Zrno gorušicino
30.04.2006., nedjelja
Malo duhovnosti ...
Jedna divna poruka od George Carlina: Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade -ali kraće živce, šire puteve- ali uža gledista. Trošimo više- ali imamo manje, kupujemo više- ali uživamo manje. Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti, ali manje vremena. Imamo više diploma- ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja, više stručnjaka- ali ipak više problema, više medicine- ali manje zdravlja. Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše umorni, čitamo premalo, gledamo TV previše, i molimo se prerijetko. Umnogostručili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrijednosti. Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto. Naučili smo kako da preživljavamo- ali ne i da živimo. Dodali smo godine životu- ali ne i život godinama. Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteškoću da prijeđemo preko ulice da upoznamo novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor- ali ne i unutrašnji prostor. Uradili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak- ali zagadili dušu. Savladali smo atom, ali ne i svoje predrasude. Pišemo više- ali učimo manje. Planiramo više- ali postižemo manje. Naučili smo žuriti- ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje. Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plaća, ali više razvoda, luksuznijih kuća ali uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tijela, i tableta koje postaju hrana, da utišaju, da ubiju. Ovo je vrijeme- kada ima mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu. Vrijeme kada vam tehnologija moze donijeti ovo pismo, i vrijeme kada možete odabrati da li ćete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati. Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu zauvijek. Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to edino blago koje možete dati svojim srcem a ne košta ni pare. Sjetite se da kažete "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz vas. Sjetite se držati za ruke i cijeniti momente, jer jednog dana ta osoba neće biti tu ponovo. Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli vaših dragocijenih misli s drugima. KAKO OSTATI MLAD 1. Odbacite nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu. Prepustite doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćate. 2. Zadržite samo vesele prijatelje. Loša raspoloženja vas jedino vuku ka dnu. 3. Nastavite učiti. Naučite vise o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o bilo čemu. Nikada ne dajte mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je radionica zla." A ime lošega je Alzheimerova bolest. 4. Uživajte u jednostavnim stvarima. 5. Smijte se često, dugo i glasno. Smijte se dok ne izgubite dah. 6. Suze se dešavaju. Izdržite, odbolujte, i produžite dalje. Jedina osoba koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budite ŽIVI dok ste živi. 7. Okružite se onim što volite, bila to obitelj, ljubimci, uspomene, glazba, biljke, hobiji, bilo što. Vaš dom je vaše sklonište. 8. Cijenite svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajte ga. Ako je nestabilno, popravite ga. Ako se ne može popraviti, nađite pomoć. 9. Ne preuzimajte krivicu. Krenite na put do šetališta, do obližnje pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica. 10. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici. I UVIJEK PAMTITE: Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah. |
29.04.2006., subota
|
