Danas nešto sasvim drugačije. Da, znam da sam već ranije tako najavljivao neke postove, ali što mogu kad je (i) ovaj put zaista drugačije.
Naime, pišem neku prozu na kajkavskom, tj. na jednom od brojnih kajkavskih mjesnih govora. Stoga dobrom dijelu (redovitih) čitatelja ovog bloga neće biti baš jasno o čemu se radi, ali će zato kajkavci čitati bez (većih) problema.
A hoću li nastaviti, ovisi svakako i o vašim komentarima. Evo, dakle, jednog ulomka.
»S tuobo ni f hladni grop«, rekla je stara starumu z glasem od teruga se zmrzne krf f žilami. Koj pustuji i topli grop, mislil sam si ja. Stari je same šutel. On je i tak i tak šutel, a kad bi i preguvoril, ak več nije klel, obične bi rekel neke zbog čega su si još duge bedake ž njega delali. Babica bi tu i tam jednustavne zaklučila da ga je trebala zadaviti dok je još bil mali. Nigda nije bile jasne kulike to ozbiljne misli jer su se na te si smejali. Stari je mrzil zajce tere sme mi si rade jeli. Rekel je da se rajtaju z štakuri i da on to ne bu jel. Jemput je babica napravila zajca na saft z pire krumpijerem. Rekla je starumu da je to čuček. Stari je pune pojel i pokle su si ž njega bedake delali. Stari je nosil plave radničke odijele, išel bi če bi ga purinuli i navijek je z šibicami čačkal zube i vuha. Hodil je okule pu dvurišču, guvoril prustuote susede coprnice z čijum sme familijum udnavijek imeli soud, ili bi stal kraj obloka i spreklinjal ljude pu ceste. Ubečal mi je da mi bu napravil drveni avion i avto, ali nije nigdar ni pruobal. Na kraju sam ga prestal zimati za ozbiljne, tak da kad sam pred unijem ljudi na soudu muoral puvedati s kijem bi štel živeti, nije bile šanse da zuberem njega. Muoral sam zubrati staru.
Pokle unoga cirkusa z preselenjem, stari je par pout dulazil k nam i naguvaral staru da se vrne. I teta, i stric i babica su več hmrli, krava je prudana, svinje i kokuši su poklane, mački su se razbejžali i sigurne se osečal usamleno. Molil je staru da se vrne, ali je ona same punavljala da ž njim nejde ni f hladni grop. Mene su ko i navijek zaburavili, koj mi je več pustale normalne, jer ak me se nisu zmislili kad je stara digla stol v luft, ili kad su ukučani hmirali, normalne da su me zaburavili i v intimnem času kakuf je of. Na staruga sam, kad sme prešli, bil i srdit, jer su me od mala napujdali na njega. Jempout je tak došel f disko, v onem svojem radničkem odijelu z šiltericu. Baš sam bil z Barnijem na fliperu, saki na jenem gumbu, i mislil sam da bum hmrl ud srama kad sam ga videl. Rekel sam mu da se goni, nisam znal koj bi ž njim. Ni on nije znal koj bi ispod lajtšoa, rekel je da nam same još droga fali. Skril sam se f neki separe dok nije prešel.
Senek, stari me vučil vujziti biciklin. Dobre, nije me baš vučil, ali je rijeval biciklin gore-dele pu dvurišču dok sam ja sedel na njem. Stara je inače jake pazila da mi se koj ne dugudi jer sam jake osetljiv, tak da sam se nafčil vujziti biciklin jempout dok je bila v bolnice, zbog sloma žifcuf. To mi nigdar nije bile jasne, kak se žifci moreju slomiti. Ali si su rekli da je imiela slom žifcuf pa sam to prihvatil, ko i se druge koj nema smisla.
Stari je konečne razmel da stara ž njim neče ni f hladni grop pa je male pumale prestal dulaziti i sad ga vidim z balkona kak hodi gore-dele pu dvurišču. Loše mi je kad ga vidim.

| < | rujan, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery