Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman

srijeda, 29.12.2010.

Ćušpajz vs. juha

Na, ovo vam je soundtrack za čitanje:



Ponukana člankom s epohalnom viješću da su i neandertalski pragurmani kuhali ćušpajze i da je to vjerojatno prva složenija kuhana hrana na svijetu, a kao osoba koja bi rado da joj se umjesto jednog prsta kirurški ugradi jušna žlica, dužna sam posvetiti barem prosječan post čaroliji variva.

Photobucket

Dakle, i znanost je dokazala: ćušpajz je alfa i omega ljudske prehrane. Kad bi se krapinski pračovjek nakon naporna posla umoran vratio kući i s ulaza u špilju zaurlao: "Ženo, šta ima za jest?!, uglavnom bi dobio pravarivo od povrća. I vjerojatno je bio zadovoljan, jer nije poznavao fileke, sarme, ćevape, pizze, janjetinu ispod peke, lazanje i slične tvorevine za kojima bi mogao čeznuti dok mu treći dan zaredom pražena pod nos stavlja podgrijanu vodicu u kojoj plivaju ukuhano korijenje, gomolji i trave. I nekoliko desetaka tisuća godina poslije nije puno drukčije. Svaka čast raznim đakonijama, roštilju, brzoj hrani, srednje brzoj hrani, sporoj hrani, ali nema do fine tople juhice ili variva barem dva-tri puta tjedno. A posebno nakon malo veselije i prpošnije noći. Istina, kod današnjeg Homo sapiensa sklonost prema ćušpajzu evoluira tijekom života. Pretpostavljam da je većina vas, kao i ja, u djetinjstvu prezirala variva kojima su nas futrale majke. Kelj-ćušpajz, varivo od poriluka - to je bila najgora moguća kazna, u rangu sa zabranom gledanja crtića u 19.15, ako ne i gora. A danas se prodam za njih.

Photobucket

Osim što su fini, krepki, zdravi i hranjivi, ćušpajzi imaju još puno lijepih osobina i tko ih ne bi volio? Praktičnost. Napraviš hamper, čuvaš ga i podgrijavaš danima, a on te grije i uzvraća ljubav. Jednostavnost. Nema tu puno posla. Da, dugo se kuha, ali od dva sata kuhanja efektivno je 20 min rada u vidu sjeckanja i miješanja, a ostalo je pasivno krčkanje na laganoj vatrici. Ćušpajzi su kulinarski legići - stotine jednostavnih djelića od kojih slaganjem i preslagivanjem možeš dobiti milijardu kombinacija. U svako doba godine. Što god da složiš, nekako će ispasti. Ali oprez, ćušpajzisti početnici, tanka je linija koja dijeli fino od bljutavog i bezličnog. Najčešće je tajna u iskustvu i začinima. I duuuugom, laaaganom krčkanju. Vegeta i ajmprajm nedopuštena su sredstva!

Photobucket

Popis mojih omiljenih ćušpajza mijenja se valjda češće nego holivudske boxoffice top-liste. Zimski ćušpajz hall of fame obiluje grahoricama i izgleda otprilike ovako:

1. Istarska maneštra od bobići - Jer je upravo jedemo. U kombinaciji grah+slanutak+kukuruz.
2. Jota - Zima, zima, e pa šta je... Panceta, suho meso, kiselo zelje, grah, ali još i uz dodatak krumpira! Di ćeš bolje?
3. Klasični sljemenski grah - Jer ništa tako dobro ne paše nakon zimskog uspona na brdo.
4. Pašta-fažol - Opet apgrejdani grah. Dobitna kombinacija, pogotovo ako ubacim i malo ljute kobase.
5. Varivo od poriluka - O, da, neprijatelj iz djetinjstva sad je miljenik. Pogotovo kad u njemu plivaju komadići pancete i onako je neodoljivo gust i viskozan...