Sinoć sam se jako ugodno iznenadila. Iza 21h, pozvonila nam je poznanica moga muža koja s moje strane nije baš naročito omiljena. Uh, kako ovo nekršćanski zvuči. Zapravo, nemam ja protiv nje baš ništa, no to je mlada djevojka koja iza sebe ima jako buran život-na način koji se meni ne sviđa. Alkohol, sex, droga ... Nikada ju nisam osuđivala (tko sam ja da joj sudim?), ali kad god smo se sreli pokušavala sam joj indirektno objasniti da njen život u mnogočemu nije pravi put. Nakon što je odsjedila pola godine u zatvoru-tvrdila je da se promijenila... Prije nekoliko mjeseci doznala sam što je bio uzrok svemu- kao adolescenticu silovali su je konkurenti tatinog poduzeća... Šokirala me ta spoznaja i nekako sam drugačije počela gledati na sve to... Ali sinoć je došlo do najvećeg iznenađenja... Obično nije dolazila kod nas kući, a još manje ovako "kasno", jer imam djecu i 21h je zbog njih već neko vrijeme kada se sprema u krevet. S vrata mi je rekla:"Ja došla k tebi da porazgovaramo- želim se krstiti!" Steglo me u grlu... Razgovarale smo skoro 2 sata i zaključih da je njena odluka prava, da joj to nije palo napamet iz prolaznog hira... Čak je u jednom trenutku rekla :"Bez krštenja sam ništa! Vjerujem da su me sve stvari koje su mi se događale u životu bile naslagane opomene da se okrenem Crkvi, a ja ih, budala, nisam znala prepoznati. Čak sam se osjećala neugodno u tvom društvu jer sam znala da me i ti na to upučuješ!" Rastale smo se prijateljski... Priznajem- zaspala sam sretna-znajući da je napokon našla pravi put i da za nju još uvijek ima nade... +++++ Za sebe si nas stvorio,Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi... |
28.04.2006., petak
|
Svi smo nebrojeno puta koristili uzrečicu "kako je svijet mali!" nakon što bi otkrili vezu s ljudima koje naizgled nikada nismo ni vidjeli. Nakon što mi je sinoć iz jednog grada stigao SMS da moja rođaka s mora na službenom putu u Slavoniji sjedi na kavi s mojom kolegicom s posla i sinovom učiteljicom-ponovno se zamislih nad ovom izrekom. Da mi je netko pričao da će se sresti.... I nije prvi puta da se takvo što dogodi! U svom životnom iskustvu imam nekoliko ljudi koje sam upoznala u različitim "čudnim" i neuobičajenim okolnostima i ... dan-danas su mi neizmjerno dragi... Da ne udavim previše napisat ću vam samo jedno takvo upoznavanje": Prije nekih 4 god. na netu sam nabasala na stranicu "Katolici na internetu" i to sam tražila gdje se nalazi Teološki fakultet u Splitu budući sam trebala tamo na seminar, a u Splitu nikada nisam bila. Vidjela sam da na stranici postoji i chat i da je podosta ljudi tamo. Uključila sam se u razgovor (prvi puta sam bila na chatu uopće). Društvo je bilo zanimljivo i došla sam i dan kasnije, pa opet i opet-svako veče...Tako sam doznala da jedna cura se javlja iz Splita i da su nam životni putevi po mnogočemu slični... Zamolila sam je ako bi željela dočekati me na stanici u Splitu i samo odvesti do Teologije-budući se ja po Splitu ne snalazim?! Pristala je... Kada je došla po mene na stanici smo se zvale na mobitel kako bi se prepoznale... Iz svega je zapravo ispalo divno prijateljstvo i ja dans ne mogu zamisliti ljetni seminar, a da dan prije i dan kasnije nisam njenoj kući i s njenom obitelji... Iako bih ja takve događaje opisala "čudni su putevi Gospodnji", jer mislim da svijet zaista nije mali, već je prevelika Božja ljubav koja nam na životne puteve stavlja ljude za koje smatra da su nam u danom trenutku potrebni. Nekada su ti susreti ugodni, no nekada i ne. No, koga briga? Bog zna što je za nas najbolje.... **** "po glavi si lutam, al´ne hodam-nego plutam! Svijet je moj čudan kada spavam i kad sam budan! Kao u bajci ili u jeftinoj priči svaki glavni junak baš na mene sliči!" B.K. |
27.04.2006., četvrtak
|
