Zrno gorušicino
29.04.2006., subota
|
Sinoć sam se jako ugodno iznenadila. Iza 21h, pozvonila nam je poznanica moga muža koja s moje strane nije baš naročito omiljena. Uh, kako ovo nekršćanski zvuči. Zapravo, nemam ja protiv nje baš ništa, no to je mlada djevojka koja iza sebe ima jako buran život-na način koji se meni ne sviđa. Alkohol, sex, droga ... Nikada ju nisam osuđivala (tko sam ja da joj sudim?), ali kad god smo se sreli pokušavala sam joj indirektno objasniti da njen život u mnogočemu nije pravi put. Nakon što je odsjedila pola godine u zatvoru-tvrdila je da se promijenila... Prije nekoliko mjeseci doznala sam što je bio uzrok svemu- kao adolescenticu silovali su je konkurenti tatinog poduzeća... Šokirala me ta spoznaja i nekako sam drugačije počela gledati na sve to... Ali sinoć je došlo do najvećeg iznenađenja... Obično nije dolazila kod nas kući, a još manje ovako "kasno", jer imam djecu i 21h je zbog njih već neko vrijeme kada se sprema u krevet. S vrata mi je rekla:"Ja došla k tebi da porazgovaramo- želim se krstiti!" Steglo me u grlu... Razgovarale smo skoro 2 sata i zaključih da je njena odluka prava, da joj to nije palo napamet iz prolaznog hira... Čak je u jednom trenutku rekla :"Bez krštenja sam ništa! Vjerujem da su me sve stvari koje su mi se događale u životu bile naslagane opomene da se okrenem Crkvi, a ja ih, budala, nisam znala prepoznati. Čak sam se osjećala neugodno u tvom društvu jer sam znala da me i ti na to upučuješ!" Rastale smo se prijateljski... Priznajem- zaspala sam sretna-znajući da je napokon našla pravi put i da za nju još uvijek ima nade... +++++ Za sebe si nas stvorio,Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi... |