Photobucket

A sad dolazimo do ontoloških problema. Što zapravo ćušpajz čini ćušpajzom i razlikuje ga od ostalih pripadnika šire obitelji jušnih jela? Gdje je granica između juhe i ćušpajza? Maneštre i variva? Gdje su tu kalja, gulaš, čobanac i jota? Čini li distinkciju rijetkost? Očito ne. Kineska kiselo-ljuta juha puno je gušća od mog proljetnog variva s graškom i korabicom. Bogatstvo sastojaka? Ne. Begova čorba ili tajlandske juhice puno su bogatije od kelj-ćušpajza. Je li ovo obično semantičko cjepidlačenje? Obratimo se Aniću za pomoć... Pa kaže: "Varivo - gusta juha, ob. od povrća, može i s mesom (kao glavno jelo ili samo kao prilog)." Ćušpajz da je podvrsta juhe? Ne, ne, ne! Ne mogu se pomiriti s oduzimanjem samostalnosti i samosvojnosti varivu. Ćušpajz je entitet! Ali nejasnih granica. Nešto kao dejtonska Bosna. No ako ih razdvojimo, što je uopće bilo prvo, juha ili varivo? Jesu li u početku bili jedno, protojušpajz? Zašto se Arthur C. Clarke nije malo i time pozabavio? The truth is out there...

Photobucket

E, da, i sretna vam Nova godina! Bolja od ove, nadam se.

29.12.2010. u 18:12 • 5 KomentaraPrint#^

nedjelja, 19.12.2010.

Blogdanski darovi

Ovih dana svi se mediji raspisali samo o dvije teme. Prvo je Sanader. Kakvu pidžamu nosi u ćuzi, što je imao za užinu, jel Mirjana pozdravlja susjede s bok ili dobar dan, na što kćeri troše džeparac, koliko satova imaju braća itd. A drugo je već uobičajeni blještavo glamurozni katalog pod nazivom "ideje za božićne darove", s nekom bolesnom implicitnom pretpostavkom da prosječan Hrvat ima bar dvije menadžerske plaće, sedam platinastih kreditnih kartica te kozmopolitski životni stil i uglađen ukus kao u najmanju ruku Bred i Anđelina.
Na tu ću se temu i ja šlepati, ali nešto skromnije. Recimo da želite nekom sitnicom razveseliti dragu osobu koja je ujedno i izjelica hedonističke vjeroispovijesti. Da, nešto kao ja. I uopće ne mislim da je jestiv/pitak poklon bezveze jer nije dugotrajan. Kratko traje, ali je siguran užitak. Nitko mi ne može reće da je figurica narvala od Swarovski kristala užitak. A nije li jedan od osnovnih postulata blagdana užitak? Da, da, osim mira, dobrote, ljubavi, obitelji bla, bla. Ako imate elementarno, onda su dobar zalogaj i gutljaj šlag na sve to. Dakle, evo moje imaginarne spontane liste deset stvarčica koje bih sama voljela primiti na dar, a bogme i darovati. Redoslijed nasumičan, a izbor patriotski.

1. Rabska torta
(da, originalni je naziv posvađan s važećim pravopisom)

Photobucket

Moj gastrofetiš. Znači mi koliko i Jeleni ex Veljači štiklice. Spoj badema, maraschina, jaja, brašna, šećera, masti, naranče i limuna u svom najdivnijem obliku. Ako niste na Rabu, skupa ko vrag. Najprisutnija je ona od pekarnice/slastičarnice Vilma. Ima je po delikatesnicama, u City Centru One... Vidim da je i Lidl sad nudi pod nekom svojom markom, ali suzdržat ću se od ocjene dok ne probam. Kraljica među gastropoklonima! Srednja veličina oko 40 - 50 kn.