Dolaskom ljepšeg vremena svi smo nekako živnuli, nitko ne miruje...svi bi van i bili aktivni... Tako sam ja jučer došla u školu, a pola sedmaša nema- igraju košarkašku utakmicu protiv nekih slavnih i velikih faca- doznah od preostalih jadnika koji su bili osuđeni doći na nastavu. A kako su za mene svi učenici jednaki ja povedoh ove rijetke što su došli na nastavu-van na školsko dvorište i igrali smo «vjeronaučnu košarku»!! E, pa sad-kakva je to košarka??? Kad sam im objasnila pravila rekli su da je preteška – lijepo igraju ali....nema psovanja, nema ružnih riječi ostalim igračima- tko prekrši pravila dobije 1 u rubriku «međusobna komunikacija» u imeniku!!! Moj ludi razred (kojem sam ja razrednica) iza svakog pogođenog koša još je uzviknuo «Hvala Bogu!» Zapravo, priznali su da im je bilo teško igrati po pravilima koje smo zadali, jer im je psovka toliko postala svakidašnja- gotovo uzrečica. I ne samo njima, čujem je i kod malih i kod velikih... Dobro, nisam baš ni ja protiv nje cijepljena, ali ipak postoji klasifikacija- male i velike psovke. U školi se može čuti paleta ovih velikih-onih što mene kao vjernicu grizu za srce... iako se svesrdno trudim učiti klince da «lijepa riječ otvara sva vrata» ponekad mi se čini da bacam riječi u vjetar, jer kao da me ne čuju...ali čuje me Bog i zna da pred ovim problemom nisam zatvorila oči!! **** «Prati i shvati, shvati i oprosti, oprosti i pomozi, pomozi i utješi, utješi i podrži, podrži i ojačaj, ojačaj i oživi, oživi i služi, služi i oprosti, oprosti i ljubi, ljubi i daj, daj i zaboravi.» Lj.A.Maračić |
24.04.2006., ponedjeljak
Malo feminizma:))
»RABBONI«Uskrs je blagdan žene i ženstva. Jest, pa makar to na prvi mah izgledalo ne znam kako čudnovato. Blagdan ženske veličine i ženskog ponosa. Ako je Krist ženu odalečio od oltara i od katedre, nije je odalečio od svoje ljubavi. A ljubav je put do Boga; nisu stepenice oltara ni sveto ulje na rukama. Ruke su svećeniku pomazane za druge; sa stepenica oltara mogu propovijedati i grješnici. A ljubav se, — Božja ljubav, — ne može zlorabiti. Ona je Bog u nama. Ona nije oruđe posvećenja; ona je posvećenje i posvetitelj. Nije onaj pred Bogom velik i sretan, tko je primio velike darove i velike službe; velik je i sretan, čija je duša dobra i čista. Nebo se neće odmjeravati po vlasti, jurisdikciji i titulama; ono je baština duša, što vjeruju i ljube. A žene su na Uskrs, — a nema Uskrsa bez Križa i bez Kalvarije, — pokazale, da umiju Boga ljubiti. I vjerno, i žarko, i junački. Hoćete li za to dokaz? Eno vam Evanđelje! Treba li toj evanđeoskoj tezi potvrda odozgor? Ako treba, Krist ju je dao. Komu se je Krist na uskrsno jutro prvome ukazao? Apostolima nije. Njima se je ukazao istom navečer. Petru i Jakovu? Nije ni njima. Petar je potrčao na grob istom, kad su mu žene javile, da je Učiteljev grob u Josipovu vrtu prazan. Ženama se je najprije Isus ukazao. O njegovu ukazanju Prvoj i Blagoslovljenoj među ženama šuti Evanđelje, ali ne šuti o njemu vjera. Samo što razgovor između Sina i Majke ne spada ni na koga osim na njih dvoje. Odviše je bio intiman i svet, Gospa nije posrednik objave; ona je Majka Boga, koji se je objavio. Toj se njezinoj službi ne može ništa više dodati, a da je se ne ponizi. O tom ukazanju Evanđelje šuti. Ali ne šuti o ukazanju Mariji Magdaleni. Izrijekom ga spominje. »A ukaza se najprije Mariji Magdaleni« (Mk 16,9; Iv 20,11). Ne šuti o ukazanju ženama, što su se vraćale s groba. Izrijekom ga spominje (Mt 28,9,10). Prve su žene ugledale Isusa, živa, u njegovoj uskrsnoj slavi. Prve su žene doznale, da je uskrsnuo. Njima su to najprije rekli anđeli. Žene su donijele prvu, veselu uskrsnu vijest Petru i apostolima. Po anđeoskom nalogu; po Gospodinovoj riječi. I danas su žene u središtu uskrsne slave. I u prvoj uskrsnoj misi, na Veliku Subotu, i u misi na prvi, najveći, uskrsni dan, čita se evanđelje o ženama na grobu; o anđelima, što su im se ukazali i utješili ih radosnom, sretnom novošću; »Uskrsnuo je, nije ovdje!