Komentari

gorusica.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • *buba* kreće u svijet...

    nas je četvero..tj,roditelji,seka i ja...imamo zbilja ogromnu kućerinu sa radnom sobom za mamu,2 kupaonice,blagavaonicom,velikom dnevnom,ogromnom kuhinjom i još par soba za spavanje..zbilja je veliko i zaključili smo da ipak nismo trebali graditi toliku kuću..a tek dvorište...imamo kućicu za psa,bazen i sjenicu a opet ima za kosit trave i to dosta..

    avatar

    28.05.2006. (10:13)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    Slažem se s tobom u vezi toga što nam znači navezati se na materijalno bogatstvo. I ja sam mišljenja da ne treba sve biti ogromno jer to nije ono što ostaje. I dalje tvrdim da ostaje dobrota, ono dobro što smo učinili drugim ljudima; određeno svjetlo kojim smo smjeli drugima osvijetliti sljedeći korak; ono malo zrno (gorušice) koje smo posijali u nečije srce da bi se ono moglo odmarati u sjeni naraslog stabla…. Ali, imala sam prilike prije godinu dana mučiti se baš s baštinom i nije bilo ugodno. Puno me koštalo. Baš je prekjučer bila puna godina dana da je počelo i moram sada biti zahvalna da je to sve iza mene, da sam bogatija za jedno iskustvo i da se čini da su svi sretni i zadovoljni. Ne znam bih li to ponavljala, ponovo se upuštala u to. Možda i bih, ali sad sam sretna da ne moram to raditi.
    I za kraj ponavljam prekrasnu molitvu kojom si me obogatila:
    ''Gospodine, otvori moje ruke za plemenito djelovanje. Da budem bogat u tebi. Da spoznam koje je to neprolazno bogatstvo! Da znam razlučiti neprolazne vrijednosti od prolaznih. Ti budi moje blago, Gospodine.''
    Ostavljam iskren pozdrav i želim ugodnu nedjelju!!

    avatar

    28.05.2006. (11:38)    -   -   -   -  

  • BW

    ja se slažem sa svekrom ali razumijem i svekrvu,nije lako napustiti sav taj njen trud ali tko će sve to održavati ako nema tko,zato treba si olakšat život jer nije vječan,kao i ta kućerina i nju ako ne održavaš ona lagano propada,pusa tebi.

    avatar

    28.05.2006. (13:00)    -   -   -   -  

  • Syrenica

    ..bila sam davno svjedok jedne zavade zbog imovine i kada sam vidjela sta su ljudi sve spremni napraviti drugome samo da bi dobili sto vise zgrozila sam se.. tada sam bila dijete pa me sve to jos i vise pogodilo, iako se nije ticalo moje obitelji vec jedne prijateljice.. osobno nisam imala takvih "muka".. zivimo u kuci na kat, imamo veliko dvoriste, od cega je ispred travnjak, a iza vrt i mali vocnjak.. i sad kad razmisljamo, iako kuca nije pretjerano velika, vidimo da je mogla biti i manja.. jer zivjela sam i u nekoliko stanova razlicite kvadrature, najveci je bio kao kat nase kuce i vidjela sam da je i to sasvim dovoljan prostor.. ali u redu.. ovo je obiteljska kuca, uvijek ce nam to biti.. a kad se budem morala rastati od nje, ako ikad budem morala, mislim da necu praviti dramu od toga, bit ce kako bude..
    ..pozdravcic!

    avatar

    28.05.2006. (13:58)    -   -   -   -  

  • pjesme :)

    Samo da se javim s novog bloga,...dugo se nisam javljala :)))))

    avatar

    28.05.2006. (16:42)    -   -   -   -  

  • pjesme :)

    post čitam navečer,...kisssssss

    avatar

    28.05.2006. (16:44)    -   -   -   -  

  • pjesme :)

    Pa evo, potrudila sam se i pročitala post,...pa, ne znam,... znam kako je svekru, ali ni svekrva se ne može tako lako odvojiti od te velike kućerine,...mislim, pametnije je da ju prodaju pošto se svekar ne može brinuti o njoj, ali razumijem ih oboje,...ma već će oni naći zajednički jezik,...pametno si sve napisala zrnašce,...sve pohvale,...pussssssa*

    avatar

    28.05.2006. (17:39)    -   -   -   -  

  • metanoja

    Da, ima ih koji se zbog tih vremenitih obiteljskih dobara znaju zavaditi i cijeli život ne pričati... I teško mi je to zamisliti. Ali, znam da ih ima! Isus kao da hoće reći: nemoj pustati svoje sidro u plićaku... Zaveslaj na duboko, (duc in altum!!!), izvezi na pučinu, napij se na Izvoru, otkrij vječnost koja je u tebe posijana... Gorušice, kad sam čitao ovaj tekst ispod teksta o svekru i svekr(i)vi, (valjda je tvoj?!), imao sam osjećaj da slušam profesora (svog!)... Pozdrav!

    avatar

    28.05.2006. (17:58)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Nikad se nisam previše uzbuđivala oko materijalnih stvari (možda kao dijete, jer drugi su često imali više nego mi, a to su moji roditelji sredili svojim postojanim stavom da je naš međusobni odnos uvijek važniji od materijalnih stvari i ja sam im danas neizmjerno zahvalna na tom stavu koji sam od njih preuzela). Ipak, u potpunosti razumijem problem koji ti se pojavio u obitelji jer se povremeno susrećem s njim, srećom zasad samo kod rođaka i poznanika. I svekar i svekrva i tvoja obitelj - svi imate pravo na stav koji je normalan i ljudski. Meni je tvoj najbliži - i ja bih tako razmišljala. Zapravo, razmišljam. Moram priznati da sam dugo željela živjeti u kući - ne toliko zbog kuće, koliko zbog vrta za kojim čeznem. Moj suprug je skloniji stanu, jer je to jednostavnije i ja to shvaćam. Na kraju smo se dogovorili da ćemo ostati u stambenom prostoru koji je prikladan za četveročlanu obitelj i kojim se puno lakše manipulira kad dođe vrijeme da se djeca okuće (znam da je budućnost u Božjim rukama, no i mi moramo činiti najbolje što možemo), a pokušat ćemo, kad i ako budemo imali priliku, kupiti malo zemlje s eventualno skromnom kućicom - toliko da se u njoj može prenoćiti ako zaželimo, na nekom mjestu blizu blizu grada. Tvojim svekru i svekrvi želim sretno rješenje njihovih problema, no mislim da rješenje trebaju tražiti u sebi, a ne u izvanjskom svijetu. :)))

    avatar

    28.05.2006. (18:50)    -   -   -   -  

  • pegy

    Mogu porpilično razumijeti tvojega svekra i svekrvu. Jer i sama se vežem za stvari. Nisam materijalist, baš naprotiv. Ali mi ponekad ulaznica za kino ili fotorafija ili nešto treće predstavlja puno. Jer u tom materijalnom nije samo materijalno nego i puno više od toga. Ono me vezuje ili za neku osobu, ili za neki period života. I na ono na što volim imati uspomenu. Što se tiče ove podjele, da se u mojoj obitelji nije desilo tako nešto, mislila bih da je nemoguće da ljudi postanu toliko sebično i pohlepni. Ovako se mirim sa činjenicom da ih ipak ima. No, oni moraju živjeti s time. Ja ipak ne.

    avatar

    28.05.2006. (21:55)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Dala si mi za mislit,svi imate pravo donekle,svakoga od vas mogu razumjet,istina da se ne treba vezivat za materijalno,ali i ja imam kuću kao tvoja svekrva pa je razumijem,nisam razmišljala da je moram prodat kako bi se osjećala,eto dala si mi dobar materijal za razmišljanje.pozdrav

    avatar

    28.05.2006. (22:17)    -   -   -   -  

  • more nade

    Neočekivano moji roditelji učinili su mi uslugu. Već drugi put u menje od godine dana majka mi je zaprijetila da će me razbaštiniti. Doslovno odlučim li drugačije nego oni to očekuju, ne žele znati za mene. Prvi put sam to dobila rečeno jer sam se odlučila otići na hodočašće. Tada sam sjedila u busu doslovno s jednom presvlakom, bez hrane, i uz to sam bila slijepi putinik jer sam se ubacila u zadnji tren na taj put... Nisam znala što će biti poslije. Tako je to. Nema ništa ljepše nego biti slobodan od sveke navezanosti na ljude, materijalno.... drago mi je da sam tu lekciju prošla i prolazim. Nikad ne bi voljela zavoljeti svoju kuću, auto, namještaj, više od samog života, brige o čovjeku i ljubavi za Stvoritelja. Tvom suprugu i tebi se divim jer kvadratura stana ne čini vaša srca skućenima nego naprotiv živite u slozi i ljubavi. Drago mi da je razgovor prošao dobro. Sad s osmijehom dalje.

    avatar

    29.05.2006. (08:27)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    a nikome nije palo napamet da vi budete na jednoj etaži? mislim, ono je patnja u malom stanu

    avatar

    29.05.2006. (08:36)    -   -   -   -  

  • Neki moj svijet...

    Covjece, sta ce im tolika kucetina,... sta ne bi bilo bolje da su oni otisli u manji stan, a tebi i tvojoj obitelji dali da tu zivite.... vama bi ionako bilo potribnije nego da se guzvate u tom jednosobnom stanu...
    moji su takodjer imali neke razmirice i svadje oko podjele te imovine i to je tako zalosno. rodica zivi kat ispod mene, a ne razgovaramo... uzas....

    avatar

    29.05.2006. (09:20)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Ostavinsku raspravu nakon taje uspješno riješismo mama, sestra i ja. Znam da je to obično prilika za svađu, prepucavanja, isticanje vlastitih zasluga i slično. Sad se mama gomba s papirologijom, sama je u prevelikom stanu, obećala taji da će se još godinu dana brinuti o vinogradu i kućici u njemu. Sve joj je to na teret. I drago mi je da je dovoljno svjesna svega i skuplja dokumente za odlazak u dom. Da imam novaca i priliku graditi, radije bih sagradila manju kuću i pomogla curkama da se skuće kad dođe vrijeme za to nego napravila ogroman i uskoro prazan dom.

    avatar

    29.05.2006. (11:00)    -   -   -   -  

  • portretsnova1

    Čovjeku je potreban samo kutak u kojem će odmoriti svoje snove. A za život ima ovaj svijet, sebe i one koje voli.

    avatar

    29.05.2006. (11:25)    -   -   -   -  

  • u ime...

    navezanost za bilo što nije dobra ... al nas prati... potrebna je snaga vjere, a i dar prosuđivanja da uočiš što je to što ti stvarno treba. znam mnoge koji imaju a siromašni su, i mnoge koji nemaju a bogati su...

    avatar

    29.05.2006. (18:53)    -   -   -   -  

  • illiricus

    Bok Gorušice!
    Znaš koji je najbolji test da vidiš jesi li navezan na materijalno.....UZMEŠ KARTICU PA DIGNEŠ SVE ŠTA MOŽEŠ .....UĐEŠ U CRNI MINUS..I TO DAŠ PRVOM PROSJAKU NA CESTI!
    Pa ako se budeš osjeća(o)la dobro...ponoviš...a akose budeš vrti(o)la u krevetu mjesec dana zbog toga...znači da si navezan!

    Pozdrav

    avatar

    02.06.2006. (09:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...