Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
četvrtak, 31.08.2006.
Evo i nje.
Nakon oproštajke
Odaziv nije bio očaravajući, ali zadovoljna sam. Zahvaljujem odabranima koji su me počastili svojom nazočnošću, a bome i darovima!
Lijepo smo se naćakulali, popila svoje milo TRAVNATO Velebitsko, srela i staru kolegicu iz srednje i s faksa, a danas uspješnu novinarku HRT-a koju znamo pod nadimkom Knedla. A bili smo i do praznog Brazila, gdje sam popila Pina Coladu nadasve inferiornu pravoj domaćoj.
Elem, prije izlaska sam u slavljeničkom raspoloženju ispekla kolač od šljiva (recept iz Glorije). Nije loš, a bio bi i bolji da nisam krivo izračunala omjer brašna. Nikad više kuhanje bez digitrona.
Danas pak za oporavak radim svoju tradicionalnu juhicu od paradajza: u 2 deci kipućeg temeljca staviti 4 deci paradajz soka i 2 nasjeckana paradajza. Pred kraj kuhanja ubaciti 5 žlica kuskusa. A na kraju začiniti maslinovim uljem, solju, paprom, ružmarinom, bosiljkom... Sad sam u nekoj feferon-fazi pa sam ubacila i jedan svježi sjeckani žuti. Nije loše ni ubaciti tofu ili mrkvicu unutra.
Poslije juhe slijedi pečeni picek Gavelino. Ono što se samo ubaci u pećnicu, kao što to Gordan Kožulj na reklami šarmantno čini ne bi li dobio pičke od neke tamo bezveznjače. Znam, znam, to je izdaja principa, ali nemam vremena za kuhanje danas, a baš mi slina curi na piletinu. Međutim, vidjevši količinu E-brojeva na jadnom piceku, mislim da neće sljedeći tako skoro u moju pećnicu.
Sa žalošću mogu konstatirati da paradajzi polako venu i odlaze. Nisu više tako sočni i svaki drugi bacam jer je gnjecav i jadan. Nikako da nađem dobar paradajz u svojoj okolini, a ne da mi se na Dolac. Žalosno je to. Dobar paradajz je svetinja. Evo mu i haikua prigodnog:
Rajčica stoji.
Svojom sočnošću ona
Laska tanjuru.
P.S. Idemo poslije na Hanžeka! Nikad još nisam uživo gledala atletiku. Jelena, zavidiš li mi?
srijeda, 30.08.2006.
OPROŠTAJKA!!!!!
Danas je taj dan internog pučkog veselja kad se radujemo narodi i slavimo život, slobodu i moj odlazak iz tamnice duha zvane TZGZ!
Okupljanje je navečer u Route 66, uz obavezno Velebitsko pivo, koje, iako nije skroz kao prije, i dalje predstavlja dragulj u hrvatskoj pivskoj ponudi. Tko ima nešto protiv, neka mu se osuši ruka kojom drži pivo!
Una će me očito morati naučiti kako s postavljanjem okomitih slika.
utorak, 29.08.2006.
Utorak k'o utorak
Danas je bio prozaičan dan. Kasno dizanje i rad. Zato sam ga probala uljepšati kreiranjem salate.
Bućkuriš sadrži: sitni bijeli grah, kukuruz, paradajz, tunjevinu, nasjeckani svježi feferončić i dresing u vidu biljnog ulja, kvasine, soli i malo soka od paradajza. Filip je upravo izjavio da je ne može prestati jesti. Nije baš fotogenična pa sam se odlučila za drugu sliku.
Svi pričaju o post-ljetnoj depresiji, čak se i Iva žalila. Moram priznati da je, začudo, baš i ne osjećam. Ali ipak, evo slike u počast ljetu (Una, dobrodošla natrag! Nema više sunca, mora i orgijanja!). Ko iz reklame, kaj ne? A reklama je za kamp Ponta kod Orebića na Pelješcu.
nedjelja, 27.08.2006.
Srdele slikovito.
