Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
srijeda, 27.02.2008.
Bezumlje
Nghda, dugo me nije bilo. Slomljen duh. Što se tiče teme načete u zadnja dva posta, mogu samo reći da znam kako se Ana Jelušić osjećala na Sljemenu. Dobro, nije skroz ista stvar, a i meni se to češće događa, ali okus poraza je isti. Gorči od starog crvenog radiča koji ni litra octa ne može ukrotiti.
A prekjučer prvi put vadila umnjak. Uf. Jesam li primijetila osjetan pad inteligencije? Možda. Ili je to samo ošamućenost painkillerima? No, ovaj moj je izašao brzo i jednostavno, koliko razabirem u odnosu na tuđe priče. Ali smiješan je to zahvat. U doba kloniranja, lasera i otkrića ljudskog genoma, jedna teta me čvrsto drži za ramena, a striček dr.sc. mi čupa zupčagu pokretom gracioznim kao kad ja pokušavam otvaračem na švicarskom nožiću otvoriti butelju. Dobro, on je bar uspio, i to za manje od minutu. Ali ova bol poslije... 
I još me uhvati temperatura i slabost dan poslije. Ne kužim čemu organizam toliko dramatizira. Samo smo maknuli jedan zub koji ničemu ne služi. Ko da dobijem osip zato što sam odrezala nokat. Bezveze.
Nije mi došla Zubić-vila!!!
I veli mužjak da sad malo bazdim. Normalno kad imam mali grob u ustima. To mi je čak i drago. Eto ti na za sva tvoja snubljenja nakon ćevapa, luka i žuje!
Ne mogu žvakati. Ima li veće kazne? Odem danas u onaj novi Dejli freš na Trgu, u nadi da će imat neku juhu, naravno da nisu, i vidim suši. Tu odmah pobenavim od ljubavi prema istome i kupim ga (velika porcija 49 kn - strahota!!!). I doma skužim da ne mogu ni njega žvakati. Onda sam nekak morala spljoštiti te valjčiće i nasilu ih cijele ugurati na lijevu stranu usta te polako sažvakat s 8 zuba. Otužno. Samo mrvicu su mi bolji od onih iz sočionice u prolazu Radićeva-Tkalča, ali cijena me odbija.
U sljedećem broju pustolovine Okusnog Pupoljka u Fran's Reefu, a zasad samo savjet koji je izazvao revoluciju u mojem kućnom pečenju srdela. Mrzim kad ih onako hrpa leži u tavi pa moram jednu po jednu okretati i onda se raspadaju, budu mljeckave, a ja gubim vrijeme i živce. Kako se prije nisam sjetila stare ribarske metode:
ponedjeljak, 11.02.2008.
Jedem protiv sto
Nemrem spavat i razvijam žgaravicu od nervoze, smrtno me strah ispadanja na prvom pitanju, ali inače sam spremna. Numerolog Dario ima dobru prognozu! Najvažnije je da sam fino pripremila energetsku pločicu, Mavrovićev kolačić, banane, lagan sendvič s ABC sirom (ABV na istočnom tržištu), vodu i sokić. Valjda bum preživjela.
Da se maknemo s te teme, moram se pohvaliti današnjim remek-djelom:
Gulaš/brudet od hobotnice! Moj prvi! Prezadovoljna!
Kupila smrznutu hobu od preko kile na placu. Kuhala je dosta dugo, dok nije omekšala. Naivna sam i praznovjerna baba pa sam je kuhala s mitskim plutenim čepom. I bi mekana! Malo je očistila i nasjeckala na komadiće. Na maslinovom ulju zdinstala dosta luka i češnjaka, ubacila hobotnicu. Zalila s vodom u kojoj se kuhala i bijelim vinom. Malo zatim dodala pelate, ružmarin i lagano krčkala dok se sve nije fino reduciralo i zgusnulo. Pred kraj sol, papar, peršin i malo kvasine. Uz to skuhala žgance. Da, instant-žgance, fuj, Ana i Rene bi me se odrekli, ali ja sam ipak radna žena koja nije imala vremena tri sata miješati kukuruznu krupicu. Ali jednog dana budem, zacrtala sam si to.
