Gradska pahuljica

Očekivanja

Znate li onaj osjećaj kada razgovarate s nekim, a ništa niste rekli? Prolaze sekunde, riječi pa tišina, još riječi i opet tišina... Iako znate što želite, ne znate kako to dobiti. Da sve nestane. Brisanje pamćenja, povratak u one trenutke kada sretni i zagrljeni šećemo gradom. Kada stojimo za šankom i smijemo se, plešemo, ljubimo se. Kada nam u očima blista ona mala zvjezdica ljubavi.

A ne sada, ne ovo. Ne ova mučna tišina, i još mučniji razgovori. Ne ova bol. Što god rekla, pogrešno je. Što god učinila, neće popraviti ovu situaciju. A samo te želim zagrliti. I vidjeti ti ponovno ljubav u očima. No, ne mogu ništa učiniti, to moraš ti.

Ako kažem "volim te", hoće li ti to nešto značiti?
Ako kažem "teško mi je", hoćeš li se promijeniti?

17.12.2006., 16:44 || Komentari (2) || Isprintaj || ^ || #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.