O srdelama, dingaču i koječemu
Pretrnula sam vidjevši jutros u novinama da je oluja poharala pelješke vinograde i totalno uništila dingač. Pokoj mu duši! A prije dva tjedna je još stajao ondje i gledali smo se. Za one koji žele znati više: dingač se radi od autohtone sorte plavac mali i to od grožđa s malog, strmog lokaliteta u istoimenoj regiji kod Potomja, a koja se proteže na svega nekih 7 km. Dnevnice berača grožđa za dingač su veće čak i od dnevnica letećih informatora (interna TZGZ prispodoba, op. a.) I zato je tako cijenjen i hebeno skup. Ni u Vrutku nema niš dobro jeftinije od 90 kn.
Evo i autentične fotografije dingača snimljene prije cca 2 tjedna, dok je još bio živ i zdrav. I ne, to NIJE NAJOBIČNIJE GROŽĐE!!! Mama ti je najobičnije grožđe!
Jučerašnje srdele bile jako dobre. Ali filetiranje istih je prljava rabota. I dugotrajna. Znači, u nauljenu vatrostalnu posudu staviti red filetiranih srdela, posoljenih, na to tanke kriške limuna pa red kriški paradajza. Završiti sa srdelama i sve preliti mješavinom maslinovog ulja, papra, peršina, mažurana i češnjaka. Oko pol sata na 200 stupnjeva.
Hedonistički ručak upotpunili smo i zelenom salatom iz bakinog vrta, crnim chiantijem i nenadmašnim Horakovim kolačima.
Srdele su zakon. Jedna od najzdravije vrste ribe, a i najjeftinije. Moju svinjsku polovicu i mene posebno ljuti njihov loš položaj u jadranskoj, a i široj gastro ponudi. Ne možeš ih nigdje naći, osim masovno na ribarskim feštama, zanemarene su, a ako pitaš za njih u restoranu, sažalno te i s visoka gledaju k'o da kažeš "Molim vas, nas 28 bi podijelilo jednu malu pizzu margheritu, pa ako nam možete narezati..." I svi prešutno vode agresivnu politiku prisiljavanja ljudi da se u restoranu jede isključivo bijela riba 1. kvalitete, po mogućnosti kapitalka. Dignimo glas za dignitet sitne plave ribe! Rene, znam da si uz nas!
Pouka ovog posta glasila bi: Volite srdele, i one će voljeti vas.
subota, 26.08.2006.
Post prvi, appendix
Baš sam degenija, pa pred nosom mi cijelo vrijeme ikonica za ubacivanje slika.
Dakle, moja prva slika u nedostatku reprezentativnih slikopisnih prikaza autorskih kuhinjskih djela bit će ovoljetno otkriće.
Seosko domaćinstvo/taverna Domanoeta u selu Janjina na Pelješcu. Opičeno osoblje, druželjubiv gazda s prisilnom neurozom doticanja zida svakih 6 sekundi, 32 vrste rakija (preporučam višnju), jako ugodan i zanimljiv prostor nekomercijalnog karaktera, izvrsno kućno vino, još bolja hrana, fenomenalna cijena u odnosu na konzumirano te okolnu konkurenciju. Definitivno najbolja atmosfera koju pamtim u dugo vrmena. Reći ću samo da je pokraj nas bilo neko uštogljeno englesko miješano društvo. Izgledali su k'o da ne bi promijenili to drveno držanje ni da im za stol dođe mravojed koji govori i drži se ruku pod rukom s golom Camillom Parker Bowles, svima im opali po šamar te predloži partiju čovječeneljutise. A par sati kasnije, pred kraj večere, ti isti Englezi su bili rumeni u lišcima, lupali su čašama, glasno i veselo ciktali!
Na slici: školjke sa žara. Postoje još neke nesuglasice oko točne nomenklature dotičnih školjaka pa ih zasad zovem samo "školjke".
Post prvi, eksperimentalni
Jen, dva, jen, dva... Jel se vidimo?
Una, jesi sad sretna?
Morat ćeš me neuku tuku naučiti kako slikama uresiti tekst pa ću tek onda napisati pravi prvi post. Zasad samo da kažem da je tmurna, kišna subota, Filip je na poslu, sjedim pred kompom i trebala bih: a) dovršiti neku lekturu, b) raditi redakturu knjige o Staljinu za Romana koji se nada da ću ja to stići na vrijeme, ali neću, c) pripremati ispit napokon, Solara. Eci, peci, pec, mislim da ću izabrati B, bar na pola sata.
Što se gurmanluka tiče, danas spravljam pečene srdele, težačko, ali slasno jelo. 60 dkg 12 kn!
Doviđenja do tehnički naprednijeg posta!
