Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
petak, 28.03.2008.
Snijeg na Sljemenu, proljeće na Dolcu
Opet se prihvatih kuhače! Al prije toga...
Da mi je netko prije 10-15 godina rekao da ću jedno od navećih uzbuđenja, treptanja i veselja doživljavati šećući po Dolcu, mlatnula bih ga čarapom po glavi i rekla mu da mu je mama gnu. Danas me svevišnji nekim čudom digao iz kreveta te sam ranim jutrom pohitala na Dolac, nakon zimskog sna, i zaigralo mi je srce. Zaigrao bi i brk da ga imam. Dolče, ljubim te! A na Dolcu proljeće! Došle prve mlade šparoge. Očekivano skupe, 30 kn, al dobila sam manju kiticu šparogine nejači za 20 kn. A kad tamo - i mladi bob! Nekako je sitan i preuranjen, ali nisam ga mogla gledati u oči i reći mu ne. Još komadić blagog kozjeg sira i čeka nas krasan branč sutra, fritaja i bob-salata, tzv. bobalata! No sutra je sutra, a danas je danas - brudet od skuša, klasik. (Ivana, mig-mig!)
Dvije krasne gospođice skuše, 80 deka. Oprala, osušila, dekapitirala pa cak-cak na tri komada. Na deci maslinovog zažutila luk pa dodala češnjak (mladi! jupi!), pelate, limunov sok, sol, papar, ružmarin, dva deci malvazije (u Bili na akciji za 30-ak kn neka Veralda iz Brtonigle, nikad čula, al ne samo da je OK za kuhanje, nego se čak i da popiti čašica uz ručak). To malo kuhala pa nakon 10-15 min ubacila skušu. Krčkala na laganoj vatrici sat vremena pa na kraju dodala i peršun. Smljac. Jela halapljivo samo s kukuruznim kruhom. Ostalo je malo i za muža kad dođe doma (znam, kut snimanja je loš pa ne izgleda baš apetitlih):
Ovo sam pjevušila/mumljala/fićukala dok sam kuhala, tako sam se osjećala, a nadam se da će i ishod biti isti. Jest da je on malo artikuliraniji, ali stupanj razvoja je tu negdje*:
A evo i nešto što će, nadam se, razveseliti mog kolegu gurmana Dalmoša - za desert danas kupljene suhe kaštelanske smokve u bijelom vinu. Hvala, majstore. Krasan snek za uz televizor, skupa s orasima i ostatkom malvazije.
*Mužu, ako čitaš, nevino se šalim. 
KUTAK SMS POEZIJE...
ONA (nastavlja se na moju prošlu, vidi predpredzadnji post):
kiša je isprala tragove suza
s oba mi facijalna guza
al bol za tobom neće da mine
otkad si otišla ko zid od kine
oko seb’ gradim zaštitni sloj –
za doručak jedem loj!
(misleć na dodir tvoj)
28.5.2002.
JA:
sa sudbom se rvem u života blatu,
psujuć joj pritom i jetrvu i tatu
što odnje te u tramvaj, to leglo bluda
di neokaljan ne bi osto ni buda.
tu švercat svak se može bez po muke,
no grle li ko moje stranca ruke?
12.6.2002.
petak, 21.03.2008.
Spotovlje
Danas jedna iznenadna tema koja nema veze s tim što sam i gdje pojela, popila, skuhala, koliko žive vage imam i zašto je lisnati celer zakon. Jedan dan sam se zaigrala na jubitou pa pogledala i neke stare spotove nakon sto godina, evocirala uspomene, donosila zaključke, pa evo i slijeda misli na tu temu...
Kad sam bila mala, u doba otkrivanja muzike, kulta obožavanja Brava i ručnog izrađivanja pernica, spotovi su bili svjetsko čudo. Prije nego što je krenuo Z3, puštali su nam, potpuno nepredvidljivo i nesustavno, razne bjelosvjetske satelitske programe, pa tako jedno vrijeme i MTV, ali onaj stari, kvalitetniji, kad su žarili i palili Ray Cokes, Paul King i ekipa. Spotovi su mi bili tako fascinantni da sam ih jedno vrijeme snimala na video, bez obzira na izvođača, da bih ih poslije opet mogla gledati i da imam zalihu kad nam maknu MTV. Onda se to polako i kod nas počelo vrtjeti na teveu, došle su specijalizirane emisije, ne pamtim više imena, ali sjećam se meketavog Bernarda Cveka i ljigavog Gorana Bakića. Uslijedila je i emisija svih emisija - Hit depo - zbog kojeg sam probdjele mnoge noći pazeći da me majka ne uhvati pred ekranom u neprimjerene sitne sate za pristojnu djevojčicu moje dobi (mislim da su moje prijateljice tad već harale po Jabuci).
