u pitanju su sati kada će stići brzojav da je otišla u Kraljevstvo Nebesko... Od sinoć sve što čine- čine iz očaja (riječi doktora sinoć i doktorice jutros)... Osjetih to i jučer se s njom oprostih... Danas- samo sam ju gladila i ponavljala da je moja jedina seka... kad sam podigla kapke- ništa- vidim da je pogled fiksiran u Nebo, da vidi anđele... Teško mi je (vrlo štura riječ), ali volja je Božja i to prihvaćam... Samo da se više ne muči... Jučer otkazali bubrezi, noćas i srce- sve ju umjetno održavaju...Puna je modrica od oživljavanja... pocrnili joj nos i usta... doslovce-nema je više! Svi doktori kažu da je kraj, a ja pripremam roditelje i sebe samu na ono što me sutra čeka (a možda i noćas...)... Molim za njenu dušu-jer tijelo više... Uh, preteško je... Doktor me sinoć uhvatio za obje ruke i rekao da se predala... osjećam to vrlo živo i znam da joj je kraj... Neka ju anđeli Nebeski, pomirenu bolesničkim pomazanjem, povedu pred lice Svevišnjeg koji je ljubav...
****
Kad me ne bude
Kako će izgledati tvoje jutro
Hoćeš li kroz naš prozor gledati kako snijeg pada
Tko će ti pomoći nositi stvari kupljene na tržnici
Tko će te zagrliti kad ti bude teško
Tko će ti donijeti toplomjer, skuhati čaj, kad budeš bolesna
Hoćeš li prebirati po našim slikama...
Nemoj dolaziti i nositi mi cvijeće
Ljubav je usađena u srce, zato tuzi neće biti mjesta
Kad me ne bude...
Post je objavljen 23.06.2007. u 21:22 sati.