Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Redovnik je upitao učitelja Joshua(kin.Chao-chou;778-897):Sve se stvari mogu
svesti na Jedno.Na što se svodi to Jedno ?
Joshu odgovori:Kad sam bio u pokrajini Tsin,dao sam izraditi redovničku halju
koja je težila sedam china*.

* mjera za težinu

"Bio je savršen proljetni dan,bistroga neba i prepun ptičjeg pjeva.Pjesnici i prin-
čevi,učenjaci i dvorjani,svi su se okupili u velikoj dvorani palače,na proslavi
Festivala trešnjina cvata.Car je volio skladati pjesme u kineskom stilu i veliki je
broj zamisli za rimu razdijelio među gostima.I Genji je bio među prisutnima i glas
mu je nadjačao opći mrmor i šaptanje gostiju koji su pokušavali što bolje obaviti
povjerenu im zadaću.
"Moje je proljeće",objavio je Genji.
Premda je time bio utvrđen redoslijed izlaganja,ljudi su oklijevali slijediti Genjija,
u strahu da ne budu nadjačani ili ismijani.Skladanje kineske pjesme ne bi trebalo
biti preteška zadaća,ali čak su se i bolji pjesnici činili namrštenima ili nemirnima.
Istodobno,veliki profesori kao da su jedva čekali da pokažu što znaju.Kao i obično,
toliko im je nedostajalo bilo kakvog smisla za stil,da im nitko nije pamtio pjesme,
već samo njihovu nespretnost.Car se morao nasmijati krutom,nezgrapnom načinu
na koji su mu pristupali.
Genji se isticao čak i u toj masi otmjenih dvorjana.U osamnaestoj,njegova dječačka
ljepota bila je očaravajuća,odjeća besprijekorna,ali ljude je zapravo privlačilo nje-
govo tiho i povjerljivo odnošenje prema drugima.Upravo je zračio hladnokrvnom
sposobnošću,od svojeg poznavanja književnog kineskog(kad bi Genji spomenuo
nekog pjesnika,to nije izgledalo formalno),do načina na koji je ispijao žestice.Genji
nije odbijao piće,ali je znao stati kad bi mu elegantno blijedo lice oblilo privlačno
rumenilo.Nikad nije sebi dozvolio da ga od pića savlada sentimentalnost ili da ga
ono omami na način zbog kojeg su mnogi muškarci doživjeli svoju posljednju noć.
Ipak,poezija je bila tek preludij za vrhunac festivala.Ove se prigode car osobno u
velikoj mjeri pobrinuo za osmišljavanje glazbenog i plesnog programa.Niz izvan-
rednih točaka svoju je kulminaciju doživjelo u sumrak,finom izvedbom Proljetne
pjevice.Kako je u plesu nastupao prethodne jeseni,Genji službeno nije bio na
programu,ali sjećanje na njegovo pojavljivanje iz javorova lišća još uvijek je
izazivalo takvo divljenje,da je jedino prirodno bilo očekivati da ponovno pleše.
Genji se skromno skanjivao,sve dok ga sam prijestolonasljednik nije predstavio
kišom trešnjina cvijeta i zahtjeva da nastupi.Genji je ustao i odlučno započeo onaj
sporiji stavak Plesa valova.Nemirnog komešanja svjetine odjednom je nestalo.
Natup mu je bio kratak,ali veličanstven.Ležerna virtuoznost Genjijeve improvizacije
potpuno je zasjenila savršenstvo ranijih koreografskih djela.Kod nekih je Genjijeva
svježina potpuno pokvarila onaj dojam uživanja u plesovima za koje su do tada
mislili da su savršeni.Ali zbog svoje urođene skromnosti Genji bi kod takvih
najčešće probudio odbojnost.
Nakon Genjija održano je još nekoliko plesnih točaka,ali su ljudi većinom pažnju
počeli okretati piću.Slavlje se nastavilo do kasno u noć.Gosti su postupno počeli
odlaziti,dok se na kraju nisu povukli i carica i prijestolonasljednik.Tada je i većina
onih najupornijih odlučila otići.Pa opet,tek izašli kasni mjesec upravo je počinjao
prosipati svoje blještavilo.Genji je,sam i nespokojan,osjećao kako takva mjesečina
traži svu zasluženu pažnju.Krenuo je prema palači,neodređeno zamišljajući neku
damu koja dijeli njegovo mišljenje i sad leži budna i uzdiše,dok joj se mjesečina što
se prikrala kroz prozorske kapke probija kroz odjeću."

Odlomak iz knjige Lize Dalby," Pripovijest o Murasaki",Split,2003.




Princ Genji je glavni lik prvog romana u svjetskoj povijesti,Pripovijest o princu
Genjiju(može se čitati i u hrvatskom prijevodu),autorice Murasaki Shikibu
(973-10??),dvorske dame,koja je živjela na dvoru u Kyotu u 11. stoljeću.



gore,princ Genji



gore,Murasaki Shikibu

"Pripovijest o Murasaki" je djelo američke spisateljice i antropologinje Lize Dalby,
koja se specijalizirala za japansku kulturu.Autorica je nekoliko knjiga,a posebnu
popularnost je stekla knjigom "Geisha".Poznata je kao jedina žena sa zapada
koja je postala geisha.U "Pripovijesti o Murasaki" opisala je život Murasaki Shikibu
dvorske dame iz 11.st. na začuđujući i čaroban način.



gore,Liza Dalby,dolje lijevo u kutu,Liza Dalby,obučena kao geisha

* vidi,Liza Dalby,web site

Ichimame je maiko(geisha-pripravnica) koja živi u Kyotu.Interesantna je osim što je
geiko maiko, i što piše blog.Možete ju naći ovdje.
O geishama sam pisao na hagakure blogu i na nihonkichigai blogu(postovi od
24.,27. i 28. prosinca 2006. godine)

Pakleni u finalu !

U Gliptoteci HAZU u sklopu izložbe Suvremena japanska keramoskulptura koja
se održava još sutra u suradnji Veleposlanstva Japana i glipoteke HAZU,a
nositelj izložbe je japanska fondacija,DANAS,od 19 do 23 sata,u popratnom
programu "Noći muzeja",prikazivat će se filmovi vezani ut tradiciju,kulturu i
suvremeni život u Japanu,pod nazivom "Pogled na Japan".

Učitelj Umon je rekao:"Svijet je ogroman i prostran.Zašto oblačite svoju odjeću
na zvuk zvona ?

gore,Daibutsu(veliki Buddha),druga polovica 19. st.



gore,Daibutsu,danas

Veliki brončani Buddha nalazi se u budističkom hramu Kotoku-in u Kamakuri koji
pripada školi Čiste zemlje(Jodo-shu).Buddha nije onaj povijesni,Sidharta Gautama,
već Amida ili Amitabha(na sanskrtu) tj. Buddha beskrajne svjetlosti kojeg štuju
posebno pripadnici ove budističke škole.Iako ćete na većini internet stranica i
knjiga pročitati kako je ovo drugi Buddha po veličini u Japanu,on to nije.On je treći
po veličini.Visok je 13,5 m,težak 93 tone.Za 20 y(100 y ~ 5 kuna) možete se popeti
stepenicama po unutrašnjosti statue sve do glave,pod uvjetom ako ste manji rastom.
Buddha je postavljen 1252. i isprva se nalazio u hramu.Godine 1495. naišao je
plimni val,tsunami,odnio sve sa sobom,pa i zgradu hrama,samo je Buddha ostao.

Ulaz u hram:200 y (10 kuna)
Otvoren:
od 7 do 18 sati,od ožujka do studenog,
od 7 do 17 sati,od prosinca do veljače;
Do hrama je najlakše doći busevima 2,7 i 10 sa Kamakura stanice,siđete na stanici
Daibutsumae,vlakom linija Enoden Enoshima(toplo preporučam),siđete na stanici
Hase i hodate još desetak minuta na sjever;



gore,Enoden Enoshima linija koja vozi uz ocean

Kanda je kvart u Tokyu,relativno blizu carske palače,matsuri je festival na
japanskom.Kanda matsuri je svojevremeno,u Edo razdoblju(1600-1868) bio
jedan od tri najveća festivala u tadašnjem Edu,danas Tokyu.Iz lokalnog shinto
svetišta izvode se sveti shinto oltari - Mikoshi,koji se nose po ulicama uz
frenetične uzvike,skakanje i poljevanje sudionika velikim količinama vode.
U mikoshiju se nalaze duhovi zvani - kami(duh predaka).Ponekad zbog gužve i
naguravanja zna doći i do neželjenih scena i nasilja.Festival se održava u svibnju
svake godine.