Nešto malo kasnije kad mi se glazbeni ukus počeo formirati, a mozak razvijati u neslućenim smjerovima, spotovi su mi postali bezveze i išli su mi na živce, iako sam ih i dalje gledala, ali puno selektivnije i analitičkije. Išlo mi je na živce što su nametnuli vizualno nečem što je samo goli zvuk i toliko agresivno nametali slike da su stvorili taj hibridni paket slika/zvuk koji je skoro pa istisnuo obično staromodno slušanje muzike, a imidž je postao sve. Barem se meni to tako činilo. I nerviralo me što su spotovi postajali cijeli mali filmovi s milijunskim budžetima i holivudskom produkcijom, to mi je bilo suludo. Muzika je primarna i nema se što miješati s vizualnim (osim u slučaju Mucala), a kamoli mu se podređivati.
I dalje mi spotovi nisu nešto napeti i više su mi nekakva nepotrebna nuspojava dekadentne kapitalističke glazbene industrije nego legitimna umjetnička forma, ali sad ih zapravo niti ne primijećujem niti promišljam. Je li to samo moja zrelost, starost, preusmjeravanje interesa ili opća svjetska kriza tog žanra, vjerojatno povezana i s hiperprodukcijom i padom kvalitete, ne znam, nebitno. No, s nostalgijom sam se prisjetila spotova koji su mi iznimka i koje volim pogledati te napravila listu svojih favorita, u nasumičnom redoslijedu:
1. Pixies - Velouria
Sva svjetska populacija može se vjerojatno podijeliti u dvije kategorije: one kojima je ovaj spot krajnje debilan i one kojima je naprosto genijalan. Spadam u ove druge, pogađate. Prvo, volim minimalizam kao takav. Jebo Michaela Jacksona koji angažira Scorsesea i ulupava godišnji budžet Surinama u svoje glupe spotove. A ovo je još k tome inteligentan i subverzivan minimalizam. Da ne govorimo o uštedi i pametnoj poslovnoj politici.
2. Beastie Boys - Sabotage
Dobro, tu je budžet bio malo veći i trudili su se, ali ovo mi je super zajebancija i parodiranje. Remek-djelo.
3. White Stripes - I Just Don't Know What to Do with Myself
Ovo je tako jednostavno i sirovo, a tako jebeno seksi, i pjesma i Katino previjanje, a u kombinaciji mrak. Iako koristi koke više nego ja brašna, a sise ima tek nešto veće od Marine iz selebriti BB-a, mora se Kati priznati karizma. Ovo je odradila napetije od neke profesionalke.
4. Fatboy Slim - Weapon of Choice
Ovo je nešto recentnije i nije muzika koju slušam, ali tko god nagovori Christophera Walkena na ovo, genij. Zakon. Inače, slabo poznata činjenica je da je Walken prije glumačke karijere zapravo i bio plesač. Da, nevjerojatno.
5. Nick Cave - The Weeping Song
Možda sam malo subjektivna, ali Cave općenito kad ga natjeraju da mora napraviti spot, napravi to odlično, ali odlučila sam se na ovaj zbog spomenute sklonosti minimalizmu. Ova scenografija sa čamčićem i njih dvojica pajdosa, vjerojatno nadrogirani ko svinje, ta dramatična izvedba i ekspresije kojih se ni Zoran Jelenković ne bi postidio, genijalno....
6. Kate Bush - Wuthering Heights
Fantastična pjesma i jednako dobar i uvrnut spot, ali od Grmovite Kate drugo ne bih ni očekivala. Svaki put kad ga vidim, vrati mi se raspoloženje i smirena sam ko Dalaj Lama kad navečer uz kamin hekla.
