Zrno gorušicino
29.05.2006., ponedjeljak
|
D e s i d e r a t u m Idi smireno kroz buku i užurbanost;sjeti se mira koji se može naći u tišini.Koliko je to moguće,budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge,čak i glupe i neuke, i oni imaju svoju priču.Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret duhu.Ako uspoređuješ sebe sa drugima,možeš postati ogorčen ili ponosan, jer uvijek će biti većih i manjih od tebe. Raduj se svojim dostignućima kao i svojim planovima. Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv, ma koliko on skroman bio, to je pravo blago u promjenjljivim vremenima. Budi obziran u svojim poslovima, jer svijet je pun prijevara. Ali neka te to ne smeta da vidiš vrline koliko ih ima. Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma.Budi ono što jesi – budi svoj.Pogotovo nemoj glumiti ljubav.A nemoj biti ciničan prema ljubavi, jer uprkos svoj ogorčenosti i razočarenjima, ona je vječna kao i trava.Spokojno primi iskustvo godina,skladno napuštajući stvari iz mladosti.Njeguj duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće.Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljanjima. Brojna strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.Osim zdrave discipline, budi blag prema sebi. Ti si dijete svemira,ništa manje nego što su to drveće i zvijezde.Imaš pravo da budeš ovdje.I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kao što bi i trebao. Dakle,budi u miru s Bogom,ma kako ga zamišljaš i bez obzira kakav ti je posao i kakve aspiracije u bučnom komešanju života imaš – zadrži mir u duši. I uz svu prljavštinu, jadikovanja i srušene snove, ovo je ipak divan svijet. Budi pažljiv.Teži da budeš sretan. |
28.05.2006., nedjelja
Ne mogu nikako shvatiti kako se ljudi mogu navezati na materijalne stvari! Svjesna sam da ih trebamo radi svakodnevnog funkcioniranja...ali, nikada u tome ne vidim razlog za pretjerivanje...Ovih dana svjedok sam svakodnevne rasprave svekrve i svekra: trebaju li prodati kućerinu koju imaju i preseliti u nešto manje... Dakle, da pojasnim... Na ogromnom posjedu koji je djedovina suprugove bake nizom godina niknule su dvije kuće- jedna do ulice, druga u dvorištu. U kući do ulice živjela je stara baka koja je prije 6 mjeseci preminula u Gospodinu, a svekar i svekrva ostali su u cijelom prostoru sami... Kako je kuća u dvorištu blago rečeno-ogromna (2 kata i potkrovlje- sve po 120 kvadrata) svekar je uštede radi preselio u bakin dio, a svekrva ostala gore...Sada je rasprava treba li ili ne prodati sve to i uzeti nešto manje... Moj muž i ja s klincima zajedno ne želimo tamo stanovati i ne pada nam napamet nikada imati kuću, a još manje toliku... Svekar je jako bolestan i teško mu je sve to održavati- on je za prodaju, a svekrva koja je uglavnom svojim novcima sve to sagradila i uredila nikako se ne može rastati od kako kaže "cijelog svog života". Razumijem na neki način oboje, ali ne mogu shvatiti zašto netko ne želi bolje... Mi sami živimo u jednosobnom gradskom stanu već 8 god. i čekamo etažiranje kako bi stan otkupili, a onda uzeli nešto veće i prikladnije... i ne žalimo se... *** Molim za milost: da shvatim kako bogatstvo života nije u onome što posjedujem, nego u Bogu koji mi daje život kao najveće bogatstvo! Netko iz mnoštva reče Isusu: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" Problem međuljudskih odnosa. Problem odnosa u obitelji. Ljudi se, i u najužoj rodbini, često puta ne znaju i ne mogu složiti oko podjele baštine. U židovstvu je i to bilo određeno Mojsijevim zakonom. Međutim, kada se ljudi nisu mogli dogovoriti, onda su tražili pomoć kod rabina. Tako je jednom zgodom neki čovjek zamolio Isusa da mu pomogne, jer s bratom nije našao zajednički jezik oko podjele baštine. Čovjek je bio u nevolji, jer ga je brat na neki način iskorištavao. Imao je povjerenje u Isusa i njemu se obratio za pomoć. Koliko se i danas braće na smrt zavadi oko podjele baštine. Koliki se godinama gone po sudovima i zamrze na smrt zbog nasljedstva. Koliki podignu ruku jedan na drugoga i postaju najveći protivnici jedan drugome. Ima takvih slučajeva u svakom kraju i u svakom mjestu. Isus odbija posredovati. Iznenađenje? Je li to prvi put da Isus ne uslišava molbu čovjeka