* fotografije Kanda Myojin svetišta i Kanda festivala:

Kanda Myojin,Kanda matsuri,Flickr
Kanda Myojin

Himeji dvorac(Himeji-jo) je najveći dvorac u Japanu.Nalazi se u gradu Himeji,
Hyogo prefektura.Još ga nazivaju "dvorac bijelog ždrala"(Shirasagi-jo ili Hakuro-jo).
Pod zaštitom je UNESCO-a kao dio svjetske baštine i dio je japanske nacionalne
baštine.





gore,karta Japana na kojoj su prikazani neki od većih i značajnijih gradova i
položaj grada Himeji

Iako je prvi zamak građen na tom mjestu još u 14. st.(između 1333. i 1346.god.),
današnji zamak izgrađen je 1580. za Toyotomi Hideyoshija(1536-1598), jednog
od tri najveće povijesne ličnosti u Japanu uz Tokugawu Ieyasua i Odu Nobunagu.



gore,Toyotomi Hideyoshi,veliki general

Prije Hideyoshija od podizanja zamka do 1580. godine zamkom je upravljao klan
Akamatsu,a nakon Hideyoshijeve smrti klan Tokugawa,sve do restuaracije Meiji,
kada ga je preuzela država Japan.Prije smrti shogun Tokugawa Ieyasu(1542-1616)
udao je svoju unuku Senhime ili princezu Sen(1597-1666),kćer trećeg svog sina
Tokugawe Hidetade(1579-1632) i drugog shoguna(vladao,1605-1623;naslijedio
je oca) Tokugawa shogunata(1603-1867),za daimyoa(velikaša) Hondu Tadatokija
(1596-1626).Honda Tadatoki bio je sin Honde Tadamase(1575-1636) i gospe
Kumahime koja je bila unuka Tokugawe Ieyasua i Ode Nobunage(1534-1582).



gore,Tokugawa Ieyasu,osnivač Tokugawa shoguna



gore,Tokugawa Hidetada,nasljednik oca Ieyasu na poziciji shoguna



gore,glumac Ogata Naoto kao Oda Nobunaga u istoimenoj dramskoj seriji
državne televizije NHK



gore,princeza Sen na Nagoya festivalu(Nagoya matsuri) koji se održava u
listopadu



gore,nakon što se Senhime udala za Hondu Tadatokija 1616. godine,preselila
se u zamak Himeji; jedna od prostorija Himeji zamka u kojoj se nalazi statua
princeze Sen



gore,"kula ispraznosti" ili "kozmetički toranj" u kojem je boravila princeza Sen
za života,gdje se nalazi danas njena statua

Prije Honde Tadatokija Senhime je bila udana za Toyotomi Hideyorija(1593-1615),
sina Toyotomi Hideyoshija.Udali su je kada je njoj bilo 7 godina,a Hideyoriju 10
godina.Živjeli su u zamku Osaka(Osaka-jo) sa njegovom majkom,gospom Yodo
(1567-1615,suicid zajedno sa sinom Hideyorijem) koja je bila poznata i kao Yodo
Dono,Yodo-Gimi ili gospa Chacha.Bila je omiljena priležnica Toyotomi Hideyoshija
uz njegovu najdražu suprugu Nene(koja nije rodila Hideyoshiju ni jedno dijete).



gore,Osaka zamak,koji je dao uništiti Tokugawa Ieyasu uništivši tako i rivalski
klan Toyotomi za uvijek



gore,Toyotomi Hideyori,sin velikog Hideyoshija



gore,gospa Yodo,majka Toyotomi Hideyorija sa kojim je i skončala izvršivši
suicid u zamku Osaka godine 1615.