7. U2 - One
U2 su stara ljubav, ali odavno mrtva, već nakon Achtung Baby počela je pucati. Ova verzija s bizonom (ima ih nekoliko za ovu pjesmu) jednostavno mi je predobra. Minimalizam, kratko, jasno, efektno. Umjetnost.
8. Radiohead - Street Spirit
Spotovi Radioheada vrijede utrošenih para i svi više-manje isijavaju depresiju, nelagodu, klaustrofobiju, paranoju, histeriju, ali biram Street Spirit zbog neke posebne atmosfere i savršeno uspjele vizualne pratnje pjesmi.
9. Tori Amos - Spark
Torica se zbilja trudi i njezini spotovi uvijek su pravi mali avangardni filmići s pričom, atmosferom, finom vizualnom stilizacijom. Mogao je tu biti i Cornflake Girl i A Sorta Fairytale (Adrien Brody u ulozi ekstremiteta), ali Spark me opet pridobio atmosferom i nelagodom. Usput, pjesmica je o spontanom pobačaju.
10. Madonna - Justify My Love
Dobro, što god mislili o fenomenu Madonne i njezinoj stvarnoj vrijednosti, i unatoč činjenici da su joj spotovi ultraskupo i savršeno ušminkano i isproducirano oruđe za samopromociju i održavanje kulta, volim ovu njezinu erotsku fazu i ovaj spot je jednostavno prokleto dobar i seksi, bez obzira na cijelu pozadinu. Pjesma niš posebno, al ko obraća pažnju na pjesmu...
11. Arcade Fire - My Body is a Cage
Fenomenalno, kako jednostavno, a kako dramatično. Nevjerojatno, ali faca Charlesa Bronsona savršeno sjeda na pjesmu. Nisu potrošili ni centa, eventualno su platili korištenje materijala, a ispalo je savršeno.
12. Grace Jones - Libertango
Kad sam bila mala, bojala sam je se. Sama njena pojava je konceptualna umjetnost za sebe pa se oko spotova i ne mora previše truditi.
13. Robbie Williams - Rock DJ
Možda se ovo čini kao uljez na popisu, ali javno i bez srama priznajem da padam na Robija, iako mu je muzika upitne vrijednosti, a on je psihijatrijski slučaj i najgori alkos i narkoman, ali baš me briga. Uz to što je ovdje standardno šarmantan i neodoljiv te obnažen, spot je dobra zajebancija i baš bi rado vidjela šokirane face šiparica (prava se javila) i njihove užasnute vriskove na neočekivanom kraju.
Evo i jedan bonus, nagrada za strpljivog čitatelja koji je uspio stići do kraja:
ponedjeljak, 17.03.2008.
Frane protiv Apača
Dvostruk užitak, dvostruka porcija Patrole okusnog pupoljka!
POP 1
OBJEKT: Fran's Reef, Gornji grad
KAKO SMO SE ONDJE OBRELI: Bila godišnjica meni i njemu, htjela napraviti mali upgrade dosadašnjih godišnjičkih izlazaka u klasične riblje restorane i konobe, pokondirena tikva, šta ćete.
POJELI TE POPILI: Sline su nam cijeli dan curile na njihov bouillabaise (gusta juha s ribama, školjkama, škampima...), ali nije ga bilo jer nisu imali svježe školjke. Razočaranje, ali plus za korištenje svježih namirnica. Počeli s nekoliko tapasa, po kojima je Franetov greben poznat, možda i zato jer to nitko drugi u Zagrebu ne prakticira, koliko ja znam. Prefino. Herr Ober je dalje preporučio teleće medaljone u umaku s kozicama, mi rekli daj. Vrlo fino. Desert - crčme brűlée, francuska rođakinja rožate. Također veoma fino. Izbor vina koja nisu iznad 150 kn malo manjkav pa smo uzeli neku vodnjikavu, ali pitku malvaziju. 5
PONUDA: Zanimljiva, malo drukčija, mediteransko-francuski džir, ima riba, školjaka, mesa, koktela... Možda naizgled malo fensi-šmensi, ali nađe se svašta. Za ne prevelike pare uzmeš butelju i paletu tapasa i eto krasne večeri. 5
AMBIJENT: Ugodan i malen. To je prostor bivšeg koktel bara Indy's pa oni koji znaju o čemu pričam znaju i da je površina malo manja od mog dnevnog boravka. Ali to je plus u ovom slučaju. Pogotovo jer nije nikoga bilo u našoj blizini. Nekako moderno tropsko-morski uređeno, ali ne sterilno ni kičasto. I ima velika plazma na kojoj vrte neke podmorske dokumentarce, što dobro dođe za popuniti duge trenutke tišine. Ima i akvarijčić s jastozima, ali nisam ništa vidjela unutra pa je izostao šok od nehumanog tretmana jadnih jastoga. Fin WC. 4+
POSLUGA: Jedan mladić, što je i sasvim dovoljno za ovaj prostor. Profesionalan, nenametljiv, ugodan, ali nismo se uspjeli bondati da bih išta više mogla reći. 4
CIJENA: Očekivano viša, ali šparali smo za to pa nije bilo padanja u nesvijest.