koji moli i traži pomoć? Zašto mu nije pomogao? Čovjek traži od Isusa da mu pomogne u nečemu što možemo nazvati vremenitim i materijalnim. Isus želi jasno reći svojim odbijanjem da nije došao zbog toga. Njegova misija nije u tome da rješava materijalne i vremenite potrebe ljudi. Za to postoje svjetovne ustanove koje trebaju uredovati. Crkva se svojim naukom na Drugom vatikanskom koncilu u tome jasno postavila u Isusovu duhu. Ne povezuje se ni s kakvim političkim sustavom i ne želi biti sudac u vremenitim stvarima. Iznad svih je i svi imaju pravo na njezinu duhovnu i karitativnu pomoć. Dobro je u tom smislu čitati pastoralnu konstituciju Gaudium et spes. I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." Isus koristi i tu priliku da ljude upozori na nešto što je u životu važnije od posjedovanja. To što govori ipak se tiče vremenitog i materijalnog, ali ono treba biti u službi vječnog i neprolaznog. Ne govori o tome kako bi ljudi trebali međusobno dijeliti svoja dobra i svoju baštinu. Ima tko će se o tome brinuti. Isus upozorava na temeljni stav koji svatko treba izgrađivati. Nije ljudski život vrijedan ako obiluje materijalnim dobrima ili ako posjeduje bogatstvo. Nije vrijednost čovjekova života u onome što ima. Nažalost, danas se ljudi vrednuju i prosuđuju upravo po onome što imaju; po svojim zaradama, bankovnim čekovima, posjedovanjem kuća, vila, hotela… Imati i imati, geslo je današnjeg mondenog čovjeka. Gospodine, ti nas upozoravaš: čuvajte se pohlepe! Život vam nije u onome što posjedujete! Čujemo li te dovoljno jasno? Uzimamo li ozbiljno k srcu tvoje riječi? Kaza im prispodobu: "Čovjeku nekom, bogatašu, urodi zemlja… I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće… Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ovo je razmišljanje čovjeka koji živi za ovaj život i svijet. Isus ne želi reći da se ne treba brinuti za ono što je čovjeku potrebno. Ali ovdje ukazuje na pohlepu koja je tako opasna i razorna u čovjeku. Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoje zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." Ovo je vrhunac Isusove pouke. Odbivši da se miješa u ovozemaljske stvari, Isus jasno ističe da se čovjekovi obzori ne zaustavljaju ovdje "dolje", u horizontali ovoga života. Čovjek to vrlo lako zaboravi pa jede, pije i uživa, ne misleći ništa drugo. Koliki vele: život treba iskoristiti, sve treba uzeti što nam pruža. Isus kaže: to je bezumnost i ludost! Sve to može u jednom hipu nestati. Isto tako i čovjek može nenadano umrijeti. I što mu onda ostaje od onoga što je skupljao? Zgrtati za sebe i ne misliti ni na što drugo i ni na koga drugog, jest ludost. To znači zgrtati propast. Ništa sa sobom ne možemo ponijeti. Goli izlazimo iz majčine utrobe i goli se onamo vraćamo. Isus nas upozorava na opasnost robovanja pukom egoizmu. To čovjeka uništava. Gospodine, otvori moje ruke za plemenito djelovanje. Da budem bogat u tebi. Da spoznam koje je to neprolazno bogatstvo! Da znam razlučiti neprolazne vrijednosti od prolaznih. Ti budi moje blago, Gospodine. |
26.05.2006., petak
|
PREŽIVJEH!!!!! Evo, kako je bilo na "informativnom razgovoru"--- ravnatelj Zavoda iz Zagreba upamtio je da smo se negdje upoznali (??), u uredu za razgovor bili su on, ravnatelj Zavoda u Osijeku i tajnica iz Zagreba. Pitali su me zašto sam se prijavila na natječaqj, što bih promijenila da me prime i što mislim da bi bio moj zadatak ako me prime... Nakon svakog mog odgovora rekli su mi "točan", ali nije bio daleko od moga... sve -tu negdje... Uglavnom, rekla sam što sam imala, oni su virili u moje papire i govorili kao da sam primljena, pa se ispravljali ( u smislu: "Kad počnete raditi od 1.7....mislim, ako izaberemo vas...") i u tom stilu... Ne znam što da očekujem za nekih 20-tak dana kada bi poštom trebala dobiti odgovor... Osobno mislim, da pola sata nije dovoljno da stekneš dojam o nekome... Ali, Božja volja... Njemu se prepuštam ... Prihvaćam ishod kakav god bio... Važno je da sam pokušala... *** MOLITVA ZA VEDRINU Bože, daj da živim dan za danom, da se radujem svakom trenutku, da prihvatim teškoće kao put do mira, da prihvatim poput Njega ovaj griješni svijet kakav jest, a ne kakav bih ja želio da bude; Da vjerujem da će On sve dovesti u red ako se predam Njegovoj volji; Da umjereno budem sretan u ovom životu, a u budućem zauvijek s Njim presretan |