gore,Asano Nene(1546-1624),najomiljenija žena Toyotomi Hideyoshija

Gospa Yodo je bila nećaka Ode Nobunage jer je bila kćer njegove sestre poznate
kao gospa Oichi(1547-1583) ili Oichinokata i Azai Nagamase(1545-1573),daimyoa,
a imali su još sina Manjumarua i dvije kćeri Ohatsu(1570-1633) i Oeyo(1573-1626),
koja se bila udala za Tokugawu Hidetadu kojem je rodila četvero djece(kćeri
Senhime i Kazuko(ili Tokugawa Masako,1607-1678),koju su udali za 108. jap.cara
Go Mizunoa(živio,1596-1680;vladao,1611-1629),a ona mu je rodila kćer koja je
postala 109. jap. carica Meisho(živjela,1624-1696;vladala,1629-1643) i sinove
Iemitsua(1604-1651) koji je naslijedio titulu shoguna od svoga oca Hidetade i
obnašao je od 1623. do smrti 1651.godine kao 3. shogun Tokugawa shogunata i
Tadanagu(1606–1633),koji je bio "samo" daimyo.



Oichinokata,sestra Ode Nobunage,baka Toyotomi Hideyorija,sina Hideyoshija i
punica Tokugawe Hidetade,sina Ieyasua i shoguna



gore,Azai Nagamasa daimyo i suprug Oichi-no-kate



gore,gospa Oeyo,kćer Oichi-no-kate i sestra gospe Yodo i gospe Ohatsu



gore,Tokugawa Hidetada,sin Tokugawe Ieayasua,suprug gospe Oeyo iz klana
Azai/Oda i otac Senhime koju su udali za Toyotomi Hideyorija,sina Hideyoshija,
shogun



gore,princeza Sen,najstarije dijete shoguna Tokugawe Hidetade i gospe Oeyo



gore,Tokugawa Kazuko(poznata i kao Masako),kćer Tokugawe Hidetade i
gospe Oeyo;udala se za 108. jap.cara Go-Mizunoa,majka 109. jap.carice
Meisho



gore,Tokugawa Iemitsu,sin 2. shoguna Tokugawa shogunata Hidetade i gospe Oeyo,
unuk Ieyasua i 3. shogun Tokugawa shogunata






gore i dolje,nazivi pojedinih zgrada,tornjeva i vrata Himeji zamka






gore,Himeji st.,unutrašnjost;Himeji je udaljen od Tokya 645 km(malo manje od
4 sata shinkansenom),od Nagoye 279 km(97 min. shinkansenom),Kyota 131 km
(50 min. shinkansenom) i Osake 92 km(33 min. shinkansenom) u jednom smjeru i
Hiroshime 250 km(63 min. shinkansenom) i Hakate 531 km(92 min. shinkansenom)
u drugom smjeru;inače od Tokya do Hakate na otoku Kyushu ima 1175 km i
shinkansenom Nozomi se stiže za 4 sata i 55 min.



gore i dolje,Himeji st. izvana,grad Himeji danas ima oko 535.000 stanovnika
(podaci iz 2007.god.)






gore i dolje,Himeji zamak u daljini,od Himeji st. do zamka ima 15 minuta hoda
glavnom ulicom,i ne treba nigdje skretati,samo ravno






gore,glavna ulica u Himejiju do Himeji zamka



gore,Himeji zamak u svom punom sjaju,zamak koji nikad ne da nije osvajan,nego
nije nitko ni pokušao ga osvojiti



gore,jedna od mnogobrojnih vrata zamka



gore i dolje,zidovi oko zamka









gore,i još jedna vrata Himeji zamka



gore i dolje,unutrašnjost zamka










gore i dolje,panoramski pogled sa najviših katova dvorca na grad i okolicu



gore,figura šarana kao zaštita od požara



gore,panorama grada,klikni



gore,pogled na Himeji stanicu



gore,Himeji zamak na poštanskoj marki

Himeji zamak često je korišten za film i televiziju.Tako u filmu o James Bondu iz
1967. "You Only Live Twice" Himeji je predstavljao tajnu ninja školu i militaristički
centar,a veliki redatelj Akira Kurosawa(1910-1998),koristio je zamak za dva svoja
remek-djela.To su Kagemusha(Dvojnik,1980) i Ran(Kaos,1985).Također i film iz
2003. "Posljednji samuraj" sa katastrofalnim Tom Cruisom. U TV-seriji "Shogun"
iz 1980. sa tadašnjom velikom filmskom zvijezdom Richardom Chamberlainom,
Himeji je glumio zamak Osaka.



