Znate li onaj osjećaj kada razgovarate s nekim, a ništa niste rekli? Prolaze sekunde, riječi pa tišina, još riječi i opet tišina... Iako znate što želite, ne znate kako to dobiti. Da sve nestane. Brisanje pamćenja, povratak u one trenutke kada sretni i zagrljeni šećemo gradom. Kada stojimo za šankom i smijemo se, plešemo, ljubimo se. Kada nam u očima blista ona mala zvjezdica ljubavi.
A ne sada, ne ovo. Ne ova mučna tišina, i još mučniji razgovori. Ne ova bol. Što god rekla, pogrešno je. Što god učinila, neće popraviti ovu situaciju. A samo te želim zagrliti. I vidjeti ti ponovno ljubav u očima. No, ne mogu ništa učiniti, to moraš ti.
Ako kažem "volim te", hoće li ti to nešto značiti?
Ako kažem "teško mi je", hoćeš li se promijeniti?
Post je objavljen 17.12.2006. u 16:44 sati.