« (Mk 16,6). I svi mi toga dana, stojeći, slušamo, — i car, i papa, — Božje svjedočanstvo, Božje priznanje velikoj ženskoj vjeri, vjernoj ženskoj ljubavi. Zar ga nisu zaslužile one »tri Marije«? Jesu. Da nisu, ne bi ih Isus onako nježno odlikovao i nagradio. Pročitajte opet Evanđelje! Samo koju stranicu prije! Kad su se apostoli bili razbježali, kad su svi prijatelji Gospodinovi bili od straha zašutjeli, žene su stale demonstrativno nad njim plakati. Njihova im je ženska intuicija pomogla. Logikom su srca i svoga plemenitog instinkta osjetile, da je nevin onaj, što tamo posrće pod križem. Odviše je tih i blag, da bi mogao biti zločinac. Vidjele su ga jučer i prekjučer i zakjučer. Pročitale su mu u očima, da voli istinu i da voli ljude; da je čist i nedužan kao dijete. A onima nad njim i oko njega govorile u oči, kakvi su. Njihova su lica, iskrivljena od zlobe i strasti, svjedočila protiv njih. Poznavale su ih žene dobro, stare lisce i stare razbludnike, pod njihovim licemjernim maskama. Pa su, — žensko ne zna čekati, kad je uzbuđeno, — zaplakale u sav glas. I prišle su mu, da ga otaru. I kad je visio na križu, bilo ih je, i njegovih mučkih prijatelja, koji su iz prikrajka, iz daleka izmiješani među svijetom, blijedi i žalosni, gledali užasnu agoniju, zadnji čin bolne, potresne katastrofe; ali ondje, pod križem, odmah uza nj, bio je samo jedan učenik, — još dijete, — i nekoliko — kuražnih žena. Ostale su mu vjerne, i kad su ga svi drugi ostavili. Ostale su s njim i s Majkom. Opet sa smionošću, što je ima samo žena, koju vodi srce, koja sve drugo zaboravlja, kad jedno traži. Krist ih je vidio, te tri junačke Marije. I nije im toga zaboravio ni nakon tri dana grobnog počinka. Pročitao im je bio iz srca, — on čita u srcima, — da je njihova ljubav bila iskrena, čista i jaka. A kasnije ih, kad su ga pratile na posljednji počinak, — vjerne i poslije smrti, — i kad su kupovale mirise, da ga pomažu, čim prođe subota, nije doduše gledao očima tijela, ali jest, odozgor; očima duše. Bio je uz njih čitav onaj dan boli i iščekivanja. Pa kad su pošle, u nedjelju ujutro, na grob sa svojim pomastima, i brinule se putem, tko će im odvaliti kamen s grobnice, on ih je već gledao opet živ. I tako im se prijateljski javio, — dirnut tom njihovom vjernom ljubavi. Prije reda. Mimo službenog programa. Prije nego apostolima. Rekao im je »Zdravo!«. Zovnuo je Magdalenu imenom: »Marija!« A one su njemu rekle, prepune uskrsne sreće, u suzama radosnicama prvog, blaženog iznenađenja: »Rabboni« — »Učitelju moj«! Jest, ima taj »Rabboni« svoj vječni, veliki odjek u vjeri Crkve, u mistici kršćanskog života i kršćanske pobožnosti. Žena ne uči u Crkvi; ona ne propovijeda; ona nije organizator ni vladar nad dušama. Krist je poštivao zakone prirode i psihologije. Morao je; on je njihov Stvoritelj. Ali u mistici vjere i ljubavi žene su Kristu često, — vrlo često, — bliže od muškarca. Poniznije su. Naravnije su. Prostodušnije su i nedužnije, ako su nepokvarene. Više trpe. Mekšega su i boljega srca. Spremnije su, da se odriču i da se žrtvuju. Pobožnost je domena i privilegij žene. Nije žena zapostavljena u kršćanstvu! Nije, ne, naprotiv! Njezin je bolji dio. Talenti i službe pred Bogom ne odlučuju. Riječi i djela ne odlučuju. Odlučuje samo ljubav. A tko ljubi, bit će ljubljen. Božanski ljubljen. I — božanski nagrađen. Uskrs je blagdan žene i ženstva. Na Uskrs je Krist doviknuo ženama: »Zdravo!« i »Marija!« A one su njemu rekle: »Rabboni!«. Iz knjige Uskrsnih tekstova koje je sakupio i uredio vlč. Stanko Belaj, salezijanac. str. 308-310. Autor ovoga teksta potpisao se samo inicijalom "Č". |
22.04.2006., subota
|