25.05.2006., četvrtak
Danas je mužu i meni godišnjica braka!! Prve čestitke dobili smo od našeg starijeg djeteta čim se ustao u školu. Naš debeli Princ zahvalio nam je oboma što smo se vjenčali, jer, kaže, da nismo ne bi on i seka postojali... Ganuo me do suza... Dok smo pili jutarnju kavu prisjetili smo se događaja tog "kobnog" dana... Kad smo odlučili, napokon, nakon 12 god. poznanstva i 2,5 god. hodanja, ozakoniti pred Bogom i ljudima, našu vezu, ispalo je da muž svira do Nove godine svaku subotu nekom drugom svatove... Iako tada nije bilo uobičajeno, odlučismo da to bude radni dan, a ispunjen je i moj uvjet da to bude svetac... tako je i tada, baš kao i danas bilo Uzašašće... i četvrtak... Ujutro sam otišla na frizuru, a kada sam se vraćala kroz grad u riflama i patikama sa svečanom mladenačkom frizurom, ne moram vam reći kako su me ljudi gledali... Kod matičara smo bili u 15.h. Misa u 18.30.-ali u 18. i 15. po mene još nisu došli... Kad su se napokon pojavili razlog kašnjenja bio je kum- malo je više popio, nosio tortu i netko ga je upitao koliko ima sati, a on kao u crtiću okrenuo ruku i tortu "parkirao" na prag muževog stana... onda je sjeo pored i plakao...Na misi sam ja čitala čitanje, i prije nego sam se popela na ambon, zamolih muža da mi pridrži buket... kad sam krenula pred oltar on se proderao :"Ne ostavljaj me već!" Uopće vam ne moram pričati smjeha u crkvi... Iako je prošlo više od desetljeća sjećanja su još živa... Kao i ljubav... Nije uvijek savršeno (a kod koga je?), ali je važno da uvijek pronalazimo sretna i spretna rješenja uz Njegovu pomoć... Jutarnja molitva danas bila je Pavlov Hvalospjev ljubavi... ***** "U ekonomiji ljubavi moraš davati više nego što imaš: moraš dati samoga sebe." Bosmans |
22.05.2006., ponedjeljak
Ljudi moji- ostadoh danas šokirana!!! Dani lijepi, pretopli naglo, a ja u ormaru skrivene, oku nevidljive ljetne odjeće, uhvatih se danas u koštac s tipično ženskim poslom- prebacivanjem sezonske odjeće u ormaru. Ma, ne, nije to ono što želim reći... Dakle, u visini visina, izbacujem odjeću- a zvoni telefon... Moja Princeza, brza, kao i uvijek javi se... "Da, da, mama je to, da, tu je...- MAMA!!!!Treba te neka teta..." Pogledam broj, a ono predbroj naše metropole... Kroz glavu prođoše u trenutku svi neplaćeni računi, zaostaci, svi grijesi... Nakon javljanja-ostadoh bez riječi... Žena mi javlja da sam upala u uži izbor za savjetnicu u Zavodu za školstvo... Informativni razgovor- u petak... Ne želim vam opisivati uzbuđenje kad sam prekinula vezu... Ruke se tresu, osmjeh i suze u istom trenutku... Hvala ti Bože, ipak netko primjeti moj rad... Kolega mi reče (on je bliže vatri pa se bolje ogrije)- "samo se opusti i pričaj o svom radu...hvali se ihvali... imaš ti što reći..." Ma, nisam ja taj tip! Samo volim svoje ideje provesti u djelo! Ne želim fanfare i crveni tepih... tek- da dio onoga što pružam ostane u učenicima... da sjeme koje posijem- ipak jednom nikne... Zbunjena sam i ne znam kako ću... Uzdam se u Njega-jer i ovo je Njegova volja- pa...što mi bude... Pretačem sve mogućnosti- ako prođem, znači uvijek raditi prije podne u smjeni sa svojim klincima... posao ne nosim kući...više papirologije...mogućnost promjene onoga zbog čega smo u kuloarima godinama mrmljali... ured blizu (5min od stana)... manja plaća-ali više mira... kad se poželim nastave imam milijun mogućnosti ući u razrede... Ako ne prođem- ostajem tu gdje jesam...radim ono što već radim više od desetljeća... Zbunjena sam.... **** LEKCIJA SRČANOSTI Pravu lekciju srčanosti održala je moja desetgodišnja kćerkica Sarah koja je rođena bez jednog mišića na nozi zbog čega stalno nosi protezu. Jednog lijepog proljetnog dana došla je kući kako bi me izvijestila da je sudjelovala u '' igrama u polju '' – kad se održavaju brojne utrke i ostala nadmetanja. Budući da nosi protezu pokušavao sam se sjetiti pravih riječi kako bih ohrabrio Sarah, nečega što bih joj mogao reći u znak podrške – nečega što sam čuo da mnogi poznati treneri govore natjecateljima koji su suočeni s porazom – ali prije no što sam rekao i riječ pogledala me je i rekla:'' Tata, pobijedila sam u dvije utrke !'' Nisam mogao vjerovati ! A zatim je Sarah dodala: ''Imala sam prednost ''. Ah. Znao sam. Pomislio sam da su joj dopustili da ranije krene ... da su joj dali neku fizičku prednost. Ali ponovno prije no što sam bilo što rekao, kazala je: '' Tata, nisu mi dopustili da ranije krenem ... moja je prednost bila u tome što sam se više trudila.'' To je srčanost ! To je moja Sarah. /preuzeto- odnekud/ |