gore,John Blackthorne ili Anjin-san(Richard Chamberlain) & Mariko ili gospa Toda
Buntaro(Yoko Shimada),ispred zidina zamka u TV-seriji "Shogun"




gore,karta područja oko grada Himeji,na karti je ucrtana ruta od Kyota do Himejija
preko Nare,glavna pruga ne ide preko Nare nego preko Shin-Osake(Nova Osaka)




gore,karta grada Himeji i ulica od Himeji st. do zamka Himeji

Himeji zamak otvoren je za javnost od 9 do 16 sati(rujan-svibanj) i
od 9 do 17 sati(lipanj-kolovoz).
Cijena karte:600 Y(30 kuna) za odrasle i 200 Y( 10 kuna) za djecu.
Obilazak samo unutrašnjosti zamka i njegovih unutrašnjih dvorišta traje oko
sat i pol.Himeji-jo je zatvoren za javnost od 29. do 31. prosinca.




* za one koji žele znati više:
Himeji,grad i zamak
Himeji-jo, japan-guide.com
kako doći do grada i zamka Himeji
Himeji,wiki travel
Himeji-jo,virtual tour
Hime no Michi,turističke informacije
Himeji castle(history,design,military,bibliography,eng.)
Himeji castle,great building
galerija fotografija,Himeji,Flickr

** sve su slike sa interpleta

* Toshinori Kondo,wikipedia
** Yoshiwara

gore,Katsushika Hokusai,autoportret

* Umekichi - japanska pjevačica uz shamisen i pjevačica tkzv. "geisha pjesama";
također pjeva popularne pjesme iz Edo razdoblja(1600-1868);
Japanese female Samisen player and a "Geisha Song" singer.Umekichi sings
many popular Japanese Edo style songs.




* Umekichi - službeni web site(eng/jap)

Razumijevanje fenomena no drame moguće je pomoću pojma yugen,koji u budi-
stičkoj tradicionalnoj terminologiji znači "ono što leži ispod površine" ili "skriveno
značenje ispod površine".Privid pojava u predstavama no drame upućuje
gledatelja-suučesnika na put zena.Iza prizora,put zena vodi nas biti tj. suštini.Bit
kazališta je put prema odgovoru na pitanje kako u jednom trenutku postati netko
drugi.Biti drugi,ili drugo je suština preobraženja,hipokrizije.Pretvaranje čovjeka u
drugog čovjeka ili neko drugo biće,ili oblik,ili predmet je antropološka bit teatra.
No drama ostvaruje svoju bit izražavanjem yugena.Iza privida kretanja i mirovanja,
iza zvuka i slike,pojava i privida - postoji metafizička pozornica u kojoj su uloge
života i smrti,bića i nebića,samo "savršena ravnoteža suprostavljenih sila".Dakle,
fenomen no drame moguće je spoznati kao svečani ritual,strogo stiliziranu pred-
stavu,eliptični teatar,kazalište znakova,teatar mitova,a "mitovi se međusobno
domišljaju"(lev-Strauss).Yugen kao misteriozna i duboko skrivena ljepota je bit
"unutrašnje drame" nevidljivog teata.Put zena je put približavanja skrivenoj ljepoti i
estetskoj biti no drame,jedinstvenog kazališta u traganju za suštinom svijeta.

