Ne osjećam se ovih dana baš najbolje... Valjda je sve ovo u protekla 4 tjedna uzelo svoj danak... Radujem se hodočašću u Krasno krajem mjeseca. Princeza i ja idemo s KNI-evcima. Gospa od Krasna-poznata po čudesnim ozdravljenjima čeka da joj dođemo! I kraj školkse godine je tu... I to je neka vrsta stresa... Rastajem se od prve kompletne razredničke generacije... Suze mi u očima čim se sjetim...
Seka je isto još uvijek. Svaki dan ju namažem baby uljem-reagira kad joj diram stopala, ali pogled tup i prazan... Sutra idemo na informacije kod doktora koji ju je operirao. Po malo me i strah što ću čuti... Osjećam se tako nemoćno i izgubljeno... Znam, Bog je uz mene, ali ja sam samo čovjek- sa svim strahovima, padovima i sumnjama...
****
Možda je htio usrećiti vas!?
Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan
od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog
izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini
prozor u sobi.
Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.
Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim
obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na
odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao
drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.
Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke
kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama
vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje
male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i
snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela
svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je
prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite
prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala
uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu glazbu, on ju
je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.
Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor
pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i
pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.
Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu
uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da
se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta
ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je
kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj
tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da
je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred
prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«
Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše
uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se
podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne
možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«.
(nepoznat autor)
Post je objavljen 10.06.2007. u 21:10 sati.