Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Shuho Myocho,poznat i kao Daito Kokushi (posthumno ime;1282-1338)
svojevremeno živio pod mostom kao prosjak na Petoj aveniji u Kyotu;
osnivač jednog od većih zen hramova u Kyotu,hrama Daitoku-ji;
jedan od najznačajnijih zen učitelja u Japanu.



Daitooove "Konačne Opomene" koje se recitiraju svaki dan u Daitokujiju :

Svi vi koji ste došli u ovaj planinski samostan ne zaboravite kako ste
ovdje za volju Puta,ne za volju odjeću i hrane...Usmjerite se tijekom
cijeloga dana na spoznavanje nespoznatljivog.Od početka do kraja
ispitujte sve oko sebe u tančine.Vrijeme leti poput strijele,ne rasipajte
dakle energiju na nevažne sitnice.Budite pozorni !Budite pozorni !
Pošto ovaj stari redovnik završi svoje hodočašće,neki će od vas možda
predsjedati veličanstvenim hramovima s prekrasnim zgradama i golemim
knjižnicama urešenim zlatom i srebrom i imati mnogo sljedbenika.Drugi
će se možda posvetiti proučavanju sutri,ezoteričnim molitvama,trajnoj
meditaciji,i strogom poštivanju pravila.Ma koji smjer izabrali,ako duh nije
usmjeren prema čudesnom,transcendentalnom Putu Buda i Patrijarha,
uzročnost je zanijekana i sve naučavanje propada.Takvi su ljudi đavoli i
nikad ne mogu biti mojim pravim nasljednicima.Onaj koji se usredotočuje
na vlastite poslove i pročišćava vlastitu narav,pa makar boravio u nekoj
zabačenoj pokrajini u kolibi i hranio se divljim biljem kuhanim u starom,
olupanom kotliću,svakodnevno se susreće s mojom tradicijom i sa
zahvalnošću prima moje naučavanje.Tko se prema tome može olako
odnositi ? Budite marljivi ! Budite marljivi !



gore,Koto-in, jedan od vrtova Daitoku-ji hrama
photo by interplet

Jednom prilikom je Buddha Shakyamuni upitao svoje učenike:"Koliko traje
ljudski život ?" "Sedamdeset godina",reče jedan učenik."Krivo",odgovori
Buddha."Šezdeset",pokuša drugi."Ne.Opet krivo". "Pa koliko onda traje
jedan ljudski život ?",upitaju učenici."Život je samo jedan dah",reče Buddha.

Ne zamarajte se stvarima od jučer ili sutra.Živite u sadašnjosti,gdje god da
ste i što god radili.Iskusite stvari u ovom trenutku jer samo njega imate.

sutra,u subotu,30.kolovoza,u 8 sati na HRT 1,u ciklusu filmova Yasujiro Ozua najavljeni film
"Priča iz Tokya" iz nepoznatih razloga neće biti prikazan...tipično

o filmu
TV profil,hrv.
filmski net,hrv.
Ozu-san,eng.
wikipedia,eng.





* na stranicama You Tube možete pogledati "Priču iz Tokya" u cijelosti uz engleski prijevod

Setsuko Hara jedna je od najvećih glumačkih zvijezda japanske kinematografije.
Danas ima 88 godina.Glumiti je prestala 1962. godine,pretpostavlja se da je tome
glavni razlog bila smrt njena bolesna brata.Snimila je preko 100 filmova.Glumila je,
između ostalih i u filmovima najvećih Yasujira Ozua (1903-1963) i Akire Kurosawe
(1910-1998).


