Eto, čitam maloprije na ludludovom blogu (za one rijetke koji ne znaju, ludlud.blog.hr) da je perjanica našeg književnog establishmenta, Snjegoljub Vatromah Smičiklaski, dobio Nobela za svoj roman, kronisteriju (kronološku histeriju), Prokleti mostovi, prokleti ljudi, prokleta krv. E, neka, neka, što bi rekli u Čobanskom glasniku.
Eto, isplatilo se napisati prije toga onaj šezdeset i jedan roman. Kad svojim učenicima kažem da je on jedan od naših najplodnijih pisaca, počnu se cerekati. Ali što mogu, to je taj izraz, piše i u onim navodno informativnim tekstićima prije navodno reprezentativnog ulomka/odlomka (metodičari & co se još dogovaraju (poput nas na stručnom aktivu, remember?) koji je izraz bolji).
Evo jednog takvog info teksta o Smičiklaskom, iz čitanke za trogodišnji smjer (ograda: info tekstovi su dosadni pa tko voli...):
Snjegoljub Vatromah Smičiklaski (1919 – )
Istaknuti je hrvatski književnik, pjesnik, pripovjedač, esejist, putopisac, kritičar, dramatičar, scenarist i koscenarist, romanopisac i kroničar. Bavio se i prevođenjem s engleskog, ruskog i litavskog.
Rođen je u Ublima na otoku Lastovu. Pučku školu pohađao je u Lastovu, na rodnom mu otoku. U Dubrovniku je započeo klasičnu gimnaziju, a završio je nije jer se obitelj preselila u Zagreb. U Zagrebu je završio realku. Studirao je na prirodoslovnom i pravoslovnom fakultetu. Tijekom rata radio je kao kotarski pristav II. vrste u Krapini i Karlovcu, ali je poznato da je (pod nikad dostatno razjašnjenim okolnostima) kontaktirao s partizanima. Nakon 1945. i kratkog mandata saborskog zastupnika povlači se iz aktivnog političkog života i do danas djeluje kao slobodni umjetnik. Objavljivati je počeo još prije II. svjetskog rata u Hrvatskim zvonima pod pseudonimom Mirko Feliks Rodbinski, mahom ditirambe i himnično intonirane pseudoklasične enkomije, po uzoru na Bakhilida (primjerice, Zagrebačke prozodije). Tijekom rata izašla mu je jedna, do 1991. prešućivana oda Ocu domovine naše. Pedesetih godina, nakon kratkog nametnutog mu koketiranja sa socijalističkim realizmom (zbirka pjesama Drugarska se pjesma ori), priključuje se nakratko krugu književnika mlađeg naraštaja okupljenog oko časopisa Kvadrati. Započinje pisati svoj prvi roman prožet egzistencijalističkom tjeskobom, Uzbrdica. Njime započinje niz od šezdeset romana (vidi popis ispod fotografije), čime se ubraja u red naših najplodnijih (sic!, g.p.) pisaca. Član je Društva hrvatskih književnika (1956.), HAZU (1971.). Živi i radi u Zagrebu.
I tako (uzdah), budući da je u pitanju ipak jedan Nobel, a Smičiklaski koji je zaista je golema (cca 120 kila žive vage) pojava naše uljudbe, po kratkom postupku će dobiti još prostora u čitankama, ovaj put za četvrti razred. Bit će to još jedan doprinos stvaranju još jedne generacije mladih ljudi koji će, ponajviše zbog promašenog popisa lektirnih naslova, odbaciti čitanje knjiga kao čisti gubitak vremena. A to je već tema za poseban post: analiza lektirnih naslova.
Jedva čekam Pola ure kulture i intervju sa Smičiklaskim!
| listopad, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery