gospon profesor
srijeda, 25.02.2009.
Gospon Marx
Kad je sinoć u Poslovnom klubu (HTV 1) gospon Tomljenović predstavio knjigu Nadnica, cijena, profit Karla Marxa (Izvori, 2009.), morao sam se uštinuti i provjeriti jesam li budan. Da, nisam sanjao: u samostalnoj, suverenoj, štoviše katoličkoj Hrvatskoj, državi s tržišnim gospodarstvom i parlamentarnom demokracijom, državi pred vratima EU-a i NATO pakta, ponovno se po stolu lupa Marxovim djelima i ponovno se priziva taj raščupani bradonja – za neke prorok, za neke lažni prorok – da nam pojasni što je to zapravo kapitalizam i kuda sve to vodi.
Na satovima TIPSS-a (za mlađe čitatelje: Teorija i praksa samoupravnog socijalizma) naučio sam da je kapitalistički sustav u sebi proturječan i da će nužno propasti. Početkom 90-ih većina je građana Hrvatske (i ostalih socijalističkih/komunističkih država) bez krzmanja prihvatila kapitalizam koji se odjednom nametnuo kao nešto što nema alternative pa se čak govorilo o „kraju povijesti“. Na Marxa se furao još samo gospon Šuvar s nekolicinom istomišljenika koji su poručivali, vidjet ćete vi još… I tako, nije prošlo ni dvadesetak godina (u povijesti ni treptaj oka), kad eto ti, na nacionalnoj televiziji svjedočimo (kakvom-takvom, ali ipak) come backu njemačkog filozofa koji je Hegela okrenuo naglavce. („Kada dubi na glavi, Hegelu postaje nemoguće izgovoriti riječi ’apsolutni duh’. Svaki put kada pokuša, umjesto njih se može čuti samo ’dijalektički materijalizam’.“ Keith Ward, Bog – vodič za zbunjene) Dakle, Marx je smatrao da je pokretačka sila povijesti „materija“, konkretno, ekonomski čimbenici proizvodnje i razmjene. Povijest (ekonomije) nužno će, smatra on, završiti stvaranjem društva u kojem će svi imati koliko im treba i u kojem će svatko raditi što želi i koliko želi. To će ujedno biti i kraj dijalektičkog povijesnog procesa jer će sva proturječja karakteristična za ranija društvena uređenja biti prevladana. I svi – koji prežive diktaturu proletarijata – živjet će sretno i berićetno u raju zemaljskom. Kako kaže Ward u spomenutoj knjizi: „Više neće biti potlačenih jer će svi tlačitelji biti mrtvi“. Znamo iz povijesti 20. stoljeća kako su izgledali pokušaji da se Marxove zamisli i realiziraju: spominje se brojka od stotinjak milijuna žrtava (nisu valjda baš svi bili buržuji i kulaci?). Odbacivši Hegelov „duh“ i licemjerni građanski moral, marksizam je širom otvorio vrata staljinizmu, maoizmu, polpotizmu i ostalim užasima koji i danas traju u, primjerice, Sjevernoj Koreji. Početkom 90-ih nitko nije toliko likovao kao bjelosvjetski ideološki protivnici komunizma… Tržište se odjednom povećalo do neslućenih razmjera. Svima su procurile sline. There Will Be Blood.
E sad, pa kako to da onda gospon Tomljenović maše u studiju katedrale hrvatskog duha jednom Marxovom knjigom, reklamirajući je kao „džepni Kapital“, uz preporuku svekolikom pučanstvu – a napose poduzetnicima – da je pročita?
Možda nas prosvijetli Marxova izjava iz 1867.: „Vlasnici kapitala će kod radnika poticati kupnju skupe robe, stanova i tehnologije, obvezujući ih pritom na skupe kredite do razine neizdrživosti. Neplaćeni dugovi će izazvati bankrot banaka koje će se morati nacionalizirati…“
Zvuči poznato? Zvuči itekako poznato. Kad britanski premijer govori o nacionaliziranju banaka, a Daily Telegraph piše da će 13. listopada 2008. ostati u povijesti zapamćen kao dan kad je „britanski kapitalistički sustav priznao svoj neuspjeh“, kad svakodnevno gledamo kako se „preplanuli“ (Berlusconi) američki predsjednik bori za spas sustava putem državne intervencije neviđenih razmjera, onda moramo zaključiti da je gospon Marx ipak nešto znao o dijalektici i aporijama kapitalizma, samo što je sintezu vidio u ovome (slijedi nastavak gornjeg navoda): „…pa će država onda krenuti putem koji vodi u komunizam“. Hm, možda su ovi promašaji iz 20. stoljeća bili prvi mačići koji se u vodu bacaju, a prava stvar tek slijedi? Mislim, pa tko ne bi htio živjeti u utopijskom društvu u kojem imaš koliko hoćeš, radiš koliko hoćeš i pritom nikoga ne tlačiš niti tebe itko ugnjetava? Je l’ drugačiji svijet stvarno moguć? Brine me jedino ta međufaza, diktatura proletarijata. Bi li se ona nekako mogla izbjeći? Možda gospon Žižek zna kako? On razumije i Hegela i Marxa i kapitalizam. Ili gospon Obama? Sinoć je rekao da neće biti para za pohlepne i gramzive kapitaliste, samo za one dobre...
I, kao mali pedagoški kuriozitet za kraj, izvještaj Ispitnog povjerenstva pred kojim je mladi Karl Marx polagao maturu davne 1835.
Rodom iz Triera, 17 godina star, evangeličke vjeroispovijesti, sin advokata, gospodina pravnog savjetnika Marxa iz Triera, proboravio je pet školskih godina u trierskoj gimnaziji.
Moralno ponašanje u odnosu na upravu i drugove bilo je dobro.
Sposobnost i marljivost. On raspolaže s lijepim sposobnostima; pokazao je u klasičnim jezicima, u njemačkom i u povijesti veoma zadovoljavajuću, u matematici zadovoljavajuću i u francuskom slabu marljivost.
Znanja i uspjesi. Jezici: u njemačkom poznavanje gramatike, kao i njegovi sastavi, vrlo su dobri. Latinski on prevodi i objašnjava, lakša mjesta iz klasika koji se čitaju u gimnaziji bez pripreme, tečno i sigurno. U razgovoru na latinskom on je stekao zadovoljavajuće tečno izražavanje. U grčkom njegovo poznavanje i njegova umješnost da razumije klasike gotovo je ista kao u latinskom.
Nauke: religiozna saznanja. Njegovo znanje kršćanskog vjeronauka i moralnog pouka je jasno i obrazloženo; on do izvjesnog stupnja zna povijest kršćanske crkve.
Matematika: njegova saznanja u matematici su dobra. U povijesti i geografiji on, opće uzev, ima dovoljno zadovoljavajuća saznanja. Fizika: njegova saznanja u fizici su srednja.
Nižepotpisana Ispitna komisija na osnovu toga, imajući u vidu da on sad napušta gimnaziju da bi izučavao pravne nauke, odlučila je da mu izda diplomu zrelosti i otpušta ga, uzdajući se u to da će on, zahvaljujući njegovim sposobnostima, ispuniti nade, koje se u njega polažu.
Ostalo je povijest.