R.Lazić,iz predgovora knjige "Japanski klasični teatar,12 no drama - antologija"




Simbol yugena je "bijela ptica s cvijetom u kljunu".Stanja yugena su na prim.
"Gledati kako Sunce tone iza brežuljaka prekritih cvjetovima;zalaziti sve dublje i
dublje u veliku šumu bez misli na povratak;stajati na obali i motriti čamac što
odlazi i nestaje među dalekim otocima;razmišljati o putu divljih gusaka što smo
ih vidjeli kao nestaju među oblacima."U Zeamijevim djelima,riječ yugen se javlja
veoma često.Na nekim mjestima pak Zeami izrijeom upozorava."Dubiko tajno !
Duboko tajno !"




* korištena literatura

Devide,"Zen",Zagreb,1993.
Kanami/Zeami/Nobumitsi,"Japanski klasični teatar,12 no drama - antologija",Beograd,2006.

No drama, I dio

Najznačajnije djelo o no drami Kwadensho,"Knjiga o rukovanju cvijetom" napisao
je početkom XVI st. Zeami(1363-1434),"Otac klasične no drame" i najznačajnija
ličnost japanskog kazališta po mnogima.Pravo otkriće je bilo kada su 1908. nađena
izvorna i autentična Zeamijeva djela koja su pored originalne verzije Kwadenshoa
sadržavala još 15 daljnjih knjiga o no teatru.Ove knjige značajne za povijest no
teatra i drame uopće,značajne su i za teoriju estetike te jedno od najvećih ostvarenja
dramske kritike svih vremena,u svjetskim razmjerima.
U svome dijelu Zeami između ostalog piše:

U umjetnosti noa moramo razlikovati bit unutarnjeg razumijevanja noa i izvođenje,
njegovo ostvarenje na pozornici.Ako je bit cvijet,izvođenje je njegov miris.Ili,mogu
se usporediti s Mjesecom i svjetlom koje rasprostire.Kad je bit u potpunosti shvaćena,
izvođenje se razvija samo od sebe.




Među onima koji koji prisustvuju izvedbi noa poznavaoci vide svojim duhom,dok
neupućeni vide svojim očima.Ono što vidi duh jest bit;ono što vide oči jest izvođenje.
Stoga početnici,koji vide jedino izvođenje,oponašaju izvođenje.Oni ga oponašaju ne
poznavajući načela što stoje iza njega.Postoje,međutim,razlozi zbog kojih izvođenje
ne valja oponašati.Oni koji razumiju no vide ga svojim duhom i zato nastoje oponašati
bit.Kada se bit izravno oponaša,izvođenje slijedi samo od sebe.Neupućeni,vjerujući da
je izvođenje ono što treba slijediti,oponašajući ga;vidi se da nisu svjesni činjenice da
oponašanje izvođenja postaje neispravno shvaćenom biti.Kako to,međutim,nije prava
bit,i bit je i izvođenje time osuđeno da na kraju propadne,a stil koji oponaša prestat će
postojati.To će onda biti no bez smjera i svrhe...Kako nema razloga da se izvođenje
oponaša,ne smije se oponašati.Treba shvatiti da je oponašanje biti zapravo ispravno
oponašanje izvođenja...Rečeno je:Ono što treba željeti jest oponašanje vještine biti;
ono što ne treba oponašati jest vještina izvođenja.

...nastavak slijedi...




* korištena literatura:

Devide,"Zen",Zagreb,1993.
Kanami/Zeami/Nobumitsi,"Japanski klasični teatar,12 no drama - antologija",Beograd,2006.

ZAGREB - U Gliptoteci HAZU 9.siječnja biti će otvorena izložbi 'Suvremena
japanska keramoskulptura' na kojoj će biti predstavljeno 44 djela 22 autora.
Izložbu će otvoriti veleposlanik Japana u Hrvatskoj Tetsuhisa Shirakawa,
dugogodišnji japanski povjerenik u UNESCO-u u Parizu.
Izložba obuhvaća umjetničku produkciju keramoskulpture od 1982. do 2002.
godine,a priređuju je japansko Veleposlanstvo i Gliptoteka.Njezin je nositelj
Japanska fondacija,a autor Kenji Kaneko,kustos Nacionalnog muzeja moderne
umjetnosti iz Tokija.
Suvremena japanska keramoskulptura bila je postavljena u Rigi,a Izložba u
Gliptoteci bit će otvorena do 26. siječnja 2008. i uključena je u 'Noć muzeja',
projekt koji će se održati 25. siječnja.Poslje Gliptoteke HAZU-a bit će postavljena u
Galeriji starih i novih majstora varaždinskoga Gradskog muzeja u organizaciji
Udruge 'Kerameikon'.

