Odaziv nije bio očaravajući, ali zadovoljna sam. Zahvaljujem odabranima koji su me počastili svojom nazočnošću, a bome i darovima!
Lijepo smo se naćakulali, popila svoje milo TRAVNATO Velebitsko, srela i staru kolegicu iz srednje i s faksa, a danas uspješnu novinarku HRT-a koju znamo pod nadimkom Knedla. A bili smo i do praznog Brazila, gdje sam popila Pina Coladu nadasve inferiornu pravoj domaćoj.
Elem, prije izlaska sam u slavljeničkom raspoloženju ispekla kolač od šljiva (recept iz Glorije). Nije loš, a bio bi i bolji da nisam krivo izračunala omjer brašna. Nikad više kuhanje bez digitrona.
Danas pak za oporavak radim svoju tradicionalnu juhicu od paradajza: u 2 deci kipućeg temeljca staviti 4 deci paradajz soka i 2 nasjeckana paradajza. Pred kraj kuhanja ubaciti 5 žlica kuskusa. A na kraju začiniti maslinovim uljem, solju, paprom, ružmarinom, bosiljkom... Sad sam u nekoj feferon-fazi pa sam ubacila i jedan svježi sjeckani žuti. Nije loše ni ubaciti tofu ili mrkvicu unutra.
Poslije juhe slijedi pečeni picek Gavelino. Ono što se samo ubaci u pećnicu, kao što to Gordan Kožulj na reklami šarmantno čini ne bi li dobio pičke od neke tamo bezveznjače. Znam, znam, to je izdaja principa, ali nemam vremena za kuhanje danas, a baš mi slina curi na piletinu. Međutim, vidjevši količinu E-brojeva na jadnom piceku, mislim da neće sljedeći tako skoro u moju pećnicu.
Sa žalošću mogu konstatirati da paradajzi polako venu i odlaze. Nisu više tako sočni i svaki drugi bacam jer je gnjecav i jadan. Nikako da nađem dobar paradajz u svojoj okolini, a ne da mi se na Dolac. Žalosno je to. Dobar paradajz je svetinja. Evo mu i haikua prigodnog:
Rajčica stoji.
Svojom sočnošću ona
Laska tanjuru.
P.S. Idemo poslije na Hanžeka! Nikad još nisam uživo gledala atletiku. Jelena, zavidiš li mi?