Zrno gorušicino
25.06.2007., ponedjeljak
POKOJ VJEČNI DARUJ JOJ GOSPODINEI SVJETLOST VJEČNA SVJETLILA JOJ. POČIVALA U MIRU BOŽJEMU, AMEN. |
23.06.2007., subota
|
u pitanju su sati kada će stići brzojav da je otišla u Kraljevstvo Nebesko... Od sinoć sve što čine- čine iz očaja (riječi doktora sinoć i doktorice jutros)... Osjetih to i jučer se s njom oprostih... Danas- samo sam ju gladila i ponavljala da je moja jedina seka... kad sam podigla kapke- ništa- vidim da je pogled fiksiran u Nebo, da vidi anđele... Teško mi je (vrlo štura riječ), ali volja je Božja i to prihvaćam... Samo da se više ne muči... Jučer otkazali bubrezi, noćas i srce- sve ju umjetno održavaju...Puna je modrica od oživljavanja... pocrnili joj nos i usta... doslovce-nema je više! Svi doktori kažu da je kraj, a ja pripremam roditelje i sebe samu na ono što me sutra čeka (a možda i noćas...)... Molim za njenu dušu-jer tijelo više... Uh, preteško je... Doktor me sinoć uhvatio za obje ruke i rekao da se predala... osjećam to vrlo živo i znam da joj je kraj... Neka ju anđeli Nebeski, pomirenu bolesničkim pomazanjem, povedu pred lice Svevišnjeg koji je ljubav... **** Kad me ne bude Kako će izgledati tvoje jutro Hoćeš li kroz naš prozor gledati kako snijeg pada Tko će ti pomoći nositi stvari kupljene na tržnici Tko će te zagrliti kad ti bude teško Tko će ti donijeti toplomjer, skuhati čaj, kad budeš bolesna Hoćeš li prebirati po našim slikama... Nemoj dolaziti i nositi mi cvijeće Ljubav je usađena u srce, zato tuzi neće biti mjesta Kad me ne bude... |
21.06.2007., četvrtak
|
Danas je dan nabijen emocijama!! Ispratih svoje osmaše... Držala sam se dobro dok nismo svečano ispraćeni do ograde škole, ali onda su me počeli grliti, vraćati se u suzama, plakali mi na ramenu ... i naravno da su i mene rasplakali... Nisam imala snage skinuti "razrednu" majicu, pa sam u njoj bila do kuće... Na leđima mi pisalo "raska", pa su neka nepoznata mi djeca, u Konzumu kod moje kuće odustala od kupnje piva kada su to pročitali... Polako spremam Debelog Princa za nedjelju i njegov put u Lošinj... Kod seke sam svakoga dana... Unazad četiri dana ne otvara oči... Dekubitus uzima maha... Afte su se zagnojile, pa joj curi gnoj iz usta... Strašno mi ju je gledati... Svakim danom sve strašnije i sa sve većom strepnjom odlazim u bolnicu... Znam da je sve u volji Božjoj i Njegovim rukama, no teško mi je što proživljava agoniju kojoj nitko (osim dragog Boga) ne zna i ne vidi kraja... Doktori kažu samo trenutno stanje koje i sama mogu iz liste pročitati... A i to je sve šturije i šturije... Moje su molitve se oblikovale u zamolbu- ili ju "vrati" ili ju uzmi- samo neka se ovo završi... **** Molitva kaleža Oče, pred Tebe donosim cijelo svoje biće, kalež moje samoće. Primi, o Gospodine, tu moju samoću i ispuni je sobom: Tvojim svjetlom - Tvojom ljubavlju - Tvojim životom. Učini da, ti darovi mijenjaju mene i neka se kalež mojega srca preliva u srca svih onih s kojima ću se danas susresti lijepo im ukazujući Tvoju radost: tvoj mir- kojega ništa ne može uništiti. |
15.06.2007., petak
|
