Grad na gori

Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.

Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne

Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.

Antun Branko Šimić

Vrijeme u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio, ili bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve. Uzalud velike kuće, skupi automobili, zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi, brifinzi, sve je to izmaglica pravog života. Čovjek se opušta u narkotičnim prevarama, vješto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kada jednom bude kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak. Kraj je tu, možda već proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću - ako ljubavi nema. Može vam se pričiniti sunce i radost, možete pomisliti daje vaš uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća. Jer oni imaju grad. Imaju prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč,
Prag. Njihov je novac ostao u čašama ispijeni s prijateljima s kojima su poslije čekali svanuća na hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih. Ali mi sve dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni.

Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara

Presveta Bogorodice i Majko naša!

Bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kad smo se kao narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utočište u krvavim vremenima kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalan poticaj naših obnova.

Majko naše prošlosti, budi majkom i naše sadašnjosti i budućnosti.

Izručujemo ti i posvećujemo Crkvu i narod Hrvata u domovini i po svijetu raseljen.

Povjeravamo se tvojoj zaštiti. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje.

Moli za sve klonule i očajne, posreduj za našu braću koja vjeru izgubiše, za one koji se više ne znaju nadati.

U zajedništvu Općinstva svetih molimo sa svim vjerničkim pokoljenjima našega naroda.
Nebo i zemlja neka budu svjedoci naše skrušenosti, našeg predanja i naše molitve.

«Blažena ti što povjerova!» Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu Nasljedniku u zajedništvu Katoličke crkve.

Primi u svoje Srce naše vjerničko, ljudsko i narodno postojanje.

Najvjernija Odvjetnice Hrvatske», Velike Zagovornice sinova ljudskih, to Te molimo!

Amen.

(Iz solinske posvetne molitve Velikoga hrvatskog krsnog Zavjeta)

ReverendFun