2. Nadalina čokoladice

Photobucket

Nema veze s Oliverom. To je ona splitska firma koja dila začine. A koju vodi stari splitski panker. Prije koju godinu izbacili najdivnije domaće čokoladice ikad. Kvalitetna tamna čoksa (70%) obogaćena začinima, deset vrsta: lavanda, crveni papr, muškatni oraščić, cimet, rogač, suhe smokve, prošek i kombinacije. Male su (50 g), ali to je idealna porcija za jednu osobu, dvije ako se baš toliko volite da to možete dijeliti. Oko 11, 12 kn. Tu ima popis gdje se prodaju: http://www.nadalina-cokolade.nadalina.hr/.

3. Džem od maraske OPG Aralica

Photobucket

Otkad džemove sama radim ili dobivam na poklon, nemam potrebu kupovati ih. Osim ovog. Otkriveno na onom vašaru raznoraznih domaćih proizvoda u šatoru na Bundeku. Teta Branka pokazala se i izuzetno susretljivom pa se može naručiti i ona donese kad dođe u Zagreb. Ima i na izvorno.hr i fino.hr, ali skuplje.

4. Gastro med

Photobucket

Revolucionarni izum stare i iskusne medne manufakture obitelji Petrović. Med aromatiziran raznoraznim začinima, voćem ili povrćem. Da nabrojim samo neke okuse: češnjak, feferon, celer, limeta, mrkva, mušmule, šipak, jagode... Čudo jedno. Raznoliko iskoristiv u kulinarstvu. Ili samo kao egzotičan oplemenjivač sira ili kruha. Ima ga u Mercatoru, Franji, Bakinoj kući... Teglica oko 50 kn.

5. Kalipso - salama od suhih smokava i badema

Photobucket

Jedan od mnogih krasnih proizvoda firme Stella Croatica. Kao bakin smokvenjak, ali još bolje.

6. Samoborska muštarda

Photobucket

Fin i bogat pikantni (slatko-ljuti) senf sa sjemenkama. Proizvodi obitelj Filipec, ista ona koja radi i bermet, ali ovo je druga frakcija. Idealno za zimske dane, uz kobase, kuhano meso, pečeno meso. Kao i bermet, i ovo su donijeli Francuzi za vrijeme Napoleona, kažu. Promocija očito malo šteka jer ako u Google pod Images upišete "samoborska muštarda", izletit će samo jedna mikrosličica. Teglica je 50 kn. Vidjeh je u Metrou neki dan.

7. liker San Hubert

Photobucket

Volite Jeger, Unterberg i slične gorkaste žestice? E, pa svi su oni tek filtrirana i zašećerena mokraća San Huberta, gospodara biljnih likera. Proizvodi ga mali pogon u Gorskom kotaru, i to od 57 vrsta ljekovitog bilja i 7 vrsta šumskog voća! Grije srce, liječi dušu, vida rane, govori i mrtve jezike. Ima ga u Naturi Croatici, pola litre 119 kn.

8. kulin Galović

Photobucket

Svaka čast domaćim uratcima, ali na području uređenog tržišta ovo je kralj, nacionalno blago, benchmark za sve kulene. Masovna (uvjetno rečeno) proizvodnja nimalo mu ne snižava kvalitetu, dapače. Također ima i zgodnu ambalažu za poklon-paketić. Pronađite ga u vlastitom dućanu u Vlaškoj 78.

9. kozji sirevi Gabriel

Photobucket

Sireva nikad dosta i hrvatska sirna paleta stvarno je bogata te uživa moju veliku ljubav, ali ovaj put izdvajam Gabriela da pohvalim njihov ekološki certifikat. Osim čistih sireva i mliječnih prerađevina, jako su zanimljivi aromatizirani sirevi, a gastrograđanima svijeta preporučujem kozji sir tandoori & sambal oelek. Gabriel živi na policama Interspara i Bio Bija.