POSLJEDNJI SUD: Može se provući s peticom. Zgodno iskustvo. Ponavljam: šaranje po tapasima i boca vina, provod zajamčen, uz uvjet da ekipa s okolnih stolova, koje sve možete dodirnuti rukom sa svoga mjesta, bude prihvatljiva.
POP 2
OBJEKT: Steak house Fort Apache, Strmec
KAKO SMO SE ONDJE OBRELI: Išli jednu nedjelju biciklom u Samobor, ali zastali u Strmcu privučeni sukljanjem miomirisnog dima iz golemog drvenog zdanja i legendama koje smo čuli o ovom mjestu.
POJELI TE POPILI: Ja ribeye steak, gospodin sirloin steak, uz to povrće sa žara i puno točenog Paulanera. Kak i priliči pravom steak houseu, možeš birati različite veličine steakova i stupanj pečenosti. Nemam iskustva sa steakovima, ali mislim da je moj medium rare steak ipak trebao biti mekši i sočniji. To tvrdi i moja dlakavija polovica za svoj sirloin. Da, sve fino, mirisno, pečeno na pravom roštilju, čak je i izbor povrća sa žara bio neočekivano iznenađenje (koromač!), ali nekako sam očekivala više. -4
PONUDA: Vrlo kompletna i zaokružena te obilna. Sve je u stilu Divljeg zapada pa je takav i jelovnik, sve ima svoja američko-kaubojska imena i jelovnik je ambiciozno i maštovito dizajniran. Uglavnom mesina i gril, dakako, ali ima i za travojede izbora, kao i dosta amerikaniziranih jela kojih drugdje nema. Izbor piva i žestice impresivan. Jedini kod nas imaju komoru za odležavanje mesa pa je meso drukčije i kvalitetnije od uobičajene domaće šablonske ponude. Uglavnom, entuzijazam vlasnika itekako vidljiv. 5
AMBIJENT: Jedinstven. Tematski koncept saluna, ali ogromno, na više etaža. Nema šta nema, suvenirnica, ogroman šank ko iz kaubojskih filmova sa sjedalicama sedlima za konja, igraonica za dječurliju, VIP salon... Čak i pijanist koji svira. Osoblje u kaubojskim opravicama. Totem pred ulazom. Uglavnom, koncept proveden do zadnjeg detalja, zanimljivo, autentično i s mjerom. Očito brdo para utucano u to. Ali zato je naravno sve krcato i bili smo okruženi hordama obitelji na nedjeljnom objedu. Taj masovni pristup mi je malo mekdonaldsovski i ne baš drag, ali razumljiv, ipak treba vratiti uloženo. Prostor dušu dao za tulume i raznorazna zbivanja. Posebno cijenim roštilj pred gostima. 5
POSLUGA: Unatoč uniformiranosti, gužvi i strci, simpatičan i pristupačan mladić, bilo je i prostora za small talk. 5
CIJENA: Pokriva svačiji džep. Kvalitetan komad mesine je očekivano skup, ali izbor je dovoljno širok i raznolik da se svega nađe. 4+
POSLEDNJI SUD: Preporučujem svakome vidjeti bar jednom, bilo po vašem guštu ili ne. Ogledan primjer inteligentne ugostiteljske investicije. Nije svjetsko čudo, ali kod nas su maštoviti tematski restorani i dašak mašte rijetkost pa na ovim prostorima figurira kao čudo. Ali ne doći u nedjelju popodne. Nije tip restorana ni kuhinje koji bi me privolio na češće hodočašćenje, ali visoka ocjena zbog originalnosti i besprijekorne izvedbe zamišljenog. Kao i zbog više razine profesionalnog odnosa prema mesu.