21.05.2006., nedjelja
Ljudi moji, evo me!!! Dakle, i sama sam se iznenadila koliko je stvari prešlo preko mojih leđa u ove zadnje dane...ali- Bogu hvala -prošlo je! Odradila sam najbolje kako sam znala, i ako ima nezadovoljnih, baš me briga, jer znam da oni to ne bi ni upola bolje (ih, kako sam skromna  ). Napisah plan i program za Ministarstvo, "odradih" cijeli tjedan priprema za Pričest, odradih prvu ispovjed (jedan svećenik hvali djecu, drugi kudi... no svi su se ispovjedili), odmisili smo trodnevnicu, i danas proslavili svečano Prvu Pričest... Kad bih zbrajala vrijeme koje sam provela kući (ne računajući košmarno spavanje) sve zajedno bi ispalo nekih 3-4 sata za cijeli tjedan. Kada sam danas ispratila i poslijednje dijete do izlaza okrenuh se prema oltaru i rekoh "Amen!" Sve je bilo opterećujuće i napeto, ali nas je sve nasmijao moj učenik koji je za vrijeme prve ispovjedi shvatio da se treba ispovjediti kod svih svećenika koji su ispovjedali, pa je išao u sat vremena tri puta na ispovjed  ++++ Ti od mene očekuješ mnogo: da budem slobodan unatoč svim nagonima. Da budem beskrajnih vidika unatoč prostoru i vremenu. Da se otrgnem od svijeta unatoč navezanosti za svoje osjećaje. Tvoja očekivanja u meni bude snage koje nikada nisam naslućivao. Ti u mene polažeš nadu i odgajaš me da vjerujem u sebe. M. Gutl |
16.05.2006., utorak
Uglavnom me nema- pritisli neki rokovi koji su se činili tako dalekima.... I dok moji šetaju gradom, ja šetam po računalu...po tablicama... po sadržajima literature... ima me- samo ne tamo gdje bih htjela i kada bih htjela... ne zamjerite mi...Hvala mojoj prijateljici Jubavi koja iako nije blizu uvijek "nanjuši" kada me treba obradovati mailom... danas primih ovo: Sunčane zrake radosti Oči imam za svjetlo, za proljetno zelenilo, za bjelinu snijega, za sivilo oblaka i plavetnilo neba, za sunčev sjaj danju, za svjetlucanje zvijezda noću i za nevjerojatno čudo što ima toliko divnih ljudi. Usta imam za riječ, za dobru riječ na koju drugi čeka. Usne imam za poljubac, ruke – da pomažu i budu nježne, noge – da pođu na put k bližnjemu, k onima koji žive u samoći i hladnoći. A srce imam – za ljubav. Zašto onda nisam sretan? Jesu li mi oči zatvorene, usta puna gorčine, ruke lijene, noge ukočene, srce hladno? Zar ne znam da sam stvoren za radost? |
14.05.2006., nedjelja
Jučer sam imala priliku biti na svečanom službenom ručku. SMS-u koji mi je objašnjavao kada i gdje moram biti, bila je nadodana i rečenica: "Budi ženstvena!" To me bacilo u razmišljanje... Što znači biti ženstven?? Nisam neka missica, ali mnogi kažu da ne izgledam loše... S kilama, Bogu hvala, nemam nikakvih problema... Stil oblačenja mi je raznolik (ovisi o prigodi), ali uvijek jednostavan i bez pretjerivanja...Šminka uvijek diskretna.. Nosim i suknje, ali više volim hlače... Nosim i štikle, ali volim ravnu petu... Od frizure nikada nemam gnijezdo na glavi... Nokti su dugi i uredno nalakirani... Dlake obrijane...Još me više komiralo to što sam znala da će na ručku biti i biskup i nekoliko svećenika... Svi me koji su trebali biti tamo poznaju... Nisam osoba koju se lako zbuni... ali priznajem ovo me baš ukomiralo... Razmišljala sam i o načinu ponašanja... Da, volim se smijati... Volim zafrkavati druge, ali i primiti šalu na svoj račun... Neću ni cigaretu zapaliti ako je društvo koje ne puši... Ne mljackam do jedem... Ne podrigujem... Dok sam se tuširala složila sam milijun kombinacija za obući, i nekako mi niti jedna nije odgovarala pod "ženstvena"... Na rubu tihoh očaja, ispričala sam mojoj drugoj polovici o vlastitoj dilemi... On mi reče da sam mu ja u svemu ženstvena- jer sam žensko!!! I to me vrati u stvarnost, čistu i jednostavnu... S vješalice skinem kombinaciju koju sam već odlučila obući prije 4 dana kad sam saznala za ručak... Prije nego sam se pogledala u ogledalo, prekrižih se, i bila sam zadovoljna... Na ručku je bilo obilje svega- o klopi da ne pričam... Družili smo se, pjevali, pričali, smijali se, a našla sam i društvo koje je ispred sebe imalo pepeljaru... Osobu koja mi je poslala SMS upitah što mu je to značilo, a on reče "poslao sam to svima...i muškim i ženskima...onako, iz zezancije".... JOJ, šutnula sam ga nogom u stražnjicu... onako...ženstveno... **** "Sreća u ovome životu ovisi manje o tome što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate."(Elbert Hubbard) |
