Ne znam kako bih okarakterizirala stanje: dobro ili loše- loše ili dobro! Zapravo, dobro u toliko što su joj izvadili drenove, a i rana na glavi lijepo i čisto zarasta. Hvala Bogu... Loše utoliko što seka još uvijek ne daje znake prepoznavanja, a niti pokušava neku komunikaciju. Jučer me je samo gledala, ali bez da je pokazivala bilo kakve emocije ili prepoznavanje. Vidno joj je glava i vrat natečeni. S "mojom" časnom sam komentirala da joj je glava i vrat natečeni, a ona mi kaže da će možda morati na punciju. Danas mi kaže da će morati tako biti jedno vrijeme. Sutra ću tražiti da mi kažu kada je doktor koji ju je operirao dežuran- pa ću malo k njemu na informacije.
Danas me seka dočekala zatvorenih očiju (iako joj jabučice oka "šetaju" pod kapcima), i nije htjela otvoriti oči. Sutra idemo tata i ja- tata prvi puta nakon operacije (po malo se i bojim njegove reakcije- on je dijabetičar), ali je ipak jači od mame (koja je emotivac, a i brata je izgubila nedavno). Nosimo joj nazad na krevet jeruzalemsku krunicu- tek simbol da vjerujemo da je Bog tu uz njezino uzglavlje!
Moja se Princeza raduje sutrašnjoj procesiji, jer po 4.-ti put i ona u bjelini baca latice...
****
Isus u mojoj lađi
Mrtvi mi valovi izbacuju vesla.
Sporo idem uza snagu svu.
A On mirno spava (k'o da ne zna za me)
Ništa za to. On je tu.
Imam vjeru čvrstu da prkosim vjetru
I znam da je Isus meni sklon,
Pa, kad teška vesla iz ruku mi padnu,
Ja ću zaspat, a veslat će On.
Post je objavljen 06.06.2007. u 16:10 sati.