Aktualni trenutak: Butki, Butki, što ti je to trebalo? Znam, nisi bio sav svoj, sigurno si drmnuo buteljicu-dvije viška ili si bio unezvjeren zbog raskuhanog rižota. Razjarila te ćevabdžinica koja ne drži Bollinger? Ali čije ću ja sad lepršave vinske recenzije čitati? Tko će ti sad financirati bakanalije po restoranima čije me kritike takao zabavljaju? Avaj!
Nego, neki dan je Ribafish pisao o onome kad provališ nešto što je samo tebi smiješno i grohoćeš se sam sebi, iako te sugovornik uopće ne kuži. I smiješ se tome još danima. Imam dosta toga, a evo jedne koja me još grije... Išao je mužjak s klubom igrati šah protiv nekog kluba u Krapini. Pitam ga kako se zove klub, on odgovori nešto bezveze i ja mu kažem kako smatram da bi se krapinski šahovski klub trebao zvati "Krapinski prašahist". Ha-ha-ha-zagrc!
Aj bok!
utorak, 05.02.2008.
Jubilarni 101. post!
Dobre vijesti: idem okušati sreću jedna protiv sto i omastiti brk ručkom kojim me časti HRT! To je najmanje što se može dogoditi. Osim sočne blamaže. Snimanje tri dana zaredom, od 12. do 14. tekućeg mjeseca. Dodijeljen mi je natjecateljski broj 26. Numerolozi?
Najveći problem koji mi se zasad nameće jest sljedeći: snimanje traje od 8 do cca 16 h. I tek se ONDA ide na ručak! U međuvremenu ništa. Uvjeti ko u konclogoru. Sutliću, koji kanapeić ne bi te ubio! Ako možeš farbati kosu Silviji Luks, možeš i nahraniti pokojeg kvizaša koji je za lovu bačenu na telefonski govorni automat za prijavu već mogao kupiti jednu od skupljih pica u Karijoli. Na drugim kvizovima se ručak uvijek dobio prije snimanja. Cicije, lukavi su oni. Umorit nas glađu da ne možemo razmišljati pa da nitko niš ne osvoji. Neka mi zagori juha ako neću ponijeti sendviče i švercati ih. Šta, par tostića u džep i čim kamera skrene pogled, žvaknem malo...
Tarik: A što vam je to oko usta, je li to... majoneza?!
Ja: Mljac-mljac, ma ne, mrpmh, žvak-žvak... to je od nervoze. Nego, biram temu "Prehrambene navike Avara"...
Evo malo podsjetnika na minuli petak:
Recite vi što hoćete, da je Mambo Kurt isprazna već viđena treš zabava olinjala sredovječna njemačkog šonje za pripite studentske mase, ali na mene djeluje. Dođeš depresivan, izađeš blesavo bezbrižan i sretan. Ovo mi je bio treći tretman mambokurtoazijom i nisam se zasitila. Dođi ti nama i jopet. Jedino se pitam, gdje je Jessica?
Što se kuhinjskih aktivnosti tiče, u zadnje vrijeme se povodim za tuđim receptima (danas Anin kolač od oraha i mrkve) ili mutim nešto prebanalno (danas krem juha od poriluka i krumpira) pa se ne oglašavam blještavim novim gastroavanturama i žderalačkim pohodima. Zatišje. I racionalizacija uzrokovana dvomjesečnim neradom glavića kuće.
Bolje mi je da šutim pa evo za kraj tradicionalni kutak SMS ljubavne poezije. Slobodne iskoristite naše stihe za nadolazeće Valentinovo.
JA:
kad život stegne ko španska čizma,
zastani, sjeti malog se gizma,
pikačua i svih slatkih stvari
uz koje nevolja lakše se vari.
a ono najslađe tek te čeka -
ljubav vruća neg za janje peka!
8.5.2002.
ONA:
tvoj dodir je ujed mušice španske,
dragocjen ko grana od palme kanske!
drhtim, treperim, ja list sam topole
što sanja da pokriva dojke ti gole.
bez tebe život tortura kineza
ja uvela sam breza!
9.5.2002.