11.05.2006., četvrtak
Povjerenje
|
Povjerenje je kao... silazak u duboki zdenac, kao mjesec koji se iza oblaka pojavljuje, kao brod na širokoj pučini oceana, kao pogled na križ, kao ostavljena otvorena vrata, kao uže na kojeg se privezao penjač, kao luk na gotskoj katedrali, kao mirna savjest prije spavanja, kao čvrsti stisak ruke, kao ogrtač koji grije promrzlog, kao tišina nedjeljnog jutra, kao zvjezdani svod za karavane, kao igra djeteta, kao ples indijske djevojčice, kao zagrljaj zaljubljenih, kao pjesma radosnog starca, kao miran plamen svijeće Martin Gutl, Der tanzende Hijob Preveo i uredio: Don Ivica Matulić |
10.05.2006., srijeda
Evo, vratih se iz škole sva ljepljiva od kiše koja rominja...Danas sam pisala test u razredu u koji ide moje kumče. Kako je ona treći razred- tema je, naravno, ispovjed... Koliko mi se u prvi mah učinilo prosječno su znali... pisali i pisali... pred kraj sata podsjetih ih na vrijeme i da polako privode kraju... a onda, jecaj, jedan...pa drugi...pa treći... prelijećem pogledom po spuštenim "vrijednim" glavicama... a onda ugledah kumicu kako joj se ramena nezaustavljivo tresu... uz nju proplaka još nekoliko djece... "nismo stigli...nismo se sjetili... učili smo, ali se ne možemo sjetiti..." i suza suzu stiže... rekoh im kako to učimo već 6 mj.; kako su trebali davno to znati i da će moći loše ocjene ispraviti (kao i uvijek, naravno)... svi prestadoše, samo moje kumće grcajući napusti učionicu... srce mi se stezalo- ali u školi razlike nema... Nakon nastave krenuh kući... a onda promijenih pravac i pozvonih na vrata mojih kumova... vjerujte mi da nisam- ne bih mogla noćas zaspati... sjeli smo za stol i dogovorili taktiku ispravljanja... jedva smo se razdvojile iz zagrljaja kad sam odlazila... eh, djeca, djeca.... eh, učiteljica, učiteljica... **** DJEČJI BISERI: 1. Ne znam koliko imam godina. To se stalno mijenja. 2. Tata je odrastao na selu. On je kravu vidio uživo. 3. Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati. 4. Ja se ne svađam s roditeljima. Nisu moj nivo. 5. Kad se mama posvađala s tatom, prvi put sam vidio leteće tanjure. 6. Životno osiguranje je novac koji dobije onaj tko preživi smrtni slučaj. 7. Usvajanje je bolja mogućnost. Tako roditelji mogu sami izabrati svoje dijete i ne moraju prihvatiti baš ono koje su dobili. 8. Krave ne smiju brzo trčati, da ne bi izlile mlijeko. 9. Crvi ne grizu jer imaju rep i naprijed i nazad. 10. Breskva je kao jabuka s tepihom. 11. Proljeće je prvo godišnje doba. U proljeće kokoši nose jaja, a seljaci krumpir. 12. Psi obično vole vodu. Neki čak toliko, da u njoj i žive. To su morski psi. 13. Sve ribe nose jaja. Ruske čak kavijar. 14. Zoološki vrt je super. Tamo možemo vidjeti životinje koje i ne postoje. 15. Nisam kršten, ali sam zato cijepljen. 16. U Francuskoj su nekad pogubljenja kriminalaca izvodili želatinom. 17. Ribe se razmnožavaju tako da nose iskre. 18. Muslimanska Biblija se zove Kodak. 19. Papa živi u Vakuumu. 20. Cak i dječaci imaju za reći nešto zanimljivo ako ih dovoljno dugo slušaš. 21. Za djevojčice je bolje da se ne udaju, ali djećacima treba netko tko će čistiti. 22. Što moji roditelji imaju zajedničko? Paa... Oboje ne žele imati više djece. 23. Ti u stvari ne odlučuješ sam kad trebaš stupiti u brak. Bog to odlučuje odavno unaprijed i ti na kraju vidiš što ti se dogodilo. |
09.05.2006., utorak
