Zrno gorušicino
15.06.2007., petak
|
Ludnica oko kraja školske godine već je na veliko uzela maha... Sve to još dodatno pospješuju vrućine i zagušljivost učionica... Ma, pokušala sam i da izađemo, ali vani nigdje hlada... Ne znam tko više čeka idući četvrtak: roditelji, učenici ili mi... Imala sam oproštajni roditeljski (i roditelji i djeca i učiteljica do 4.r). Bilo je jako dirljivo... Jedna je učenica sastavila zahvalu roditeljima za podršku, zahvalila i nama učiteljicama- uglavnom, sve nas redom rasplakala... Dvoje je opet napravilo pps- pregled cjelokupnog osnovnoškolskog školovanja- i stavili sve u fotkama što smo radili i doživjeli u osam godina... Ja sam svoj oproštajni dio izrekla u 2 rečenice, jer mi "knedla" u grlu nije dala više... Bez obzira na sve- osjećaji su uzeli maha i svi smo se rastali u suzama... Vjerujem da će tako biti kod svih osmaša na posljednjem satu vjeronauka... Emotivna sam i ne mogu si pomoći... # Seka je gotovo isto već više od tjedan dana... Prekjučer bilo mjesec kako joj se ovo sve dogodilo! Lijčnik kaže da se sve nekako sporo odvija, ali da će za 3-6mj. bolnice ipak se uspjeti valjda izvući. Dakle, nismo saznali ništa konkretno! Ima dana kada gleda bistro, ima dana kada tu i tamo poviri, a ima dana kada ju se ne može niti probuditi... No, ono što mene zabrinjava je to što i kada gleda ne pokazuje da zna koga gleda... Reagira samo na doktorov glas- i to onog koji ju je operirao- on to "tumači" tako što kaže da je on stajao 6h iznad njezinog otvorenog mozga u operacijskoj sali i da je slušala njegov glas-pa to negdje u podsvjesti ostavlja traga... Dobila je u ustima i na jeziku afte(ranice koje užasno bole), a i dekubitus se već počeo razvijati... Ne znam, samo Bog zna... Još jedna kila otišla, bez obzira što ipak sada jedem dva puta na dan... No, prepješaćim oko 15-tak kilometara svakodnevno... Vjeru ne gubim... Valjda Bog zna zašto mi na leđa tovari toliki križ... Puno mi pomaže podrška i svjedočanstva mnogih ljudi... Puno mi pomažu svi znani i neznani svojom toplom riječi i molitvom... Hvala vam-svima! **** Razmišljanje i izbor U trenutku kada te kušnja nagovara da zadovoljiš svoju potrebu u svijetu umjesto u Kristu, nalaziš se na pragu odluke. Ako u tom trenutku ne odlučiš «zarobiti svaki um /misao/ na pokornost Kristu» (2.Kor.10,5) počet ćeš kušnju uzimati u obzir kao moguće rješenje. Nakon toga ćeš početi tu ideju prevrtati po mozgu, ona će utjecati na tvoje emocije a mogućnost da ćeš popustiti kušnji se povećava. Misao treba trenutno odbaciti. Primjer kako razmišljanje o kušnji djeluje, npr. Da se radi o borbi s dijetom. 1. Provozat ću se autom, ali neću ići ni blizu trgovine hranom 2. Proći ću blizu trgovine hranom, ali neću ući u nju. 3. Ući ću u trgovinu hranom, ali neću proći kraj police s čokoladom 4. Pogledat ću čokoladu, ali je neću uzeti 5. Uzet ću je, ali je neću kupiti 6. Kupit ću je, ali je neću otvoriti 7. Otvorit ću je, ali je neću pomirisati 8. Pomirisat ću je, ali je neću probati 9. Probat ću je, ali je neću jesti 10. Jesti, jesti, jesti, jesti, jesti Biblija nas uči da je Bog osigurao put za izlaz iz svake kušnje (1.Kor.10,13). Ali taj izlaz, kako nam prikazuje i ovaj redosljed nalazi u točci 1. na samom pragu kušnje. Ako tada ne preuzmeš nadzor nad kušnjom preuzimaš rizik da kušnja nadzire tebe. Neil T. Anderson |