Danas sam se, zamislite, svađala s WC-daskom! Znam, zvuči turbo ludo, no zadala mi je gotovo cijelo prije podne glavobolje! Naime, kako je moj suprug na staroj dasci stajao, onako "sitan" kakav već je, naravno da je popustila i pukla, a stalno smo vikali kako treba nova i nikako da nova stigne, ja sam u svojoj originali odlučila ponoviti nas za novu dasku- prošlu nedjelju za Uskrs. Zato sam skrivečki kupila novu i stavila ju suprugu u gnijezdo Uskrsnog zeca koje su klinci napravili. No, priči tu nije kraj. Daska koju sam kupila, je prekrasna-gotovo da ju poželim imati u dnevnoj sobi: prozirna, a u unutrašnjosti polijepljeni suhi cvjetići- ma čista milina. ALI... bila je posljednja u trgovini i bez uputstva za montažu... Gnjavim muža već cijeli tjedan da se uhvati s daskom u koštac, ali on se spretno izvlačio sve do danas..a dans mu odlučih skočiti za vrat i ne pustiti dok ne postavi zadano!! Međutim, pokazalo se to puno teže od bilo kakvog očekivanja! Nakon nekih pola sata dragi je odustao uz izgovor :"Ja sam za ovo glup!", a onda sam ja stupila na scenu... Nakon svakog perioda proučavanja dovlačila sam ponešto u kupaonicu- te malu stolicu za sjesti, te cigarete, te sok (kasnije od muke prešla na pivo), te svakojake alatke...samo što nisam još i radni kombinezon obukla! Kombinirala sam i kombinirala s viškom i manjkom dijelova, brisala nos, nabrajala sve svece da mi pomognu i ... metodom pokušaja i pogrešaka- USPJELA SAM!!! "Ma nije jedna WC-daska pametnija od mene!"-bio je moj trijumfalni komentar- za nagradu me moja obitelj pustila da ju prva isprobam... He, he,he... ****** K VRAGU TI I TVOJ ČEKIĆ Zaželio neki čovjek na zid svoje sobe objesiti sliku. Pronašao on čavao, ali čekića nigdje. Pretražio on cijelu kuću, podrum, garažu ... ali čekić kao da je u zemlju propao. Sjeti se tada da njegov susjed ima čekić i krene da ga posudi. Dok je kretao prema susjedovoj kući, pomisli: A što ako mi ne bude htio posuditi čekić ? Čini mi se da me je jučer jedva pozdravio. Možda mu se žurilo. A možda je samo glumio kako mu se žuri, a u stvari ima nešto protiv mene. Ali što? Nisam mu ništa nažao učinio, mora da nešto umišlja. Da on hoće nešto posuditi od mene, ja bih mu bez problema odmah dao. A zašto on meni ne da? Pa zar je moguće odbiti vlastitom susjedu tako sitnu uslugu? Ljudi kao on baš čovjeku zagorčavaju život. Pa što on misli – da sam ja ovisan o njemu? Samo zato jer ima jedan običan čekić. Pa sad mi je stvarno svega dosta. I tako razmišljajući dođe do susjedovih vrata, pozvoni, susjed otvori i prije nego uspije reći dobar dan, naš se čovjek izdere na njega: K vragu i ti i tvoj čekić !Možeš ga slobodno pojesti ! Iz knjige:A što biste vi učinili? (Rijavec-Miljković) |
20.04.2006., četvrtak
|
Cijelo poslijepodne nosim sa sobom dojmove s tribine gluhih, nijemih, slijepih i slabovidnih... Iako sam samo izrekla svoje trogodišnje iskustvo s učenikom koji nosi slušne aparate, nekako su me se dojmili ti ljudi koji se s toliko optimizma nose sa svojim teškoćama... Ma što dojmili- ne mogu se riješiti misli na njih...Živjeti u tami, živjeti u tišini... Ponekad samu sebe zateknem uljuljanu u probleme svakodnevice, da se ne sjetim Bogu zahvaliti na daru zdravlja koji me služi... Zato sam ČVRSTO odlučila u jesen upisati tečaj znakovnog jezika koji traje 8 semestara... ***** Ti stvaraš u tami svjetlo, u žalosnome radost, u tužnome utjehu, u zbunjenom jasnoću, u slabima život. Stvori i u meni svjetlo u zoru tvoga dana. Tvoja je riječ svjetlo.Govori mi. Tvoja je istina život, stvori život u meni!! G.T. |
19.04.2006., srijeda
Dvorska luda
|
