Komentari

gorusica.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • *buba* kreće u svijet...

    tvoja je riječ svijetlo..-ovo zvuči jako lijepo..

    avatar

    20.04.2006. (23:47)    -   -   -   -  

  • Syrenica

    ..osmijeh za laku noc ostavljam!

    avatar

    21.04.2006. (00:33)    -   -   -   -  

  • SVIJET OKO NAS

    Prekrasna pjesma ali tuzna!Pusa za laku noc!

    avatar

    21.04.2006. (03:19)    -   -   -   -  

  • aenona

    Da, treba se potruditi i naučiti znakovni jezik, to je sitnica prema trudu koji ulažu ti ljudi da svladaju sve životne prepreke i predrasude "zdravih".

    avatar

    21.04.2006. (08:21)    -   -   -   -  

  • Tanja

    ma ti si dušica.....pozdrav:-)

    avatar

    21.04.2006. (08:43)    -   -   -   -  

  • I believe Him

    Svaka čast

    avatar

    21.04.2006. (09:41)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Često nismo ni svjesni da zapravo imamo i vid i sluh i zdrave noge...kada vidim invalida, onda u sebi pomislim, hval Ti Bože, ali biću iskrena, onako iz čista mira, baš i ne zahvaljujem. A kada sam u nevolji pitam se onu čuvenu»Zašto baš ja?»...a zašto da ne?lijep pozdrav! Baš je lijepa ta tvoja odluka za tječaj, samo naprijed!: )))

    avatar

    21.04.2006. (09:49)    -   -   -   -  

  • Anna

    Ahoj drago Zrno , moram i hocu da potpisem tvoj post jer je teko objasniti osecaje kada se susretnes sa ljudima koji su slepi i gluhi... ali oni imaju poseban dar, dar osecaja... pozdravljam te od srca

    avatar

    21.04.2006. (09:57)    -   -   -   -  

  • more nade

    Kao dijete naučila sam ona slova za predstavljanje osobi koja ne čuje, iako tada nisam poznavala ni jednu invalidnu osobu. I danas mi je drago zbog toga. DA, sve više se divim ljudima koji zadovoljno hodaju životom iako na oko nemaju sve ugodnosti svih osjetila. Divim se i učim... a moje lice tada dobiva najljepši dar: osmijeh.

    avatar

    21.04.2006. (13:50)    -   -   -   -  

  • more nade

    Znaš, nekad si mislim kako su ljudi koji ne čuju ne vide, na neki način darovani. Puno su iskreniji, posebniji, otvoreniji, sretniji, kao da je to neki drugi svijet. Npr. njima uglavnom ne prilaze ljudi plitkih emocija i uskog srca, često ne čuju ružne riječi, ne vide najgore ljudske mane u odnosu čovjek prema čovjeku. Iako je to težak svijet, njihov svijet kao da je izvan našega. Čini mi se ČISTIJI.

    avatar

    21.04.2006. (13:53)    -   -   -   -  

  • more nade

    Sjetila sam se na faksu jednog kolege visok ko od brda odvaljen.. a nakon što me vidio s prijateljem invalidom ponio se ružno. Bilo mi je tako žao jer on ne gleda čovjeka, a onda sam shvatila da u biti ne vidi on ni mene... i shvatih da je to divan TEST za ljude i da upravo taj odnos prema invalidima razlikuje velike od sitnih duša.

    avatar

    21.04.2006. (13:56)    -   -   -   -  

  • more nade

    Oprosti, ja se raspisah, ali ja bi stvarno mogla o tome još puno.. upravo ću raditi nešto s udrugom slijepih.

    avatar

    21.04.2006. (13:57)    -   -   -   -  

  • LOTOS

    zelim ti puno srece oko tecaja, i nadam se da ce ti biti zabavno...pozdrav

    avatar

    21.04.2006. (14:19)    -   -   -   -  

  • serafina

    Ženo, ne mogu vjerovati da želiš upisati tečaj. Ja baš o tome ovih dana intezivno razmišljam.Mama mi je prije 14 dana otišla svojevoljno u starački dom, za sad je presretna zbog društva i uvjeta kojih tamo ima. Od kad je tata umro bila je usamljena.U domu je upoznala puno vršnjakinja, ali se jedna slabovidna i gluho -nijema žena jako i odmah vezala za nju. Kad su mojoj majci rekli da odluči koga želi kao cimericu ona je odmah rekla baš nju. Svi su je odgovarali od toga, ali ona je rekla za mene je ona vrijedna, čak i vrijednija od ostalih žena tu.Odma me zamolila da joj kupim bilježnicu i flomaster da si mogu pisati.Sad i ja svakodnevno pokušavam komunicirati sa njom kad sam u posjeti mami.Žena je prekrasna, skromna, radišna i pazi koliko god može na moju mamu koja je invalid.Ponosna sam na mamu i na to kako joj nije teško komunicirati sa njom i truditi se da se razumiu.Zbog te žene odlučih da ću i ja ako budem u prilici naučiti taj jezik.Volim sa njima ispijati kavicu i pričati makar i očima. Svaka ti čast.

    avatar

    21.04.2006. (18:46)    -   -   -   -  

  • zrno gorušice

    čuj, draga serafina, na www.dodir.hr imaš mogućnost naručiti knjigu i DVD za znakovni jezik- možda tako možeš i mami pomoći, a i sama se educirati...

    avatar

    21.04.2006. (20:26)    -   -   -   -  

  • Goldeneye

    a bela lala, kako mi je prijatelj ;)))

    avatar

    21.04.2006. (21:04)    -   -   -   -  

  • melody

    Veče zrno...većina ljudi nije svjesna nevjerojatnih bogatstava koja posjeduju, vjeruju kako su opterećeni "problemima", mrzovoljni, nesretni...,nisu svjesni onoga što imaju, uvijek nabrajaju samo ono što nemaju... Vidjeti, slušati, govoriti, hodati...vrijedi milijune puta više od svih Rockefeller-a, Ford-ova i Gates-a na ovome svijetu...Podržavam tvoju odlučnu želju za tom edukacijom

    avatar

    21.04.2006. (21:12)    -   -   -   -  

  • zrno gorušice

    @goldy- prijatelj ti je kako koji dan- nikad ne znam dok ne otključam vrata što me čeka... @SVIMA hvala na podršci- sad sam još odlučnija u svojoj namjeri;))

    avatar

    21.04.2006. (23:54)    -   -   -   -  

  • Hrvoje

    Odlican post!Cuo sam da je jedan bracni par bio slijep,oboje i muž i žena,no svejedno su imali puno djece i normalno ih odgojili.

    avatar

    22.04.2006. (01:24)    -   -   -   -  

  • u ime...

    Oduševila si me ovim postom. Radim s djecom s posebnim potrebama i često me ljudi pitaju je l mi teško? A ja već dugi niz godina na posao idem sretna. I ni jedna škola, ni jedna edukacija nije me naučila više o sebi samoj kao ta djeca. Oni su blagoslov, pa ko shvatio - shvatio!!! Veliki pozdrav ti šaljem.

    avatar

    22.04.2006. (12:16)    -   -   -   -  

  • lotosic

    Zrno, you have a nice heart! a river in your heart!!!!

    avatar

    22.04.2006. (21:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...