Hina



* za one koji žele znati više

kerameikon

Za prvog pljuska
Rane zime,
Čini se da i majmun
Želi kišni ogrtač.

Bolesna divlja guska
Pada u hladnoću tame,
Sam sam usnio -
Noću na putovanju.

Jutarnji čaj
Redovnik sjeda
U posvemašnjoj tišini -
Suočen s krizantemama.

* haiku stihovi su iz uvoda Nobuyuki Yuase iz knjige Bashoa "Uska staza prema
dalekom sjeveru",objavilo Društvo hrvatskih haiku pjesnika,Zagreb,2000.

U podnožju brda,vrlo skromno,u jednoj maloj kolibi živio je Ryokan(1758-1831),
sljedbenik zen staze. Jedne večeri,dok je Ryokan bio izvan kolibe,dođe lopov u
njegovu kolibu.Dok je tako očajnički pokušavao naći nešto,bilo što da ukrade,
vrati se Ryokan i zateče ga.Kad ga je ugledao reče mu:"Možda si prešao dug put
da me posjetiš,i ne bi se trebao vratiti praznih ruku.Molim te,uzmi moju odjeću kao
poklon."Lopov je za trenutak bio začuđen,ali uzme odjeću i ode.
Ryokan sjedne gol isped svoje kolibe promatrati mjesec."Jadnik",mislio je,"volio bih
da sam mu mogao pokloniti ovaj prekrasan mjesec."



gore,Gogo-an,Ryokanova koliba na planini Kugami

-----------------------------------------------------------------

* vidi,o Ryokanu:
Ryokan Taigu,"dobroćudna velika budala" i njegova poezija
Ryokan Taigu,"dobroćudna velika luda" i njegova poezija II

U oblasti Kurita pokrajine Omi nekada je raslo jedno divovsko drvo hrasta.Kako
je deblo imalo obujam od pet stotina hvati(1 europski hvat - 1,89 m),visina i širina
njegove krošnje mogu se lako zamisliti.U jutro njegova je sjenka dosezala do
pokrajine Tamba,a popodne ležala je preko Ise.Nikakva oluja nije ga mogla
pomaknuti i nijedan tajfun nije mogao da ga zanjiše.
S druge strane,seljaci oblasti Shiga,Kurita i Koga,nisu ništa mogli uzgajati jer je ovo
drvo zaklanjalo njihova polja od sunca.I zato su oni uložili žalbu caru,koji je poslao
svoje ljude da posjeku hrast.Od kada nema hrasta,seljaci su imali dobre žetve,a
njihovi potomci još uvijek obrađuju ta polja.

Uvodna riječ

U nedoumici o čemu da pišem u prvom postu ove godine,odlučio sam se ponuditi
šetnju nekim od svetih mjesta Japana kroz ovaj kratki film.Nadam se da ćete
uživati,kao što sam i ja uživao,i barem na trenutak osjetiti esenciju bezvremenskog
Japana koji u cikličkom kretanju godišnjih doba odiše postojanošću koja zadivljuje i
kojoj se možemo samo ponizno pokloniti.Mjesta kroz koja prolazimo u filmu su
Nikko,Tosho-gu svetište u kojem se nalazi grob Tokugawe Ieyasua(1542-1616),
prvog Tokugawa shoguna i osnivača Tokugawa shogunata(Edo razdoblje,
1600-1868),Inari svetište koje se nalazi na periferiji Kyota sa nizom toriija,Kiyomizu
dera(Kyoto),Zlatni paviljon(Kinkaku-ji,Kyoto) koji je dao izgraditi 3. Ashikaga
shogun Yoshimitsu 1397.godine i na kraju tragično nastradali grad Hiroshimu.
Glazba je iz filma "Izgubljeni u prijevodu" Sofie Coppole.
Ugodna šetnja i svima sve najbolje.