10. Dalmatinska tapenada

Photobucket

Slastan proizvod malog obiteljskog obrta Mattina Croatica s Brača od crne i zelene masline, sušene rajčice, začina, slane srdele i maslinova ulja. U biti gust umak, a najbolje funkcionira kao dip ili namaz za bruschette. Ima ga na izvorno.hr, a uglavnom ga se uvijek može naći po onim šatorskim sajmovima i festivalima. Kako ime nije trejdmark, pojavili su se i sljedbenici, pa tako sličnu stvar možete naći na fino.hr, dok na izvorno.hr imate upravo ovu, ali za vrtoglavih 68 kn.

A sad trkom u nabavku, a po mogućnosti i po zimske zalihe. Tovimo se zajedno!

Photobucket

19.12.2010. u 16:19 • 4 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 13.12.2010.

Male vinske prodike

Zamislimo da su Japanci već izmislili vremeplov i da se mogu vratiti tamo negdje u 1996. porazgovarati malo sa sobom, ne losom. Zatekla bih se u kariranoj košulji, martama i izlizanoj kožnatoj jakni, grozne zarasle kose ispucalih vrhova, kako tumaram po Konzumu u Pothodniku i zastajem kod police s vinima...

-Ja iz 2010.: Bok, mala ja, kaj radiš?
-Ja iz 1996.: Kupujem vino za tulum.
-Ja iz 2010.: Oh, krasno. I što si izabrala?
-Ja iz 1996.: Evo, bocu Ribara.
-Ja iz 2010.: Tako mi vinskih mušica, jesi ti normalna? Kak možeš pit to smeće???
-Ja iz 1996.: Kaj oćeš, košta 15 kuna, dobro je.
-Ja iz 2010.: Ali to grožđe ni na slici vidjelo nije! Zašto ne kupiš nešto bolje, pravo vino?!
-Ja iz 1996.: Ista stvar. Sve je to crveni alkohol, samo u različitim bocama. Nisam glupa da dam više para za istu stvar.
-Ja iz 2010.: To apsolutno nikako i nipošto nije isto!!! Kak možeš biti tak primitivna?!?
-Ja iz 1996.: Aj ne seri, snobe jedan, briješ bezveze...
-Ja iz 2010.: (čupa njegovanu frizuru s neispucanim vrhovima i bacaka se po podu, lica boje portugisca) Kokoško glupa! Nadam se da će ti sutrašnja obilna glavobolja biti dobra lekcija!

Photobucket

Vjerojatno bi većina nas koji smo u međuvremenu evoluirali u ljubitelje dobre kapljice voljela razgovor i šamaranje s mlađahnim i neukim primjerkom sebe iz vremena kad još ni T'ge za jug nije bilo da izvuče stvar. Ali što sad, bio je to dio kaljenja. Morala sam to proći. Isto kao i fazu slušanja Brosa. Današnja obijesna mladež ipak ima bolji izbor i lučonoše koji ih mogu izvesti na pravi put, što dalje od Ribara, Crnog stolnog, Venusa i sličnih patvorina. Sjajan projekt napravio je Zdjelarević sa svojom Klinkom, serijom atraktivno upakiranih mladih sortnih vina za nisku cijenu, koja pametno ciljaju upravo na mladu publiku koja tek počinje piti. Sad će dežurni moralist reći: "Fuj, kakav je to odgoj? Učiti mlade da piju?!" Budimo realni, propit će se prije ili poslije, bolje da im odma netko u ruke tutne nešto normalno, kvalitetno i poučno, nego da gutaju Vlahove i mirogojčeke.

Photobucket

Žalosno je što mnogi ljudi s godinama ne evoluiraju puno dalje od ove početne faze. Eventualno dođu na Kaštelet, kasnije možda i do Đakovačkog rizlinga i nekog Vranca za posebne prilike. One koji kupe butelju za 70 kn gledaju kao najgore snobove i posprdno ih zamišljaju kako se nađu s kolegama snobovima, vrte čaše pa onda njuškaju vino i u njemu traže arome duhana, ribizla i suhih marelica. Jer opet - vino je vino, samo će preseratori u njemu tražiti razlike. A s kolom je ionako sve dobro. Eh. Da... Dakako, elementarna vinska kultura u svojoj biti nije preseravanje nego prije svega uživanje, poštovanje sebe, svog nepca i želuca, upoznavanje bezbroj divnih i bogatih okusa koje širom svijeta stvara jedna jedina biljka u svojim beskrajnim varijacijama. Osnovno raspoznavanje sorti i traženje razlike među okusima i kvalitetama trebala bi biti apsolutno prirodna stvar svakom razumnom biću. Za početak, odlučiš da nećeš kupiti bocu otrova koji košta manje od kile grožđa nego pošteno vino koje će ti donijeti zadovoljstvo, a ne samo megamamurluk. A ako već inače biraš jel ćeš kupiti ovaj ili onaj čips, cipele A ili cipele B, majicu u kineskom dućanu ili u Benettonu, zašto bi onda bilo čudno kad netko bira hoće li kupiti shiraz ili cabernet sauvignon?

Photobucket

Što me snašlo da sad popujem? Ovo je doba godine kad ljudi malo više zastaju kod polica s vinom i grozim se kad čujem da je nekome jedini kriterij biranja butelje cijena, dizajn etikete ili prepoznavanje nečega što kupuje već 20 godina, tipa ista dosadna stara kutjevačka graševina, pa to onda valjda mora biti dobro. Daleko od toga da sam ja vinski guru ili enološki mačak, ali, ljudi, pomaknite se malo s mjesta. Na tržištu je hrpa vina, dobrih domaćih vinara sasvim je dovoljno, informacije su svuda, internet je prijatelj, kušajte, uživajte, počastite se. U to ime, a da spriječim neki potencijalni budući vinski zločin, podijelit ću nekoliko savjeta koje sam većinom dobila od svog vinskog Yode i Obi-Wana Kenobija, a previše su mudri da bih ih ljubomorno čuvala za sebe kao Misteriozo tajnu velike moći.
Dakle, odvucite dupad do Vrutka i opskrbite se za nadolazeće dane kako Dioniz zapovijeda, a izdvajam samo ona vina koja su budget-friendly, do 100 kn.

- uz bakalar u bijelim inkarnacijama - Katunar žlahtina (40 kn), Kos kerner (47 kn), Galić graševina (45 kn), Krauthaker graševina (55 kn), Trapan malvazija Uroboros (100 kn)
- uz puricu s mlincima - Krš bijeli žilavka (55 kn), Iuris muškatni silvanac (60 kn), Trs graševina dekan (60 kn), Belje graševina vrhunska (50 kn), Tomac rajnski rizling (74 kn), Krajančić pošip Intrada (99 kn)
- uz odojak - Kabola teran (95 kn), Poletti teran (60 kn)
- uz francusku - Libertin rajnski rizling (50 kn), Cmrečnjak zeleni silvanac (52 kn)
- uz sarmu - Režek portugizac (40 kn), Feravino frankovka Dika (45 kn), Geržinić teran (60 kn)
- uz božićne deserte - Veralda muškat (60 kn), Kabola muškat momjanski (60 kn)

Ne treba se držati ovoga kao Grdović plota, ali dobra je smjernica za one koji za početak nemaju nikakve ideje. Podmažite vadičepe, ulaštite čaše, otvorite nepca, obložite jetru. Domjenci i večere vrebaju. Novogodišnji pjenušac druga je tema, za idući put. Samo u međuvremenu nemojte kupiti neki spumante u Konzumu uz blagajnu za 19,99 kn. Živi bili, hik, dobro pili!

Photobucket

13.12.2010. u 20:07 • 10 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    



Komentari da/ne?

Opis bloga

Što je bilo prije: pečeno pile ili jaje na oko?

Linkovi

www.tasteofcroatia.org


Free Hit Counters
Get a Free Hit Counters