Ludnica oko kraja školske godine već je na veliko uzela maha... Sve to još dodatno pospješuju vrućine i zagušljivost učionica... Ma, pokušala sam i da izađemo, ali vani nigdje hlada... Ne znam tko više čeka idući četvrtak: roditelji, učenici ili mi... Imala sam oproštajni roditeljski (i roditelji i djeca i učiteljica do 4.r). Bilo je jako dirljivo... Jedna je učenica sastavila zahvalu roditeljima za podršku, zahvalila i nama učiteljicama- uglavnom, sve nas redom rasplakala... Dvoje je opet napravilo pps- pregled cjelokupnog osnovnoškolskog školovanja- i stavili sve u fotkama što smo radili i doživjeli u osam godina... Ja sam svoj oproštajni dio izrekla u 2 rečenice, jer mi "knedla" u grlu nije dala više... Bez obzira na sve- osjećaji su uzeli maha i svi smo se rastali u suzama... Vjerujem da će tako biti kod svih osmaša na posljednjem satu vjeronauka... Emotivna sam i ne mogu si pomoći... # Seka je gotovo isto već više od tjedan dana... Prekjučer bilo mjesec kako joj se ovo sve dogodilo! Lijčnik kaže da se sve nekako sporo odvija, ali da će za 3-6mj. bolnice ipak se uspjeti valjda izvući. Dakle, nismo saznali ništa konkretno! Ima dana kada gleda bistro, ima dana kada tu i tamo poviri, a ima dana kada ju se ne može niti probuditi... No, ono što mene zabrinjava je to što i kada gleda ne pokazuje da zna koga gleda... Reagira samo na doktorov glas- i to onog koji ju je operirao- on to "tumači" tako što kaže da je on stajao 6h iznad njezinog otvorenog mozga u operacijskoj sali i da je slušala njegov glas-pa to negdje u podsvjesti ostavlja traga... Dobila je u ustima i na jeziku afte(ranice koje užasno bole), a i dekubitus se već počeo razvijati... Ne znam, samo Bog zna... Još jedna kila otišla, bez obzira što ipak sada jedem dva puta na dan... No, prepješaćim oko 15-tak kilometara svakodnevno... Vjeru ne gubim... Valjda Bog zna zašto mi na leđa tovari toliki križ... Puno mi pomaže podrška i svjedočanstva mnogih ljudi... Puno mi pomažu svi znani i neznani svojom toplom riječi i molitvom... Hvala vam-svima! **** Razmišljanje i izbor U trenutku kada te kušnja nagovara da zadovoljiš svoju potrebu u svijetu umjesto u Kristu, nalaziš se na pragu odluke. Ako u tom trenutku ne odlučiš «zarobiti svaki um /misao/ na pokornost Kristu» (2.Kor.10,5) počet ćeš kušnju uzimati u obzir kao moguće rješenje. Nakon toga ćeš početi tu ideju prevrtati po mozgu, ona će utjecati na tvoje emocije a mogućnost da ćeš popustiti kušnji se povećava. Misao treba trenutno odbaciti. Primjer kako razmišljanje o kušnji djeluje, npr. Da se radi o borbi s dijetom. 1. Provozat ću se autom, ali neću ići ni blizu trgovine hranom 2. Proći ću blizu trgovine hranom, ali neću ući u nju. 3. Ući ću u trgovinu hranom, ali neću proći kraj police s čokoladom 4. Pogledat ću čokoladu, ali je neću uzeti 5. Uzet ću je, ali je neću kupiti 6. Kupit ću je, ali je neću otvoriti 7. Otvorit ću je, ali je neću pomirisati 8. Pomirisat ću je, ali je neću probati 9. Probat ću je, ali je neću jesti 10. Jesti, jesti, jesti, jesti, jesti Biblija nas uči da je Bog osigurao put za izlaz iz svake kušnje (1.Kor.10,13). Ali taj izlaz, kako nam prikazuje i ovaj redosljed nalazi u točci 1. na samom pragu kušnje. Ako tada ne preuzmeš nadzor nad kušnjom preuzimaš rizik da kušnja nadzire tebe. Neil T. Anderson |
10.06.2007., nedjelja
|
