utorak, 03.03.2009.

Ponizna duhom i srcem Bog u vječnosti uzvisuje! - mala škola poniznosti (7. dio)

Sedmo načelo podsjeća na Propovijed na gori: «Blago progonjenima zbog pravednosti jer je njihovo kraljevstvo nebesko!» Sam Isus tješi one koji trpe na zemlji radi Božjega Kraljevstva. Bit će drukčije, bit će nagrada! Ova kršćanska nada ne dopušta nam da pasivno promatramo kako drugi nepravedno trpe. Moramo pomagati, braniti, boriti se kao što je sam Isus pomagao onima koji su trpjeli, bili prezreni, osuđeni. Samo zauzimanje za pravednost na zemlji ipak nije dovoljno. Naša je stvarnost veća i seže do vječnosti, a podložna je najpravednijem sudu od svih sudova. Treba se zauzimati za one koji trpe kao da pravednost u toj stvari ovisi samo o našem zauzimanju, a istovremeno u svemu tome ostati miran, jer sve ovisi o Bogu…
Ipak, nije se uvijek moguće boriti i zauzimati. Posebno onda kad se radi o nepravdi koju mi sami doživljavamo. Isus pred Pilatom nije puno govorio, a na kraju se uopće više nije branio. Prepustio je tu stvar posljednjem sudu. Treba se moliti za milost mudrosti koja razlikuje situacije u kojima se treba zauzimati od onih u kojima je bolje čekati Božji sud. Sama pomisao na vječnost jača poniznost i umijeće podnošenja nepravde.

Uzdam li se u Boga i u poniženju?

- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.