Zadovoljan time kako ga je dvorska luda zabavila, kralj mu, smijući se, pruži žezlo i reče:"Doista, ti si najveća luda na svijetu. Ovo žezlo daruj kada susretneš nekoga tko je veća luda od tebe." Otada je dvorska luda hodao noseći žezlo i ponavljajući:"Ja sam najveća luda na svijetu!" Nakon nekoga vremena kralj se nađe na umoru, te među ostalima dozva i dvorsku ludu i reče mu:"Odlazim u daleku zemlju i nikada se više neću vratiti." Luda ga upita:"Jesi li oduvijek znao da ćeš morati otputovati u tu daleku zemlju?"-"Jesam!"-odgovori kralj. "Budući da si znao da ćeš jednom morati otići u tu daleku zemlju, sigurno si sve učinio, da sebi u tom novom zavičaju sagradiš trajno boravište?"-ponovno će luda. "Ne-reče kralj- o tome nisam vodio računa." Tada dvorska luda pruži kralju žezlo i reče: "Doista kralju, ovo žezlo pripada tebi. Ti si ipak veća luda od mene." jz |
17.04.2006., ponedjeljak
Zemlja je nalik nebu za sve koje nikakve oluje ne mogu smesti, za one koji su sve gorke riječi izbacili iz svojih usta pa s malo humora od trnja znaju činiti ruže. Ph. Bosmans |
16.04.2006., nedjelja
|
Gospodin slavno uskrsnu. Aleluja! Na ljudsku sreću beskrajnu.Aleluja! SVIMA KOJI SVRATE ILI SU SVRATILI- OBILJE BOŽJEG BLAGOSLOVA I SRETAN USKRS-želim ja!!! |
13.04.2006., četvrtak
|
Moj je učenik napisao slijedeće, a MAK objavio: "Da sam ja bio ispred Isusovog križa, obrisao bih mu znoj s glave i oborio vojnike. Spasio bih ga i odveo na hitnu da se tamo oporavi. Branio bih ga od protivnika i bio bih dobar prema njemu." F.V. 3.a |
11.04.2006., utorak
|
Oče nebeski, ne molim te ni za zdravlje ni za bolest ni za život ni za smrt, nego da ti raspolažeš i mojim zdravljem i mojom bolešću i mojim životom i mojom smrću, sebi na slavu, meni na spas. Ti jedini znaš što je meni korisno. Ti si jedini Gospodar pa radi što hoćeš: daj mi ili oduzmi, svejedno, samo moju volju uskladi sa svojom. Pascal |
10.04.2006., ponedjeljak
Dan se bliži kraju
|
Paul Haschek Povlačim se u svetište svoje nutrine gdje jezgra moje osobe, srce, svime ravna i sve doživljava i upravlja svim pokretima moga tijela i moga duha. Ovdje se želim susresti s Tobom, moj Gospodine i Bože. Tu sam blizu Tebe, kao u blizini draga čovjeka, pun pouzdanja i bez ikakvih uvjeta. Prihvaćam sve što mi pružaš i darivaš i u tome priopćavaš svoju radosnu vijest. Radujem se svemu što mi činiš i darujem Tebi svoju zahvalnost i svoju ljubav. l jedan jedini cvijet bolji je od ni jednoga. Dan se bliži kraju, vraćam se evo natrag k Tebi. Ovdje doživljavam Tvoju ljubav i blizinu. Išao si sa mnom kroz ovaj dan. Darivao mi život, snagu i radost. Zahvaljujem Ti što sam povezan s Tobom. Dopusti da ovu noć dobrota djeluje i sazrijeva. Ispuni me novom energijom za sutra: otvorenošću i radošću za moju okolinu, blagonaklonošću i ljubavlju za moje bližnje, pozornošću za Tvoje vodstvo, zanimanjem za sve dobro i lijepo. Blagoslovi sve ljude s kojima sam povezan. Budi uz bolesne, siromašne, progonjene. Daj nam mirnu noć i ujutro radosno buđenje. Sutra ću učiniti nešto: Nekoga saslušati ne sudeći prebrzo i ne osuđujući. Biti zahvalan za male znakove pažnje koji mi se sviđaju i dobro mi čine. Pozitivno razmišljati i govoriti bez kritike i prigovaranja. Biti otvoren kao cvijet - i razveseljivati svojom prisutnošću. Zar se ne isplati biti takav? |
09.04.2006., nedjelja
|
Molitva sioux indijanaca Dozvoli da se moje ruke pune poštovanja dotaknu stvari koje si Ti stvorio. Izoštri moje uho da čuje tvoj glas. Učini me mudrim kako bih spoznao nauk koji si ti tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen. Tražim snagu, ali ne da bih nadjačao svoju braću, nego samo da bih nadvladao svog najvećeg neprijatelja – samoga sebe. Bože, daj mi mirnoću da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti, i daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga. Neka ne budem zaštićen od opasnosti, već da se bez straha suočim s njom. Neka ne molim za smirenje moga bola, već za jako srce da ga savladam. Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi, već da se oslonim na vlastite snage. Neka ne preklinjem za spas od straha, već za nadu da osvojim svoju slobodu. O Ti, uzvišeni, presveti Bože! Unesi svjetlo u tminu moga srca. Podari mi ispravnu vjeru, postojanu nadu, istinsko milosrđe i duboku poniznost s mudrošću i poimanjem, o Bože, tako da bih mogla činiti ono što je uistinu Tvoja sveta volja. Amen |
