Zrno gorušicino
22.04.2006., subota
|
Danas sam se, zamislite, svađala s WC-daskom! Znam, zvuči turbo ludo, no zadala mi je gotovo cijelo prije podne glavobolje! Naime, kako je moj suprug na staroj dasci stajao, onako "sitan" kakav već je, naravno da je popustila i pukla, a stalno smo vikali kako treba nova i nikako da nova stigne, ja sam u svojoj originali odlučila ponoviti nas za novu dasku- prošlu nedjelju za Uskrs. Zato sam skrivečki kupila novu i stavila ju suprugu u gnijezdo Uskrsnog zeca koje su klinci napravili. No, priči tu nije kraj. Daska koju sam kupila, je prekrasna-gotovo da ju poželim imati u dnevnoj sobi: prozirna, a u unutrašnjosti polijepljeni suhi cvjetići- ma čista milina. ALI... bila je posljednja u trgovini i bez uputstva za montažu... Gnjavim muža već cijeli tjedan da se uhvati s daskom u koštac, ali on se spretno izvlačio sve do danas..a dans mu odlučih skočiti za vrat i ne pustiti dok ne postavi zadano!! Međutim, pokazalo se to puno teže od bilo kakvog očekivanja! Nakon nekih pola sata dragi je odustao uz izgovor :"Ja sam za ovo glup!", a onda sam ja stupila na scenu... Nakon svakog perioda proučavanja dovlačila sam ponešto u kupaonicu- te malu stolicu za sjesti, te cigarete, te sok (kasnije od muke prešla na pivo), te svakojake alatke...samo što nisam još i radni kombinezon obukla! Kombinirala sam i kombinirala s viškom i manjkom dijelova, brisala nos, nabrajala sve svece da mi pomognu i ... metodom pokušaja i pogrešaka- USPJELA SAM!!! "Ma nije jedna WC-daska pametnija od mene!"-bio je moj trijumfalni komentar- za nagradu me moja obitelj pustila da ju prva isprobam... He, he,he... ****** K VRAGU TI I TVOJ ČEKIĆ Zaželio neki čovjek na zid svoje sobe objesiti sliku. Pronašao on čavao, ali čekića nigdje. Pretražio on cijelu kuću, podrum, garažu ... ali čekić kao da je u zemlju propao. Sjeti se tada da njegov susjed ima čekić i krene da ga posudi. Dok je kretao prema susjedovoj kući, pomisli: A što ako mi ne bude htio posuditi čekić ? Čini mi se da me je jučer jedva pozdravio. Možda mu se žurilo. A možda je samo glumio kako mu se žuri, a u stvari ima nešto protiv mene. Ali što? Nisam mu ništa nažao učinio, mora da nešto umišlja. Da on hoće nešto posuditi od mene, ja bih mu bez problema odmah dao. A zašto on meni ne da? Pa zar je moguće odbiti vlastitom susjedu tako sitnu uslugu? Ljudi kao on baš čovjeku zagorčavaju život. Pa što on misli – da sam ja ovisan o njemu? Samo zato jer ima jedan običan čekić. Pa sad mi je stvarno svega dosta. I tako razmišljajući dođe do susjedovih vrata, pozvoni, susjed otvori i prije nego uspije reći dobar dan, naš se čovjek izdere na njega: K vragu i ti i tvoj čekić !Možeš ga slobodno pojesti ! Iz knjige:A što biste vi učinili? (Rijavec-Miljković) |