Znam da ste se uplašili...ali preživjeh jučerašnji dan  !!Danas je Božja providnost ponovno bila na djelu... Ovaj mjesec naša škola ima projekt "obitelj" i svi po nešto radimo na tom polju... Ja sam danas s prvašima pisala molitvu za moju mamu (žalosno je što sam prvo morala provjeriti imaju li ju svi i žive li s njom-Bogu hvala sve je super!)... U jednom prvom razredu pozvala sam i učiteljicu da posluša molitve (kada djeca pišu sama dozna se svašta o obitelji...) ...bile su super... usput smo pričale o projektu, pa sam doznala kako između ostalog izrađuju i čestitke mamama za Majčin dan... doznah i da još nisu odlučili koji tekst će u čestitku upisati... a ja brže-bolje predložim da to budu ove molitvice koje su djeca napisala, kolegica pristade bez komentara... i nabrzaka napravimo međupredmetnu korelaciju... To me tako usrećilo... ma puna duša... Moja prvašica čija mama predaje informatiku u našoj školi ( i stalno se bori s kilama) napisala je molitvu: "Dragi Bože, daj da moja mama bude lijepa i vitka..." *** Sjeme beskrajnih mogućnosti skriveno je u tebi. Ali ti to ne znaš jer si stranac samome sebi ! Pogledaš li u sebe, naći ćeš Sjeme. Posiješ li Sjeme, naći ćeš Odgovore. |
08.05.2006., ponedjeljak
|
Hvala Bogu da je ovaj dan pri kraju... Danas kao da se sve urotilo protiv mene... Počelo je od ranog jutra... Prvo sam ostala bez cigareta ujutro za vrijeme probuđujuće kave... A kad sam već sišla dolje (96 stepenica) skoknula sam do trgovine prekoputa da isprobam suknju koju sam ugledala jučer... našla sam i gornji dio uz nju i super mi se svidjelo sve osim cijene... kako sam se dosjetila da mi imamo sindikalni kredit u toj tgovini rekla sam "blokirajte"... međutim- sindikalni nije škola obnovila i sad moram čekati 3-4 dana da se to obavi... vraćajući se kući u pošti sam pronašla omotnicu banke u kojoj mi javljaju da mi je sjela neka lova... super-već sam izkalkulirala kako mi onaj sindikalni neće ni trebati...a kompletu sam dodala i nove cipele i torbu (pa i učiteljica na prvoj pričesti mora izgledati lijepo:)... okrenuh se i odlepršah u banku... a kad tamo-pogreška u sustavu... da lova je moja no mogu je podići tek za 10 mj. ... Bez ručka krenuh u školu (poslije svega izgubila sam tek), a na pola puta me uhvati pljusak i opere od glave do pete... U školi mi moji vrli i mili prvopričesnici izjaviše kako se nemaju pojma ispovjedati (iako to "tešemo" od prije Božića), a ispovjed za 10 dana... i na povratku... u busu mi je vratio kusur od vreće gvozdenjaka... vrhunac svega je teta u trgovini koja mi je za bocu mineralne, štapiće od kikirikija, mlijeko i naravno-kutiju cigara (za ujutro) izbacila račun 54000kn???!!! a, što da vam kažem... Bože hvala ti za ovaj divan dan... :)) *** Đavolja blaženstva Živiš li Blaženstva onako kako ih je Gospodin objavio u svom Govoru na gori? (Mt 5, 1-12) ili onako kako bi, prema urednicima glasnika Vitezova sv. Kolumbina, ona otprilike izgledala kad bi svoja blaženstva sastavio Sotona? 1. Blagoslovljeni oni koji su preumorni, prezauzeti ili previše rastreseni da provedu jedan sat tjedno u crkvi sa svojom braćom i sestrama kršćanima? oni su moji najbolji radnici. 2. Blagoslovljeni kršćani koji čekaju da ih se moli i koji očekuju zahvalnost? oni su mi korisni. 3. Blagoslovljeni oni koji su osjetljivi, jer, uz malo sreće, oni će prestati pohađati misu? oni su moji misionari. 4. Blagoslovljeni oni koji su vrlo religiozni, ali svima idu na živce? oni zauvijek pripadaju meni. 5. Blagoslovljeni oni koji izazivaju nevolje? oni će se zvati mojom djecom. 6. Blagoslovljeni oni koji nemaju vremena za molitvu? oni su mi lak plijen. 7. Blagoslovljeni oni koji se uvijek žale? ja ih uvijek slušam. 8. Blagoslovljeni vi kad, čitajući ovo, mislite da se to tiče nekog drugog, a ne vas? IMAM VAS. Tekst je preuzet s interneta, a izvorno je objavljen u starom glasilu Vitezova sv. Kolumbina. |
07.05.2006., nedjelja
Počela sam pisati blog još prošlog ljeta na nagovor mog prijatelja svećenika. No, u to vrijeme moga malenog života događale su se same ružne i mračne stvari, pa je i blog bio samo kukanje...zato odustah... kad sam se vratila pod novim imenom (jer zaboravih od silnih muka staru lozinku...), evo, prepisujem jedan i jedini vedri post sa stare adrese...oni koji su ga pročitali- nadam se da mi neće zamjeriti...želim vam ispričati što sam napravila dok je moja baka bila živa i kod nas došla iz Zadra u Osijek: Svako večer, uredno, zubalo je u čašu stavljala moja mama, moj tata i vrlo gadljiva baka. Jedno rano jutro kad sam došla s nekog tuluma izmiješala sam im zubala u čašama... Zamislite si reakciju kad su pokušali staviti usta zubalo koje nije bilo po njihovoj mjeri.... *** Smijeh je božanska oznaka. Jer: što Bog na nebu radi? Odgovor je u psalmu drugom: "Bog na nebu stoluje i smije se." Humor snagu crpi iz Uskrsnuća. Lako je život smatrati teškim, teško ga je smatrati lakim. |