08.04.2006., subota
|
Podno križa… …zapljuskuju me slapovi Tvoje boli.… okovalo me sjećanje na pijetla i srebrni zveket.… izmrvljenim uzdasima vapim da mi oprostiš sve neprozračene i neozračene trenutke.… osjećam, moje srce vrije u Tvome srcu.… na oltaru moje duše Tvoja Krv odzvanja otkupljenje.… znam, slomit ćeš ohole uskličnike smrti.… zahvaljujem Ti za prsten vječnosti – ljubav.… iz pogleda mi izlijeću golubice.… ovijena dugom šapućem: slava Ti.… želim, želim, u trenucima kad Te Majka mrtvog bude držala u naručju, ući u jednu od Njezinih suza, skotrljati se s Njezina lica na Tvoje i zauvijek ostati u Tvojim porama. U podnožju Tvoga križa riječi gube dah… Ivna Talaja |
07.04.2006., petak
|
INTERVIEW S GOSPODINOM Jednom sam krenuo intervjuirati Gospodina... "Uđi!", rekao je Gospodin. "Dakle, ti bi me htio intervjuirati?" "Ako imaš vremena", rekao sam. Gospodin se nasmiješio i kazao: "Moje je vrijeme vječnost i dovoljno je da se učini bilo što. Koja mi pitanja želiš postaviti?" "Što Te najviše iznenađuje kod ljudske vrste?" Gospodin je odgovorio: "Što im brzo dosadi biti dijete, žure se da odrastu, a onda čeznu za tim da ponovno budu djeca. Što troše zdravlje da bi zaradili novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje. Što u tolikom strahu razmišljaju o budućnosti da zaboravljaju sadašnjost, tako da ne žive niti u sadašnjosti niti u budućnosti. Što žive kao da nikad neće umrijeti, a onda umiru kao da nikad nisu živjeli." Gospodin me držao za ruke, neko smo vrijeme šutjeli, zatim sam upitao: "Za koje bi životne lekcije kao otac volio da ih nauče Tvoja djeca?" Uzvratio je smiješeći se: "Da nauče kako ne mogu nikoga natjerati da ih ljubi. Ali mogu dopustiti da budu ljubljeni. Da nauče kako najvrjednije nije ono što imaju u životu, nego oni koje imaju u životu. Da nauče kako nije dobro uspoređivati se s drugima. Svi će biti suđeni zasebno prema vlastitim zaslugama, ne kao skupina na osnovi uspoređivanja! Da nauče kako najbogatija osoba nije ona koja najviše ima, nego ona kojoj je najmanje potrebno. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da otvorimo duboke rane u osoba koje ljubimo, i kako je mnogo godina potrebno da rane zacijele. Da praštajući nauče praštati. Da nauče kako ima osoba koje ih silno ljube, ali jednostavno ne znaju kako iskazati osjećaje. Da nauče kako novac može kupiti sve osim sreće. Da nauče kako dvoje ljudi može gledati istu pojavu, a vidjeti je posve različito. Da nauče kako je istinski prijatelj onaj koji zna sve o njima, a svejedno ih ljubi. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im oproste drugi, nego je potrebno i da oproste sami sebi." Sjedio sam s Njime neko vrijeme uživajući. Zahvalio sam Gospodinu za taj susret i za sve što je učinio za moju obitelj i mene. Odgovorio je: "U svako doba. Ovdje sam dvadeset i četiri sata dnevno. Sve što trebaš je potražiti me, i ja ću se odazvati." Onda me pogledao u oči i prošaptao ove riječi: "Drago moje dijete, zapamti da će ljudi zaboraviti što si rekao, zaboravit će što si učinio, ali nikad neće zaboraviti kako su se uza te osjećali." |
05.04.2006., srijeda
|
