Bio je to kraj Hojo klana,Kamakura perioda i
Kamakura shogunata,dok neki drže da je Kamakura shogunat trajao još pet godina
dok nije uspostavljen novi Ashikaga shogunat (1338-1573) ili Muromachi period
(1336-1568) a između njih se dogodila tkzv. Kenmu restauracija sustava (1333-1336).




gore,Nitta Yoshisada




gore,Hojo Takatoki na slici Yoshitoshi Tsukioke (1839-1892) iz 1883. godine u borbi
sa bićima koja nisu sa ovoga svijeta (Tengu)




grob Hojo Takatokija;photo by wikipedia;


Danas je Kamakura prekrasan mali grad kao stvoren prema mjeri čovjeka,prepun
čarobnih budističkih hramova,okružen šumom sa čijih krošnji cvrkuću ptice.







gore,Engaku-ji,Kita-kamakura (Sj. Kamakura)




gore,Tokei-ji,Kita-Kamakura



gore,nihonkichigai, Jufuku-ji,Kamakura;photo by Hyoe Minoda-sama,moj domaćin
za posljednja dva posjeta Kamakuri,kojemu se i ovaj puta zahvaljujem i ponizno
sagibljem glavu




* vidi,Pinguet,"Dragovoljna smrt u Japanu",Sremski Karlovci,1990.,
str.98-99;

Tokko no haha tj. majka Kamikaza - I dio


Pred sam kraj rata u vrijeme američke invazije na Okinawu,na otoku Kyushu,
u mjestu Chiran nalazila se vojna baza u kojoj su bile smještene specijalne
jedinice pilota samoubojica u nas poznatih kao kamikaze dok su ih u Japanu
zvali tokko ( tj. kamikaze tokubetsu kogekitai ili specijalne napadačke jedinice
vjetrova duhova predaka).Mnogi pripadnici tih specijalnih jedinica zalazili su u
obližnji restoran Tomiya shokudo koji je vodila mlada žena po imenu Tome
Torihama.O prisnim odnosima Torihame-san i pilota specijalnih jedinica mogli
ste čitati u jednom od prošlih postova.Godine 2001. u kući u kojoj je bio Tomiya
restoran,otvoren je muzej interesantna naziva Hotaru muzej.Hotaru znači
krijesnica na japanskom,a naziv je dobio po jednom događaju koji sam također
opisao u prvom postu o Tome Torihama koju su zvali majka kamikaza ili Tokko
no haha na japanskom.Akihisa Torihama,unuk Tome i direktor Hotaru muzeja,
pojasnio je razloge osnivanja muzeja za novine Miyazaki Nichinichi Shimbun
2003. godine:"Mi moramo poučiti sljedeću generaciju,da više nikada ne dođe
do rata u kojem će stradati nevini mladi ljudi".




gore i dolje,zgrada muzeja Hotaru u kojoj je nekada bio restoran Tomiya






gore,Tome-san,suprug Yoshitoshi za kojeg se udala 1929. u 27 godini, i
njihove dvije kćeri Miyako i Reiko


Nakon rata kada je Tome-san zašla u poodmakle godine restoran Tomiya
preuzeo je jedan od unuka Yoshikio Torihama.Neposredno nakon rata
Tome-san dala je napraviti mali spomenik u čast palih mladih i hrabrih pilota
ispred kojeg je često molila za njihove duše.Uskoro je počela pohoditi lokalne
čelnike i poslovne ljude te je pokušala senzibilizirati širu društvenu javnost kako
bi se podigao spomenik božice Kannon (budistička božica milosrđa) u čast
hrabrih pilota.To joj je konačno uspjelo 1955. godine kada je spomenik podignut.




gore,statua božice milosrđa Kannon koja je u Indiji poznata kao Avalokitesvara i
predstavlja najznačajnijeg bodhsattvu u budističkom spektru božanstava tj.
simbol najveće samilosti i suosjećanja;




gore,Chiran tokubetsu kogeki heiwa Kannon jinja (eng. Chiran Special Attack
Peace Kannon Shrine),hram posvećen pilotima specijalnih jedinica u kojem se
nalazi statua božice Kannon



gore,u glavnoj ulici i nekoliko okolnih nalaze se stotinjak kamenih svjetiljki koje su
posvećene pilotima koji su stradali na samom kraju rata (većina u bitci za
Okinawu,u kojoj je poginulo oko 2000 pripadnika specijalnih jedinica) a poletjeli su
iz vojne baze u Chiranu;sredstva za ove svjetiljke donirali su ljudi širom Japana;
na svjetiljkama su navedeni donatori;



gore i dolje,stilizirane figure pilota koje se nalaze na kamenim svjetiljkama







gore i dolje,Tome-san među kamenim svjetiljkama






Tomo-san umrla je 1992.godine u 89. godini života.