gurwoman

ponedjeljak, 13.12.2010.

Male vinske prodike

Zamislimo da su Japanci već izmislili vremeplov i da se mogu vratiti tamo negdje u 1996. porazgovarati malo sa sobom, ne losom. Zatekla bih se u kariranoj košulji, martama i izlizanoj kožnatoj jakni, grozne zarasle kose ispucalih vrhova, kako tumaram po Konzumu u Pothodniku i zastajem kod police s vinima...

-Ja iz 2010.: Bok, mala ja, kaj radiš?
-Ja iz 1996.: Kupujem vino za tulum.
-Ja iz 2010.: Oh, krasno. I što si izabrala?
-Ja iz 1996.: Evo, bocu Ribara.
-Ja iz 2010.: Tako mi vinskih mušica, jesi ti normalna? Kak možeš pit to smeće???
-Ja iz 1996.: Kaj oćeš, košta 15 kuna, dobro je.
-Ja iz 2010.: Ali to grožđe ni na slici vidjelo nije! Zašto ne kupiš nešto bolje, pravo vino?!
-Ja iz 1996.: Ista stvar. Sve je to crveni alkohol, samo u različitim bocama. Nisam glupa da dam više para za istu stvar.
-Ja iz 2010.: To apsolutno nikako i nipošto nije isto!!! Kak možeš biti tak primitivna?!?
-Ja iz 1996.: Aj ne seri, snobe jedan, briješ bezveze...
-Ja iz 2010.: (čupa njegovanu frizuru s neispucanim vrhovima i bacaka se po podu, lica boje portugisca) Kokoško glupa! Nadam se da će ti sutrašnja obilna glavobolja biti dobra lekcija!

Vjerojatno bi većina nas koji smo u međuvremenu evoluirali u ljubitelje dobre kapljice voljela razgovor i šamaranje s mlađahnim i neukim primjerkom sebe iz vremena kad još ni T'ge za jug nije bilo da izvuče stvar. Ali što sad, bio je to dio kaljenja. Morala sam to proći. Isto kao i fazu slušanja Brosa. Današnja obijesna mladež ipak ima bolji izbor i lučonoše koji ih mogu izvesti na pravi put, što dalje od Ribara, Crnog stolnog, Venusa i sličnih patvorina. Sjajan projekt napravio je Zdjelarević sa svojom Klinkom, serijom atraktivno upakiranih mladih sortnih vina za nisku cijenu, koja pametno ciljaju upravo na mladu publiku koja tek počinje piti. Sad će dežurni moralist reći: "Fuj, kakav je to odgoj? Učiti mlade da piju?!" Budimo realni, propit će se prije ili poslije, bolje da im odma netko u ruke tutne nešto normalno, kvalitetno i poučno, nego da gutaju Vlahove i mirogojčeke.

Žalosno je što mnogi ljudi s godinama ne evoluiraju puno dalje od ove početne faze. Eventualno dođu na Kaštelet, kasnije možda i do Đakovačkog rizlinga i nekog Vranca za posebne prilike. One koji kupe butelju za 70 kn gledaju kao najgore snobove i posprdno ih zamišljaju kako se nađu s kolegama snobovima, vrte čaše pa onda njuškaju vino i u njemu traže arome duhana, ribizla i suhih marelica. Jer opet - vino je vino, samo će preseratori u njemu tražiti razlike. A s kolom je ionako sve dobro. Eh. Da... Dakako, elementarna vinska kultura u svojoj biti nije preseravanje nego prije svega uživanje, poštovanje sebe, svog nepca i želuca, upoznavanje bezbroj divnih i bogatih okusa koje širom svijeta stvara jedna jedina biljka u svojim beskrajnim varijacijama. Osnovno raspoznavanje sorti i traženje razlike među okusima i kvalitetama trebala bi biti apsolutno prirodna stvar svakom razumnom biću. Za početak, odlučiš da nećeš kupiti bocu otrova koji košta manje od kile grožđa nego pošteno vino koje će ti donijeti zadovoljstvo, a ne samo megamamurluk. A ako već inače biraš jel ćeš kupiti ovaj ili onaj čips, cipele A ili cipele B, majicu u kineskom dućanu ili u Benettonu, zašto bi onda bilo čudno kad netko bira hoće li kupiti shiraz ili cabernet sauvignon?

Što me snašlo da sad popujem? Ovo je doba godine kad ljudi malo više zastaju kod polica s vinom i grozim se kad čujem da je nekome jedini kriterij biranja butelje cijena, dizajn etikete ili prepoznavanje nečega što kupuje već 20 godina, tipa ista dosadna stara kutjevačka graševina, pa to onda valjda mora biti dobro. Daleko od toga da sam ja vinski guru ili enološki mačak, ali, ljudi, pomaknite se malo s mjesta. Na tržištu je hrpa vina, dobrih domaćih vinara sasvim je dovoljno, informacije su svuda, internet je prijatelj, kušajte, uživajte, počastite se. U to ime, a da spriječim neki potencijalni budući vinski zločin, podijelit ću nekoliko savjeta koje sam većinom dobila od svog vinskog Yode i Obi-Wana Kenobija, a previše su mudri da bih ih ljubomorno čuvala za sebe kao Misteriozo tajnu velike moći.
Dakle, odvucite dupad do Vrutka i opskrbite se za nadolazeće dane kako Dioniz zapovijeda, a izdvajam samo ona vina koja su budget-friendly, do 100 kn.

- uz bakalar u bijelim inkarnacijama - Katunar žlahtina (40 kn), Kos kerner (47 kn), Galić graševina (45 kn), Krauthaker graševina (55 kn), Trapan malvazija Uroboros (100 kn)
- uz puricu s mlincima - Krš bijeli žilavka (55 kn), Iuris muškatni silvanac (60 kn), Trs graševina dekan (60 kn), Belje graševina vrhunska (50 kn), Tomac rajnski rizling (74 kn), Krajančić pošip Intrada (99 kn)
- uz odojak - Kabola teran (95 kn), Poletti teran (60 kn)
- uz francusku - Libertin rajnski rizling (50 kn), Cmrečnjak zeleni silvanac (52 kn)
- uz sarmu - Režek portugizac (40 kn), Feravino frankovka Dika (45 kn), Geržinić teran (60 kn)
- uz božićne deserte - Veralda muškat (60 kn), Kabola muškat momjanski (60 kn)

Ne treba se držati ovoga kao Grdović plota, ali dobra je smjernica za one koji za početak nemaju nikakve ideje. Podmažite vadičepe, ulaštite čaše, otvorite nepca, obložite jetru. Domjenci i večere vrebaju. Novogodišnji pjenušac druga je tema, za idući put. Samo u međuvremenu nemojte kupiti neki spumante u Konzumu uz blagajnu za 19,99 kn. Živi bili, hik, dobro pili!