Najguba mi je šank i bio bi mi gušt dojahati jednom, nalaktiti se, naručiti pivo i barmenu pričati svoju životnu priču. I gađati pijanista flašom ako mi počne ići na tanke živce, pogotovo ako zastrani pa od Oj, Suzane prijeđe na Gibolivera.
Ne znam jel imaju mehaničkog bika, ako ne - nabaviti!
subota, 08.03.2008.
Koljeno i vino
Kasno je. Spava mi se. Moram radit, kasnim s rokom. Ana, žao mi je što ne mogu do tebe gledat zvijezde revu. Idem spavat uskoro.
Čemu sve to, gdje su mi mladost i vitalnost?
E, pa danas bio wine & gourmet festival u Mimari. U prijevodu, plati 120 kn, ali pij kolko hoćeš, probijaj se kroz gužvu i guštaj. Možeš uhvatiti Matoševića za rukav ili pitati braću Benvenutti zašto su se obukli kao Alen Vitasović '95.
Elem, bili, popili, uživali. Bilo dosta vinara, dosta ih je i falilo od mojih ljubimaca, ali našlo se kapljice. Napokon se uživo sparila s Ribafishom, bilo je to ugodno iskustvo, što god vi mislili o tome. A ubacila se i Gastrolovka. Zaključci: malvazija Benvenutti je nenadmašna, crna istarska vina su jednostavno kisela, pa i Coronica Gran Teran, chianti je geografski položaj, ne sorta, dingač Bura stvara buru u nepcu, Bibich shiraz obećava (poslužila me prva natjecateljica Jednog protiv 100 u Hrvata, ali djelovala je preozbiljno i malo snobiš pa mi je bilo glupo uletit s tom temom), nije svaka biska dobra biska, prošek Hektorovich je djevojčin najbolji prijatelj, njh, njh, bla bla, snobovi se vole laktariti i gušiti mase svojim parfemima, a vino je fino. Toliko fino da ću ignorirat rok i zaspat snom pripite pravednice. Dok me duplo veća svinja ne pozove da dođem po njega. Druge godine: više krekerića i širi hodnici.
A gle moj prvi susret s telećom koljenicom! Ne treba je se bojati.
Prije...
Postupak sličan kao kod janjetine iz ne tako davnog posta. Prvo oprat, obrisat (nježno kao dojenče), nasolit, popaprit i potunkat timijanom. Malo pustit da se smiri. Namazat protvat maslinovim uljem, ubacit kolju i zatvorit folijom. Peći 40-ak min na maksimalnoj temperaturi. Dotle oprat mrkvicu, ogulit glavice luka i oprati mladi krumpir. Nakon 40 min dodati povrće mesini. Peći još 40 min pod folijom, ali podliti bijelim vinom. Skinuti foliju i peći dok se ne stvori fina koričica.
Poslije...
Uz to se pila viška vugava. Nije najspretnije rješenje, ali teče. Treba proslavit povratak zubne aktivnosti nakon patnji uslijed vađenja umnjaka.
Usput, dobila ja karte za Euro. Hrvatska:Poljska. Znala sam da ću dobiti čim sam se prijavila red radi, a ne zbog pretjeranog htijenja da odemo (ja i bi, ali on kenjka...). Sad moramo odlučiti što s tim. Oće neko kupiti? Ćemo moći preporodati poslije ako ih pazarimo? Molim savjete.
Nemam snage za Patrolu ukusnog pupoljka (Fran's reef i Fort apache), utješite se SMS poezijom.
Ona:
od tebe dugo ne čuh ni glasa
dal zapreka ljubavi moja je masa?
zar tjelo fizičko da dušu guti
dok cijelo biće sladostrast ćuti?!
površnost tvoja smrtno me boli –
al pribjeć ipak ću dijetnoj školi!
28.5.2002.
Ja:
krokodila roniš li suze
sam da dočepaš mi se guze,
ili biserje čisto teče
niz lice tvoje oveće?
kiša percepciju mi muti,
kak dokučit koji su t' puti?
28.5.02.