Ne osjećam se ovih dana baš najbolje... Valjda je sve ovo u protekla 4 tjedna uzelo svoj danak... Radujem se hodočašću u Krasno krajem mjeseca. Princeza i ja idemo s KNI-evcima. Gospa od Krasna-poznata po čudesnim ozdravljenjima čeka da joj dođemo! I kraj školkse godine je tu... I to je neka vrsta stresa... Rastajem se od prve kompletne razredničke generacije... Suze mi u očima čim se sjetim... Seka je isto još uvijek. Svaki dan ju namažem baby uljem-reagira kad joj diram stopala, ali pogled tup i prazan... Sutra idemo na informacije kod doktora koji ju je operirao. Po malo me i strah što ću čuti... Osjećam se tako nemoćno i izgubljeno... Znam, Bog je uz mene, ali ja sam samo čovjek- sa svim strahovima, padovima i sumnjama... **** Možda je htio usrećiti vas!? Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi. Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima. Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani. Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada. Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore. Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu glazbu, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni. Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van. Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog. Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet. Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid. Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?« Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«. (nepoznat autor) |
06.06.2007., srijeda
|
Ne znam kako bih okarakterizirala stanje: dobro ili loše- loše ili dobro! Zapravo, dobro u toliko što su joj izvadili drenove, a i rana na glavi lijepo i čisto zarasta. Hvala Bogu... Loše utoliko što seka još uvijek ne daje znake prepoznavanja, a niti pokušava neku komunikaciju. Jučer me je samo gledala, ali bez da je pokazivala bilo kakve emocije ili prepoznavanje. Vidno joj je glava i vrat natečeni. S "mojom" časnom sam komentirala da joj je glava i vrat natečeni, a ona mi kaže da će možda morati na punciju. Danas mi kaže da će morati tako biti jedno vrijeme. Sutra ću tražiti da mi kažu kada je doktor koji ju je operirao dežuran- pa ću malo k njemu na informacije. Danas me seka dočekala zatvorenih očiju (iako joj jabučice oka "šetaju" pod kapcima), i nije htjela otvoriti oči. Sutra idemo tata i ja- tata prvi puta nakon operacije (po malo se i bojim njegove reakcije- on je dijabetičar), ali je ipak jači od mame (koja je emotivac, a i brata je izgubila nedavno). Nosimo joj nazad na krevet jeruzalemsku krunicu- tek simbol da vjerujemo da je Bog tu uz njezino uzglavlje! Moja se Princeza raduje sutrašnjoj procesiji, jer po 4.-ti put i ona u bjelini baca latice... **** Isus u mojoj lađi Mrtvi mi valovi izbacuju vesla. Sporo idem uza snagu svu. A On mirno spava (k'o da ne zna za me) Ništa za to. On je tu. Imam vjeru čvrstu da prkosim vjetru I znam da je Isus meni sklon, Pa, kad teška vesla iz ruku mi padnu, Ja ću zaspat, a veslat će On. |
04.06.2007., ponedjeljak
|
Danas oko 11h stigla mi je vijest da je sestra otvorila oči!!!!! Ravnatelj me odmah pustio k njoj. Kad sam joj došla u vidokrug nije pokazivala znake da me poznaje, no bolničari kažu da je lijepo surađivala- kad su joj rekli da otvori i zatvori usta- činila je što su joj rekli. Premještena je poslijepodne s onog "strašnog" odjela na onaj gdje je ležala prije operacije. Kroz slijedeće dane vidjet će kolike su posljedice. Ja se i dalje molim za najmanje moguće, pa kako opet Bog da... Hvala vam svima koji me pratite na ovoj dionici moje Kalvarije!Kucali smo i otvorilo nam se... Hvala i slava Bogu Svemogućemu... **** Ti si naš oslonac Molitva iz Afrike Osim Tebe, drugog pomoćnika nemam, nemam drugog oca, ni drugog spasitelja i nikakva drugog oslonca, osim Tebe. Zato se Tebi molim. Samo mi Ti možeš pomoći. Prevelika je nevolja u kojoj se nalazim. Očaj me hvata i ne vidim izlaza. Na dno sam dospio i ne znam kako ću isplivati. Izbavi me iz ove nevolje, ako je Tvoja volja. Daj mi znati da si jači od svake nevolje i od svih mojih neprijatelja. Znam: Ti me nećeš napustiti. |
