Marketing
Frane protiv Apača
Dvostruk užitak, dvostruka porcija Patrole okusnog pupoljka!
POP 1
OBJEKT: Fran's Reef, Gornji grad
KAKO SMO SE ONDJE OBRELI: Bila godišnjica meni i njemu, htjela napraviti mali upgrade dosadašnjih godišnjičkih izlazaka u klasične riblje restorane i konobe, pokondirena tikva, šta ćete.
POJELI TE POPILI: Sline su nam cijeli dan curile na njihov bouillabaise (gusta juha s ribama, školjkama, škampima...), ali nije ga bilo jer nisu imali svježe školjke. Razočaranje, ali plus za korištenje svježih namirnica. Počeli s nekoliko tapasa, po kojima je Franetov greben poznat, možda i zato jer to nitko drugi u Zagrebu ne prakticira, koliko ja znam. Prefino. Herr Ober je dalje preporučio teleće medaljone u umaku s kozicama, mi rekli daj. Vrlo fino. Desert - crčme brűlée, francuska rođakinja rožate. Također veoma fino. Izbor vina koja nisu iznad 150 kn malo manjkav pa smo uzeli neku vodnjikavu, ali pitku malvaziju. 5
PONUDA: Zanimljiva, malo drukčija, mediteransko-francuski džir, ima riba, školjaka, mesa, koktela... Možda naizgled malo fensi-šmensi, ali nađe se svašta. Za ne prevelike pare uzmeš butelju i paletu tapasa i eto krasne večeri. 5
AMBIJENT: Ugodan i malen. To je prostor bivšeg koktel bara Indy's pa oni koji znaju o čemu pričam znaju i da je površina malo manja od mog dnevnog boravka. Ali to je plus u ovom slučaju. Pogotovo jer nije nikoga bilo u našoj blizini. Nekako moderno tropsko-morski uređeno, ali ne sterilno ni kičasto. I ima velika plazma na kojoj vrte neke podmorske dokumentarce, što dobro dođe za popuniti duge trenutke tišine. Ima i akvarijčić s jastozima, ali nisam ništa vidjela unutra pa je izostao šok od nehumanog tretmana jadnih jastoga. Fin WC. 4+
POSLUGA: Jedan mladić, što je i sasvim dovoljno za ovaj prostor. Profesionalan, nenametljiv, ugodan, ali nismo se uspjeli bondati da bih išta više mogla reći. 4
CIJENA: Očekivano viša, ali šparali smo za to pa nije bilo padanja u nesvijest.
POSLJEDNJI SUD: Može se provući s peticom. Zgodno iskustvo. Ponavljam: šaranje po tapasima i boca vina, provod zajamčen, uz uvjet da ekipa s okolnih stolova, koje sve možete dodirnuti rukom sa svoga mjesta, bude prihvatljiva.
POP 2
OBJEKT: Steak house Fort Apache, Strmec
KAKO SMO SE ONDJE OBRELI: Išli jednu nedjelju biciklom u Samobor, ali zastali u Strmcu privučeni sukljanjem miomirisnog dima iz golemog drvenog zdanja i legendama koje smo čuli o ovom mjestu.
POJELI TE POPILI: Ja ribeye steak, gospodin sirloin steak, uz to povrće sa žara i puno točenog Paulanera. Kak i priliči pravom steak houseu, možeš birati različite veličine steakova i stupanj pečenosti. Nemam iskustva sa steakovima, ali mislim da je moj medium rare steak ipak trebao biti mekši i sočniji. To tvrdi i moja dlakavija polovica za svoj sirloin. Da, sve fino, mirisno, pečeno na pravom roštilju, čak je i izbor povrća sa žara bio neočekivano iznenađenje (koromač!), ali nekako sam očekivala više. -4
PONUDA: Vrlo kompletna i zaokružena te obilna. Sve je u stilu Divljeg zapada pa je takav i jelovnik, sve ima svoja američko-kaubojska imena i jelovnik je ambiciozno i maštovito dizajniran. Uglavnom mesina i gril, dakako, ali ima i za travojede izbora, kao i dosta amerikaniziranih jela kojih drugdje nema. Izbor piva i žestice impresivan. Jedini kod nas imaju komoru za odležavanje mesa pa je meso drukčije i kvalitetnije od uobičajene domaće šablonske ponude. Uglavnom, entuzijazam vlasnika itekako vidljiv. 5
AMBIJENT: Jedinstven. Tematski koncept saluna, ali ogromno, na više etaža. Nema šta nema, suvenirnica, ogroman šank ko iz kaubojskih filmova sa sjedalicama sedlima za konja, igraonica za dječurliju, VIP salon... Čak i pijanist koji svira. Osoblje u kaubojskim opravicama. Totem pred ulazom. Uglavnom, koncept proveden do zadnjeg detalja, zanimljivo, autentično i s mjerom. Očito brdo para utucano u to. Ali zato je naravno sve krcato i bili smo okruženi hordama obitelji na nedjeljnom objedu. Taj masovni pristup mi je malo mekdonaldsovski i ne baš drag, ali razumljiv, ipak treba vratiti uloženo. Prostor dušu dao za tulume i raznorazna zbivanja. Posebno cijenim roštilj pred gostima. 5
POSLUGA: Unatoč uniformiranosti, gužvi i strci, simpatičan i pristupačan mladić, bilo je i prostora za small talk. 5
CIJENA: Pokriva svačiji džep. Kvalitetan komad mesine je očekivano skup, ali izbor je dovoljno širok i raznolik da se svega nađe. 4+
POSLEDNJI SUD: Preporučujem svakome vidjeti bar jednom, bilo po vašem guštu ili ne. Ogledan primjer inteligentne ugostiteljske investicije. Nije svjetsko čudo, ali kod nas su maštoviti tematski restorani i dašak mašte rijetkost pa na ovim prostorima figurira kao čudo. Ali ne doći u nedjelju popodne. Nije tip restorana ni kuhinje koji bi me privolio na češće hodočašćenje, ali visoka ocjena zbog originalnosti i besprijekorne izvedbe zamišljenog. Kao i zbog više razine profesionalnog odnosa prema mesu.
Najguba mi je šank i bio bi mi gušt dojahati jednom, nalaktiti se, naručiti pivo i barmenu pričati svoju životnu priču. I gađati pijanista flašom ako mi počne ići na tanke živce, pogotovo ako zastrani pa od Oj, Suzane prijeđe na Gibolivera.
Ne znam jel imaju mehaničkog bika, ako ne - nabaviti!
Post je objavljen 17.03.2008. u 10:33 sati.