Dragi prijatelju! Morao sam ti napisati ovo pismo da ti kažem koliko te volim i brinem se za tebe. Jučer sam te vidio dok si šetao i smijao se sa svojim prijateljima. Nadao sam se da ćeš uskoro poželjeti da i samnom tako šetaš. Naslikao sam zalazak sunca za završetak tvoga dana i šapnuo hladnim brezama da te osvježe. Čekao sam. Nisi zvao. Ipak, ja te i dalje volim. Kad sam te prošle noći promatrao kako toneš u san, želio sam, tako sam te želio dodirnuti. Spustio sam mjesečinu do tvog lica. Rasula se po tvojim obrazima kao tisuće bisera. Pored svega, nisi mislio na mene, a ja sam te tako želio utješiti. Slijedećeg jutra raspršio sam briljantan izlazak sunca u veličanstveno jutro-za tebe. Ali, ti si se probudio kasno, a zatim žurio za svojim obvezama, nisi ni primjetio. Moje nebo postalo je oblačno, a moje suze bile su kiša. Volim te, o, kad bi me samo saslušao. Zaista te volim. Pokušao sam ti to reći u tišini zelene livade i plavog neba. Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim bojama po cvijeću. Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu da sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi ti mogle pjevati. Oduševio sam te sunčevim zracima i parfemom prirodnog mirisa. Moja ljubav prema tebi je dublja od bilo kojeg oceana i značajnija od bilo čega što je potrebno tvome srcu. Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo i koliko se brinem. Moj Otac te također pozdravlja. Želim da ga upoznaš. On se brine, također. Očevi su jednostavno takvi. Molim te, javi se uskoro. Nije važno koliko će vremena proći. Ja ću čekati-jer te volim. Tvoj prijatelj Isus. |
04.04.2006., utorak
Večernji susret
|
Isuse, dođoh Ti reči kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me. Dođoh Ti se tužit u suton ovoga dana, jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da Ti se jadam, ali me zbuni tvoje raspelo. Žižak Ti osvijetli lice, raspeto, presveto tijelo. U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o, Bože, što da Ti se tužim, pa mene je pred Tobom sram. Gle, Ti nijemo šutiš... nikome se potužio nisi, a Tvoje presvijetlo tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje. Kako je tuga Tvoja teška I sitne boli moje. Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al´motreć Tebe, iščeznu moja rana. |
03.04.2006., ponedjeljak
|
"Kad se čovjek odvrati od Boga, on se naprosto prepušta zakonu sile teže. Čovjek vjeruje da hoće i da bira, ali on je puka stvar, kamen koji pada." Simone Weil |
02.04.2006., nedjelja
|
Danas se probudih nekako sjetna... dok sam pila jutarnju kavu pogled mi odluta na fotografiju koja ponosno stoji na najvažnijem zidu moje sobe... Danas je godišnjica... Milion uspomena naviru... Rim, trg, gužva, svečana propusnica udijeljena mi nabrzaka i nenadano... Nas 7 do nogu Svete stolice... Prilazi... svakome samo pruža ruku... a onda stoji ispred mene... pružena ruka, poljubac u prsten, odjednom.. staračka se ruka podiže do moga čela- dijeli mi blagoslov... pomilovao me po licu uz riječi "Draga!"... smiješak kardinala i suze u mojim očima... utiskuje mi krunicu u ruku i još ju jednom blago stišće... To su moja sjećanja koja ne gasnu... za cijeli su život... i daju snagu... Bože, čime li sam ja to zaslužila??? Ivane Pavle II, radujem se našem ponovnom susretu u Nebu... "O Bože, zar si pozvao mene...." |
01.04.2006., subota
LJEPOTA JE VJEČNA; BOL JE PROLAZNA
|
Iako je Henri Matisse bio gotovo 28 godina mlađi od Augustea Renoirea, dvojica su umjetnika bili veliki prijatelji i često su bili zajedno. Kako Renoire tijekom posljednjeg desetljeća svog života nije mogao izlaziti iz kuće, Matisse ga je svakodnevno posjećivao. Renoire, gotovo paraliziran zbog artritisa, nastavio je slikati usprkos bolesti. Jednoga dana kad je Matisse vidio kako se stari slikar, koji je radio u svom ateljeu, sa svakim potezom kista bori s nesnosnim bolovima, izlanuo je: ''Auguste, zašto i dalje slikaš kad ti to donosi toliku patnju?'' Renoire je kratko odgovorio: ''Ljepota je vječna; bol je prolazna.'' I tako je, skoro do smrti, Renoire nastavio nanositi boju na platno. Jednu od svojih najpoznatijih slika, Kupačice, završio je dvije godine prije smrti, a četrnaest godina nakon što je obolio od ove teške bolesti. Najbolje iz Bits & Pieces |