"Sestsuko Hara",francuski dokumentarni film






linkovi
Sestuko Hara,wikipedia,eng.
The World of Setsuko Hara
Setsuko Hara,My Space
Setsuko Hara,google video

Povijest japanskog filma stara je kao i povijest filma na zapadu.Priča počinje,kako
kaže Velimir Grgić,autor trenutno najbolje knjige o japanskom filmu na
hrvatskom jeziku* ,oko godine 1896.,kada je fascinirani Auguste Lumiere
(1862-1954) pokazao Kinetoscope,prototip projektora svom prijatelju s fakulteta
Inabati Katsutaru ** (1862-1949) koji je ubrzo doneo novi izum u Kyoto, jedan od
prvih gradova u Japanu koji je dobio struju.Također 1897. prvi filmovi prikazani su u
Osaki,zatim u Tokyu,a već 1896. i u Kobeu.Bilo je to 11. studenog kada je trgovac
Shinji Takahashi predstavio Kinetoscope građanima Kobea.Dva tjedna kasnije,
25. studenog u klubu Shinkoku Kobe na Edison Kinematoscopu prikazan je prvi film.
Komentator filma bio je slavni Benshi Hoteiken Ueda.



gore,Inabata Katsutaro (Inahata Katsutaro)

Prvi filmovi proizvedeni u Japanu bili su "Bake Jizo" (Jizo utvara) i "Shinin ne sosei"
(Uskrsnuće leševa),oba filma su iz 1898. godine.Reklo bi se na prvi pogled po
naslovima da su bili horori po žanru.Kratki "Geisha no teodori" bio je prvi doku-
mentarni film.Završen je u lipnju 1899. godine.

Prvom filmskom zvijezdom japanskog filma smatraju Matsunosuke Onoea
(1875-1926),kabuki glumca koji se pojavio u preko 1000 filmova između 1909. i 1926.
Zahvaljujući njemu i redatelju Shozo Makino (1878-1926) popularni su postali filmovi
Jidai geki.To su najčešće filmovi o samurajima i razdoblju Tokugawa (ili Edo
razdoblje,1600-1868). Još se nazivaju i Chambara ( u prijevodu borba mačeva),iako je
Chambara ustvari pod vrsta jidai geki filmova.Jasno je o čemu se radi u tim filmovima.
Naglašen je broj scena sa borbama mačevima.Osim Jidai geki filmova na koje je veliki
utjecaj imalo kabuki kazalište,razvili su se i Jendai geki - filmovi okrenuti suvremenoj
problematici.



gore,Shozo Makino kojeg se smatra prvim japanskim filmskim redateljom



gore,kabuki glumac Matsunosuke Onoe koji se proslavio u filmovima Shozo Makina



* Velimir Grgić,"Katane,lignja,bradavice - Vodič kroz japanski film",Zagreb,2006.
** Katsutaro se vratio u Japan 9. siječnja 1897.
*** japanski film,wikipedia,eng.
**** lista japanskih filmova,od 1898. do 1919.

sutra u subotu u 07:50 sati ujutro na 1. programu HRT-a,
obavezno gledati,nikako propustiti





Bakushu ili Rano ljeto ili Početak ljeta 44. igrani je film iz 1951. godine japanskog
redatelja Yasujiro Ozua (1903-1963) od 54 koliko ih je snimio od 1927. do 1962.
godine.Tipičan Ozuovski film koji se bavi događajima u jednoj običnoj japanskoj
obitelji nakon Drugog sv. rata na koju se reflektira situacija u kojoj se našlo cijelo
tadašnje japansko društvo.To je vrijeme kada je Japan uzeo novi zamah nakon rata
koji ga je prilično unazadio.Osim nebrojenih žrtava i neprocjenjive materijalne štete
Japan je prošao svojevrsnu katarzu i suočavanje sa vlastitim greškama i zločinima u
svojim redovima,što nemožemo reći za suprotnu stranu pod čijim se nadzorom odvijao
prijelaz iz militantnog Japana u Japan kakav poznajemo danas.






gore,obitelj Mamiya na okupu



gore,nadmudrivanje mlađeg unuka i djeda,nezaboravna i poučna scena

Djevojci Noriko (Setsuko Hara) bliži se 30-ta,a nije se još udala.Njena velika obitelj koju
čine njeni roditelji ( Ichirô Sugai i Chieko Higashiyama(njeno prezime mogli bi prevesti
kao "istočna planina"),brat Koichi (Chishu Ryu) sa svojom ženom Fumiko (Kuniko
Miyake) ( a tu su i njihova dva sinčića) vrši pritisak na nju da se što prije uda.Kako bi to
učinila i sami joj traže izabranika što dovodi do određenih situacija.



