ponedjeljak, 02.03.2009.

Tko se smatra malenim, lako prihvaća gorčinu i ne uznemiruje se! - mala škola poniznosti (6. dio)

Mnogi problemi među ljudima, a naročito srdžba, svađa i uvrede, proistječu iz činjenice da čovjek sam sebe precjenjuje, da se uzvisuje i da traži i ističe ono što je kod drugih slabo, a za vlastite slabosti i pogreške uvijek pronalazi neku ispriku. Poniznost postupa drukčije: budući da traži istinu, traži je najprije kod sebe. Bolje je otkriti i prihvatiti nepoželjnu stvarnost svoga značaja i stanja duše nego se samozavaravati. Tko vodi brigu o svom zdravlju, želi znati od kakve bolesti boluje, ne želi da ga liječnik vara. Jedino poznavanje istine o bolesti omogućuje uspješnu borbu s njom. Isto se odnosi i na nedostatke značaja u pogledu odnosa s drugima i s Bogom. Ponizan čovjek zahvalan je za pomoć u otkrivanju slabosti. Ljudima u koje imamo povjerenja obično dopuštamo da govore o našim pogreškama. Jednako bismo trebali biti zahvalni i nesimpatičnim ljudima i protivnicima kad nas upozoravaju na pogreške i propuste. Trebali bismo biti zahvalni i onda kada to čine na neprimjeren način, neljubazno, pa čak i s krivom nakanom, jer govore istinu koja nam može pomoći.
Ponizan čovjek spreman je prihvatiti i neugodnu istinu o sebi, pa i onda kad je izrečena na pretjeran način i kada prigovori u potpunosti ne odgovaraju istini. Prava poniznost zahvalna je za svako poniženje, izvlači korist iz onoga što je istinito, pa i iz onoga što je pretjerano. Ne ljuti se. Oproštenje nepravde izmoljava zemlji mnoge milosti pomažući u očišćenju od onoga što zaista nije bilo dobro.

Prihvaćam li poniženje od svakoga?

- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.