Opet se prihvatih kuhače! Al prije toga...

Da mi je netko prije 10-15 godina rekao da ću jedno od navećih uzbuđenja, treptanja i veselja doživljavati šećući po Dolcu, mlatnula bih ga čarapom po glavi i rekla mu da mu je mama gnu. Danas me svevišnji nekim čudom digao iz kreveta te sam ranim jutrom pohitala na Dolac, nakon zimskog sna, i zaigralo mi je srce. Zaigrao bi i brk da ga imam. Dolče, ljubim te! A na Dolcu proljeće! Došle prve mlade šparoge. Očekivano skupe, 30 kn, al dobila sam manju kiticu šparogine nejači za 20 kn. A kad tamo - i mladi bob! Nekako je sitan i preuranjen, ali nisam ga mogla gledati u oči i reći mu ne. Još komadić blagog kozjeg sira i čeka nas krasan branč sutra, fritaja i bob-salata, tzv. bobalata! No sutra je sutra, a danas je danas - brudet od skuša, klasik. (Ivana, mig-mig!)
Dvije krasne gospođice skuše, 80 deka. Oprala, osušila, dekapitirala pa cak-cak na tri komada. Na deci maslinovog zažutila luk pa dodala češnjak (mladi! jupi!), pelate, limunov sok, sol, papar, ružmarin, dva deci malvazije (u Bili na akciji za 30-ak kn neka Veralda iz Brtonigle, nikad čula, al ne samo da je OK za kuhanje, nego se čak i da popiti čašica uz ručak). To malo kuhala pa nakon 10-15 min ubacila skušu. Krčkala na laganoj vatrici sat vremena pa na kraju dodala i peršun. Smljac. Jela halapljivo samo s kukuruznim kruhom. Ostalo je malo i za muža kad dođe doma (znam, kut snimanja je loš pa ne izgleda baš apetitlih):

Ovo sam pjevušila/mumljala/fićukala dok sam kuhala, tako sam se osjećala, a nadam se da će i ishod biti isti. Jest da je on malo artikuliraniji, ali stupanj razvoja je tu negdje*:
A evo i nešto što će, nadam se, razveseliti mog kolegu gurmana Dalmoša - za desert danas kupljene suhe kaštelanske smokve u bijelom vinu. Hvala, majstore. Krasan snek za uz televizor, skupa s orasima i ostatkom malvazije.

*Mužu, ako čitaš, nevino se šalim. 
KUTAK SMS POEZIJE...
ONA (nastavlja se na moju prošlu, vidi predpredzadnji post):
kiša je isprala tragove suza
s oba mi facijalna guza
al bol za tobom neće da mine
otkad si otišla ko zid od kine
oko seb’ gradim zaštitni sloj –
za doručak jedem loj!
(misleć na dodir tvoj)
28.5.2002.
JA:
sa sudbom se rvem u života blatu,
psujuć joj pritom i jetrvu i tatu
što odnje te u tramvaj, to leglo bluda
di neokaljan ne bi osto ni buda.
tu švercat svak se može bez po muke,
no grle li ko moje stranca ruke?
12.6.2002.