Zrno gorušicino
28.05.2006., nedjelja
Ne mogu nikako shvatiti kako se ljudi mogu navezati na materijalne stvari! Svjesna sam da ih trebamo radi svakodnevnog funkcioniranja...ali, nikada u tome ne vidim razlog za pretjerivanje...Ovih dana svjedok sam svakodnevne rasprave svekrve i svekra: trebaju li prodati kućerinu koju imaju i preseliti u nešto manje... Dakle, da pojasnim... Na ogromnom posjedu koji je djedovina suprugove bake nizom godina niknule su dvije kuće- jedna do ulice, druga u dvorištu. U kući do ulice živjela je stara baka koja je prije 6 mjeseci preminula u Gospodinu, a svekar i svekrva ostali su u cijelom prostoru sami... Kako je kuća u dvorištu blago rečeno-ogromna (2 kata i potkrovlje- sve po 120 kvadrata) svekar je uštede radi preselio u bakin dio, a svekrva ostala gore...Sada je rasprava treba li ili ne prodati sve to i uzeti nešto manje... Moj muž i ja s klincima zajedno ne želimo tamo stanovati i ne pada nam napamet nikada imati kuću, a još manje toliku... Svekar je jako bolestan i teško mu je sve to održavati- on je za prodaju, a svekrva koja je uglavnom svojim novcima sve to sagradila i uredila nikako se ne može rastati od kako kaže "cijelog svog života". Razumijem na neki način oboje, ali ne mogu shvatiti zašto netko ne želi bolje... Mi sami živimo u jednosobnom gradskom stanu već 8 god. i čekamo etažiranje kako bi stan otkupili, a onda uzeli nešto veće i prikladnije... i ne žalimo se... *** Molim za milost: da shvatim kako bogatstvo života nije u onome što posjedujem, nego u Bogu koji mi daje život kao najveće bogatstvo! Netko iz mnoštva reče Isusu: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" Problem međuljudskih odnosa. Problem odnosa u obitelji. Ljudi se, i u najužoj rodbini, često puta ne znaju i ne mogu složiti oko podjele baštine. U židovstvu je i to bilo određeno Mojsijevim zakonom. Međutim, kada se ljudi nisu mogli dogovoriti, onda su tražili pomoć kod rabina. Tako je jednom zgodom neki čovjek zamolio Isusa da mu pomogne, jer s bratom nije našao zajednički jezik oko podjele baštine. Čovjek je bio u nevolji, jer ga je brat na neki način iskorištavao. Imao je povjerenje u Isusa i njemu se obratio za pomoć. Koliko se i danas braće na smrt zavadi oko podjele baštine. Koliki se godinama gone po sudovima i zamrze na smrt zbog nasljedstva. Koliki podignu ruku jedan na drugoga i postaju najveći protivnici jedan drugome. Ima takvih slučajeva u svakom kraju i u svakom mjestu. Isus odbija posredovati. Iznenađenje? Je li to prvi put da Isus ne uslišava molbu čovjeka koji moli i traži pomoć? Zašto mu nije pomogao? Čovjek traži od Isusa da mu pomogne u nečemu što možemo nazvati vremenitim i materijalnim. Isus želi jasno reći svojim odbijanjem da nije došao zbog toga. Njegova misija nije u tome da rješava materijalne i vremenite potrebe ljudi. Za to postoje svjetovne ustanove koje trebaju uredovati. Crkva se svojim naukom na Drugom vatikanskom koncilu u tome jasno postavila u Isusovu duhu. Ne povezuje se ni s kakvim političkim sustavom i ne želi biti sudac u vremenitim stvarima. Iznad svih je i svi imaju pravo na njezinu duhovnu i karitativnu pomoć. Dobro je u tom smislu čitati pastoralnu konstituciju Gaudium et spes. I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." Isus koristi i tu priliku da ljude upozori na nešto što je u životu važnije od posjedovanja. To što govori ipak se tiče vremenitog i materijalnog, ali ono treba biti u službi vječnog i neprolaznog. Ne govori o tome kako bi ljudi trebali međusobno dijeliti svoja dobra i svoju baštinu. Ima tko će se o tome brinuti. Isus upozorava na temeljni stav koji svatko treba izgrađivati. Nije ljudski život vrijedan ako obiluje materijalnim dobrima ili ako posjeduje bogatstvo. Nije vrijednost čovjekova života u onome što ima. Nažalost, danas se ljudi vrednuju i prosuđuju upravo po onome što imaju; po svojim zaradama, bankovnim čekovima, posjedovanjem kuća, vila, hotela… Imati i imati, geslo je današnjeg mondenog čovjeka. Gospodine, ti nas upozoravaš: čuvajte se pohlepe! Život vam nije u onome što posjedujete! Čujemo li te dovoljno jasno? Uzimamo li ozbiljno k srcu tvoje riječi? Kaza im prispodobu: "Čovjeku nekom, bogatašu, urodi zemlja… I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće… Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ovo je razmišljanje čovjeka koji živi za ovaj život i svijet. Isus ne želi reći da se ne treba brinuti za ono što je čovjeku potrebno. Ali ovdje ukazuje na pohlepu koja je tako opasna i razorna u čovjeku. Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoje zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." Ovo je vrhunac Isusove pouke. Odbivši da se miješa u ovozemaljske stvari, Isus jasno ističe da se čovjekovi obzori ne zaustavljaju ovdje "dolje", u horizontali ovoga života. Čovjek to vrlo lako zaboravi pa jede, pije i uživa, ne misleći ništa drugo. Koliki vele: život treba iskoristiti, sve treba uzeti što nam pruža. Isus kaže: to je bezumnost i ludost! Sve to može u jednom hipu nestati. Isto tako i čovjek može nenadano umrijeti. I što mu onda ostaje od onoga što je skupljao? Zgrtati za sebe i ne misliti ni na što drugo i ni na koga drugog, jest ludost. To znači zgrtati propast. Ništa sa sobom ne možemo ponijeti. Goli izlazimo iz majčine utrobe i goli se onamo vraćamo. Isus nas upozorava na opasnost robovanja pukom egoizmu. To čovjeka uništava. Gospodine, otvori moje ruke za plemenito djelovanje. Da budem bogat u tebi. Da spoznam koje je to neprolazno bogatstvo! Da znam razlučiti neprolazne vrijednosti od prolaznih. Ti budi moje blago, Gospodine. |