06.05.2006., subota
Dragi moji, evo Bog se pobrinu da nakon dva vrlo "tmurna" dana osunča moje raspoloženje... Upravo sam Princezu odvela na trening kada me je trenerica zaustavila i rekla da je upala u ekipu za državno natjecanje!!!!!! Dakle...ostadoh bez riječi... Iako trenira već 4 god. još je vrlo mala (ima 6god.) i nisam očekivala da će upasti...Baš sam se razveselila  Sada me čeka šivanje dresa, lijepljenje oko 1000 šljokica na dres, sportski pregled... i naporni treninzi (mislim na skakutanje po kući, stojevi, zvijezde...). Neka, nije to nešto što se ne da izdržati... eh, kako je malo potrebno da čovjeku ispuni dušu... Pružam vam nekoliko stvari koje i vas danas mogu učiniti sretnima, ako ih prepoznate ili doživite... Lijepo je... Tako se jako smijati da te poslije bole vilica i stomak Vruci tus ujutro Kad nema dugackog reda ispred blagajne u prodavaonici Dobiti pismo Ukljuciti radio bas kad je omiljena pjesma Miris rucnika za plazu koji je bio na suncu Komad odjece koji si oduvijek zelio kupiti za pola cijene Palacinke s nutelom S nekim tko je daleko dugo telefonirati Dugo lezati u kadi Ludo se provesti More Naci 20 kn u jakni od lane Nasmijati se na svoj racun Telefonirati u gluho doba noci Lunjati pod ljetnim gromovima Smijati se bez razloga Cuti da te netko voli Imati nekog tko ce ti reci koliko si prekrasan Prijateljstvo Slucajno cuti nekoga da kaze da si drag Probuditi se usred noci i primjetiti da mozes jos nekoliko sati spavati Upoznati novog prijatelja ili s nekim starim druzit se par sati Imati nekoga da se igra s tvojom kosom Nesto lijepo sanjati Salica vruce cokolade Voznja s prijateljem Sjediti na ljuljacki Otpakiravati poklon Sresti neciji pogled Bitan zadatak uspjesno zavrsiti Ispeci kolac Provesti slobodno vrijeme s partnerom Jednostavno biti zagrljen Imati prijatelja koji ce se smijati tvom vicu Drzati za ruku nekog koga volis Satima tracati o dobrim starim vremenima Gledati lice drage osobe kad dobije poklon koji si oduvijek zeli Gledati zalazak sunca |
04.05.2006., četvrtak
Još uvijek ne mogu povjerovati da se to baš dogodilo njemu... Ovaj post posvećujem našem dragom prijatelju koji je jučer preminuo kao žrtva nekog mladića koji mu se "prikačio" i izbo ga nožem... Iako smo još sinoć čuli da se nešto dogodilo u gradu-nije nam ni na kraj pameti bilo da žrtvu poznajemo... Tek danas u novinama pročitah ime i prezime i zaplakah... Dragi Tomo, sjećam te se kako si uvijek bio tu kad je trebalo... nikada ti nije ništa bilo teško... pamtim zabave na kojima si ispunjavao glazbene želje-koliko god ti se činile čudne... u mislima čujem tvoj glas dok si pjevao Oliverove pjesme koje si obožavao i tako divno pjevao iz duše... pamtim tvoj osmjeh...koliko god ti bilo teško... u kompu imam puno stvari koje si odsvirao "na prvu"... Molim za tebe, a napose za tvoju obitelj...molim i za mladića koji ti je to učinio... Do viđenja u raju... *** TEGLA KISELIH KRASTAVACA I KAVA Kada vam se ucini da gubite kontrolu nad svojim zivotom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave. Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i drzao neke predmete iza sebe. Kada je sat poceo, bez reci je podigao veliku, praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da jest. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamencica i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedu loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna. Opet su odgovorili da jest. Sljedeca kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale supljine u tegli. Pitao je jos jednom je li tegla puna. Studenti su skruseno odgovorili da jest. Onda je profesor ispod stola izvadio dve salice pune kave i sipao ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali. ' Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, 'hocu da shvatite da ova tegla predstavlja vas zivot. Teniske loptice su vazne stvari u vasem zivotu: vasa obitelj, vasa djeca, vase zdravlje, vasa vjera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vas zivot i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamencici su ostale stvari koje su vazne: vas posao, vasa kuca i vas auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari. Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamencice i teniske loptice. Isto vazi u zivotu. Ako potrosite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada necete imati mjesta za one vazne stvari. Vodite racuna o stvarima koje su kljucne za vasu srecu. Igrajte se sa djecom. Nadjite vremena za odlazak lijecniku. Izvedite partnera na veceru. Ponasajte se ponovo kao da vam je 18. Uvijek ce biti vremena da se ocisti kuca i urade popravci. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista vazne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.' Jedna od studentica je podigla ruku i upitala sto je predstavljala kava. Profesor se nasmijao. 'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je zivot pun, uvijek ima prostora za salicu kave sa prijateljem.' |
02.05.2006., utorak
Počela sam danas s klincima (onima nižih razreda) pripreme za Majčin dan....pa, evo nešto prigodnoga M a m e Mama i tata su gledali TV u trenutku kada je mama rekla " umorna sam, kasno je, idem spavati" Otišla je do kuhinje napraviti sendviče za sutrašnji ručak. Napunila je zdjelu sa kokicama, ispekla meso, provjerila kakvo je stanje sa kornfleksom, stavila žličice, šećer i šalice za kavu, za naredno jutro. Zatim je još malo spremala po kuhinji, vratila bežični telefon na njegovo mjesto i imenik u ladicu u kojoj stoji. Zalila je biljke, ispraznila kantu za smeće i okačila veš da se suši. Malo se istezala, pa je zatim krenula ka spavaćoj sobi. Zaustavila se pored stola, napisala poruku učiteljici, ostavila nešto novca za izlet i podigla knjigu koja je zapala iza stola. Napisala je rođendansku čestitku prijatelju, upakirala je u kovertu i na nju napisala poruku za cvjećara koji će nositi tu čestitku. Zatim je stavila pored torbe. Mama je potom oprala lice, stavila razne kozmetičke preparate, oprala zube i nalakirala nokte... Tata joj se obratio : "Učinilo mi se da sam čuo da ideš u krevet?" "Krenula sam" Zatim je nasula vodu u zdjelu za psa, istjerala mačku napolje, uvjerila se da su sva vrata zaključana i da su svjetla pogašena. Ušuškala je djecu, odnijela njihov prljav veš do mašine i popričala malo sa njima. Konačno je ušla u svoju sobu, uključila alarm za buđenje, izvadila odjeću koju će obuci sutra. Dodala je još 3 obaveze na listu od 6 najbitnijih obaveza za sutrašnji dan. Pomolila se, postavila ciljeve za sutrašnji dan. Tata je za to vrijeme ugasio televizor i u sebi izgovorio "idem u krevet" I bez razmišljanja je otišao u krevet .. Da li primjećujete nešto neobično ovdje? Pitate se zašto žene žive duže..? Živimo duže zato sto uvijek imamo još obaveza koje treba završiti.. |
01.05.2006., ponedjeljak
ZNAS DA ZIVIS U 2006. KAD.....1. Slucajno uneses password u brojcanik mikrovalne 2. Nisi igrao soliter sa pravim kartama vec godinama 3. Imas listu od 15 telefonskih brojeva kako bi dobio 3 clana svoje porodice 4. Saljes email osobi koja sjedi za stolom do tebe. 5. Tvoj razlog zasto nisi u kontaktu sa familijom i prijateljima je taj sto oni nemaju email! 6. Parkirao si se u dvoristu vlastite kuce, uzimas mobilni i zoves da vidis ima li koga u kuci da izadje i pomogne ti da izneses namirnice iz auta! 7. Svaka reklama na tv-u ima web adresu u dnu ekrana. 8. Napustanje kuce bez mobilnog aparata je razlog za paniku(koji nisi imao prvih 10, 20 ili 30 godina zivota) i razlog da se vratis kuci i uzmes ga. 10. Ustanes ujutro i ides online cak prije ispijanja prve kafe. 11. Pocinjes pokretati svoju glavu lijevo desno da se nasmijes. : ) 12. Citas ovo, klimas glavom i smijes se. 13. Cak jos gore, tacno znas kome ces proslijediti e-mailom ovaj tekst. 14. Tako si zauzet da nisi primijetio da nema stavke broj 9 na ovoj listi! 15. Sad si zastao i provjeravas da li stvarno nema stavke 9 na ovoj listi SAD SE SMIJES SAMOME SEBI SAD HAJDE IDI, PROSLIJEDI OVO SVOJIM PRIJATELJIMA. ZNAS DA ZELIS TO!! |