gore,Noriko (Setsuko Hara) i Fumiko (sjajna Kuniko Miyake)







Redatelj:Yasujiro Ozu



Producent:Takeshi Yamamoto
Scenarij:Kogo Noda & Yasujiro Ozu
Glazba:Senji Ito
Kamera:Yuuharu Atsuta



gore,Ozu i Yuuharu Atsuta

Uloge:Setsuko Hara(Noriko),Chishu Ryu(Koichi),Chikage Awashima(Aya Tamura),
Kuniko Miyake(Fumiko),Ichirô Sugai(Shukichi),Chieko Higashiyama(Shige),Haruko
Sugimura(Tami Yabe),Kuniko Ikawa(Takako),Kan Nihonyanagi kao Ryukan Nimoto
(Kenkichi Yabe),Shűji Sano(Sotaro Satake),Toyoko Takahashi,Seiji Miyaguchi...

Trajanje:125 min.





gore,Noriko (Setsuko Hara) i njena najbolja prijateljica Aya Tamura (Chikage
Awashima) i dolje





gore,druga prijateljica od Noriko - Takako (prekrasna Kuniko Ikawa)



gore,Fumiko (Kuniko Miyake),supruga brata od Noriko Koichija



gore,legenda japanskog filma Chishu Ryu,pojavljuje se u dokumentarnom filmu o
Tokyu i Yasujiro Ozuu Wima Wendersa iz 1985. Tokyo-ga



gore i dolje,naslovnice različitih izdanja filma Bakushu



Film se događa u Tokyu i Kamakuri,gradu u kojem je osnovana prva ratnička vlada
sa shogunom na čelu 1191. godine,a nalazi se sat vremena vlakom od Tokya.
U Kamakuri je jedno vrijeme živio Ozu.Ovdje se nalazi mnoštvo zen hramova među
kojima je i Engaku-ji na čijem je groblju sahranjen Yasujiro Ozu čiji sam grob posjetio
nekoliko puta.





* insert iz filma Bakushu

** Bakushu,IMDb

*** Yasujiro Ozu - direktor svemira

Japan kojeg više nema

Ovo je Japan kojeg više nema.Ostale su crno bijele slike i filmovi. I sitni komadići
prošlosti na koje naletim kada ga posjetim.Sa tim se dijelovima prošlosti sudaram
u bjesomučnoj dvotjednoj trci svake godine,najčešće u travnju,da bi se sa što više
tih dijelova prošlosti susreo,kako bih ih sačuvao u sebi. Jer to je Japan koji me
zanima.Kojeg volim.Kojeg obožavam.Japan koji nestaje dok se istovremeno rađa
jedan novi Japan.


Zvuk zvona hrama Gion objavljuje nepostojanost stvari,a boja nam cvjetova
šara-stabala pokazuje brzo raspadanje svega što cvjeta.Tko se hvali,ubrzo će
propasti - on je poput kratkog sna proljetne noći.A tko je hrabar,i on će ubrzo
nestati - on je poput prašine na vjetru.

Heike monogatari,Pripovijest o klanu Heike

U subotu je na 1. programu hrvatske dalekovidnice u 08:05 filmom Yasujiro Ozua
(1903-1963) "Banshun" (Kasno proljeće,1949) započeo ciklus ovog velikana film-
ske umjetnosti.Ozua i njegove filmove možete voljeti ili ne voljeti,razumjeti ili ne.
Mogu vam biti dosadni njegovi filmovi,ili možda naporni za gledanje,ali Ozu je
abeceda.Ako niste gledali Ozua,niste gledali ništa.



Ciklus se nastavlja slijedeće subote u 07:50 filmom "Bakushu" (Rano ljeto,1951) a
u subotu 23. kolovoza slijedi jedan od najpoznatijih Ozuovih filmova "Priča iz
Tokya" (Tokyo monogatari,1953) u 07:40 sati.Filmovi su na 1. programu HRT-a.