01.06.2007., petak
|
Evo me! Nisam se javljala ovih dana jer ni nije bilo ništa novoga... Seka se još nije probudila  Drugi dan nakon operacije otvorila je oči, ali bez svjesnog kontakta, pa je to doktoru bilo sumnjivo i poslao ju na CT gdje su otkrili veliku nateklinu mozga... Terapiji koju je dobila treba nekoliko dana da počne djelovati... Idem svaki dan- puštaju me do kreveta 10 min. držim ju za ruku i pričam joj... najčešće ju zafrkavam, tako da se bolničari i sestre smiju... a kad izađem i kasnije kod kuće- grcam od plača... danas je išla njena i moja kolegica samnom. Rekla sam joj da se pripremi, no bez obzira na sve- nije joj bilo dobro kad smo izašli...Mami, tati i mužu ne dam ni blizu... muž me čeka vani- tek da me može zagrliti kad izađem...Vagala sam se prije tri dana- odoše 7 kg. Neki kažu "blago tebi!", a ja kažem "ne daj Bože nikome ovakvu dijetu!" Imam kila manje nego kad sam se udala... No, nadoknadit ću to ja, samo da Bog da da se moja seka vrati među nas... Svake informacije mi liječnici ponavljaju da će posljedica biti- no nitko ne zna kakve i u kojem obimu... Molim, molimo i ne odustajemo... Bogu je sve moguće... **** Većina može misliti krivo - Ljudi su rekli da bi Christopher Columbo mogao odjedriti preko ruba Zemlje i strovaliti se, ali on je 1492.godine otkrio novi svijet - Ameriku. -Svjetina je ismijavala braću Wright zbog njihova pokušaja da naprave letjelicu, ali 1903.g.poletjeli su. - Alberta Einsteina su njegovi učitelji procijenili kao "izgubljen slučaj", ali on je postao najslavniji znanstvenik 20. stoljeća. - Glazbenici i kritičari prezirali su Richarda Wagnera i njegovu glazbu, a ipak su njegove kompozicije preobrazile glazbeni svijet. - George Westinghouse ismijan je kao bedak jer je rekao da želi vlak kočiti zrakom, a danas se njegove kočnice sa stlačenim zrakom primjenjuju u cijelom svijetu. - Ignatz Semmelweis otkrio je uzrok zbog kojeg je toliko mladih majki umiralo od babinje groznice. Razvio je jednostavne, ali uspješne protuzarazne mjere koje su prihvatili samo malobrojni kolege, a ipak je učestalost smrtnosti bitno smanjena zahvaljujući njegovim istraživačkim načelima. Možda si baš ti danas živ zahvaljujući tome, ili tvoja mama! Smješkamo se, a ponekad smo i potreseni time koliko je puta većina u krivu, u zabludi. Ili samo stresamo glavom suočeni s nesposobnošću većine da prihvati novo i drugačije. Ipak - griješiti je najozbiljniji problem onda kad se radi o našem odnosu prema Bogu - Stvoritelju. Previše je toga na kocki. Zašto? Zato jer smo ti i ja pogriješili i sagriješili protiv Boga i ljudi, i zaslužujemo pravedan Božji sud. Njegova je riječ, kako kaže Biblija, "...plaća za grijeh je smrt", vječna odvojenost od Boga. Ipak, Bog nam nudi vječni život po Isusu Kristu našem Gospodinu: "Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje, nego da ima vječni život." U MNOGOME MOŽEŠ POGRIJEŠITI, ALI NE USUĐUJ SE KRIVO PROSUĐIVATI ISUSA KRISTA! Ovakav kakav si, možeš biti spašen vjerom. Grijesi ti se mogu oprostiti i mir Božji može ispuniti tvoj život! "...onima koji ga prihvatiše, dade da postanu djeca Božja, onima što povjeruju u Njegovo ime..." Što ili koga želiš odabrati - ljudsku većinu ili Isusa, Božjeg Sina? kršćanin |