Nije slučajno hrvatska televizija odabrala ova tri filma jer radi se o povezanom ciklusu.
Nekoliko je poveznica.Prije svega glavnu žensku ulogu u sva tri filma tumači legenda
japanskog filma,nenadmašna Setsuko Hara koja u sva tri filma ima isto ime -
Noriko.U filmovima Banshun i Tokyo monogatari druga legenda japanskog filma
nezaboravni Chichu Ryu glumi njena oca, i također ima isto ime u oba filma - Shukichi.
U Banshunu glumi samohranog oca,udovca,a u Tokyo monogatari ima suprugu koju
glumi Chieko Higashiyama,koja također glumi u nekoliko Ozuovih filmova.U filmu
Bakushu Chichu Ryu (Koichi) glumi starijeg brata Setsuko Hara (Noriko).Druge
poveznice ovih filmova su Ozuov stil i teme kojima se bavi.U filmovima Banshun i
Bakushu roditelj ili roditelji pokušavaju udati Noriko,u Tokyo monogatari naglašen je
sukob i neshvaćanje tradicije koju predstavljaju roditelji i suvremenog kojeg,naravno,
predstavljaju djeca.Ostalo otkrijte sami !


Yasujiro Ozu na hagakure blogu:
Yasujiro Ozu,najveći redatelj svih vremena i svih galaksija !
Ozu i Engaku-ji

filmovi:
Akibiyori,(Kasna jesen,1960)
Kohayagawa ke no aki,(Jesen obitelji Kohayagawa,1961)
Sanma no aji,(Lijepa jesen,1962)

Još od davnih vremena,mnogi ljudi napuštali su domove i svoje najdraže da bi
stupili na Buddhin Put i učili zen-meditaciju.Trošili su veliku količinu vremena i
energije u discipliniranom kontemplativnom treningu,ali što su to oni stekli time ?
Kad bi se to pitanje postavilo prosvijetljenim zen majstorima,oni bi odgovorili:
NIŠTA !

Kad više ne budemo pravili razlike,kad uklonimo sve svoje zablude i okončamo sve
misli,dvije prepreke diskurzvnog mišljenja i namjere će nestati, i dok nas bude
potpuno ispunjavao mir ,neće biti "ničega" što nećemo razumjeti.

Kasno jedne noći neki je majstor mačevanja prolazio uz Okamidani,Dolinu
vukova,poznatu po pljačkašima.Neki su se pljačkaši zaista pojavili,zatražili novac
koji on nije imao,potom njegovu odjeću i stvari.Majstor mača borio se s bandom,
neke od njih je uspio ozlijediti dok su se drugi razbježali.Nešto kasnije,ovi koji su
pobjegli vratili su se žaleći se kako nemaju sreće."Ne",kazao je jedan od njih,
"nismo bili u pravu.Ova dolina Okamidami odavno je poznata kao opasno mjesto."


Odlomak iz zbirke šaljivih priča "Karukuchi Fukuzoshu" (Gospodar sretnog
skladišta lakih priča),objavljene 14. godine razdoblja Genroku,1701. godine.

* iz knjige R.H.Blytha,"Japanski humor",objavilo Društvo Hrvatskih Haiku Pjesnika,
Zagreb,2000.

Sjećam se prije par godina kada je jedna draga prijateljica iz Japana (koja se
tako zaljubila u Hrvatsku da je odlučila učiti hrvatski jezik) putujući na Jadran,
ostala par dana u Zagrebu.Tako smo se jedan dan našli u gradu i ja sam se
ponudio da je pratim u razgledavanju centra grada Zagreba.Između ostalih
znamenitosti i interesantnih mjesta za vidjeti i posjetiti,bili smo,naravno, i u
katedrali.U jednom trenutku,dok smo mi tako razgledavali katedralu,začuo sam
kako me netko zove.Bila je to japanka koja je živjela tada u Zagrebu, i nakon
što smo se upoznali,dosta smo se intenzivno družili tih par mjeseci za njenog
boravka u Zagrebu, jer je nju jako zanimala Hrvatska,a ja sam bio naravno lud za
Japanom.Tada još nije dolazilo puno japanaca u Hrvatsku i Zagreb.Prije desetak
godina japanske turiste brojili smo u stotinama,a posljednjih godina na desetke tisuća
(2007. godine bilo je 65.000 japanskih turista u nas).



Kako se nametnula potreba i za vodičima na japanskom jeziku Glas Koncila odlučio je
nešto napraviti u tom smislu,te je prošli mjesec objavljen vodič kroz zagrebačku
katedralu na japanskom jeziku što možete pročitati na stranicama Glasa Koncila.
Vodič je na japanski preveo gospodin Yasuo Yamamoto (67) koji živi u Zagrebu
10 godina,suradnik je i savjetnik kako našeg Hrvatsko-japanskog društva tako i
Japanskog centra pri Zagrebačkoj školi ekonomije i menagementa (ZSEM).Autor
je knjige "Samuraj i vitez,kako se Japan uspio ekonomski razviti-hrvatski put
prema uspjehu",Samobor,2005. zajedno sa Zoranom Stiperskim (46) voditeljem
Japanskog centra pri ZŠEM-u i Željkom Njavrom (51) bivšim savjetnikom predsjednika
Tuđmana za gospodarska pitanja,suosnivačem i i dekanom ZSEM-a.



gore,Yasuo Yamamoto-san kao predavač na jednom od svojih brojnih izlaganja

Idiotima odgovornim za bacanje a-bombe u Hiroshimi 6.kolovoza 1945. nije bilo
dosta,pa su bacili još jednu bombu na Nagasaki,tri dana poslije 9.kolovoza u
11 sati i 2 minute po lokalnom vremenu.

Ovdje možete vidjeti kratki insert hrvatske televizije sa današnje komemoracije u
Nagasakiju

* gore,spomenik u Nagasakiju, jedna ruka upozorava na opasnost od sličnih
kretena kojih ne nedostaje ni danas,na žalost,ni danas,druga ruka smiruje
situaciju i potiče na mir, jedna noga je u pozicji kad čovjek meditira,dok se
drugom naglašava spremnost da se reagira i djeluje

gore,karta memorijalnog parka mira u Hiroshimi,iznad kojeg je eksplodirala bomba,a u
kojem se svake godine održava svečanost obilježavanja zločinačkog čina američke
avijacije i bacanja atomske bombe na Hiroshimu



gore,memorijalni park mira u Hiroshimi iz zraka



gore,postavljanje hrvatskih 1000 origami ždralova među ostale ždralove koji su
stigli iz cijelog Japana i cijele planete



gore i dolje,centralno događanje koje se održava između 8 i 9 sati ujutro







gore,spomenik djevojčici Sadako Sasaki koja je prva počela praviti origami ždralove
vjerujući da će ako napravi 1000 ždralova ozdraviti od posljedica zračenja;umrla je
napravivši nešto više od šesto komada;tada su ostali učenici iz njenog razreda
napravili ostatak ždralova;s vremenom sve je više učenika radilo ždralove,isprva u
Hiroshimi,zatim i u drugim dijelovima Japana,a danas cijeli svijet,da barem simbolično
prenese poruku cijelom svijetu,poruku mira,suživota i tolerancije




gore Sadako Sasaki (1943-1955)

* vidi Sadako story














gore,pogled na Memorijalni park mira

* vidi sjećanja na žrtve 2007. godine:

8. kolovoz
13. kolovoz

gore, jedna od ulica Hiroshime,prije bombe i poslije bombe



gore, Aioi most



gore,zgrada trgovačke komore u Hiroshimi iznad koje je eksplodirala a-bomba
6. kolovoza u 8 i 15;dolje,zgrada danas,nakon eksplozije





gore,Hiroshima-jo(Hiroshima zamak) građen od 1592. do 1599. godine,snimka
prije bombe;dolje,Hiroshima-jo,poslije bombe





gore,Hiroshima-jo,danas;ponovo je podignut 1958. godine
photo by nihonkichigai,kolovoz 2005.







gore,fotografija snimljena 5.kolovoza 1945. dan prije strašne bombe



gore,model centra Hiroshime iznad kojeg je eksplodirala bomba,na središnjem
otoku na kojem su do tada živjeli ljudi,izgrađen je Hiroshima park mira na kojem
se svake godine 6.kolovoza održava središnja svečanost prisjećanja na žrtve tog
užasnog događaja


* Hiroshima danas

** pomozite Nikolini