Zrno gorušicino
27.04.2006., četvrtak
|
Dolaskom ljepšeg vremena svi smo nekako živnuli, nitko ne miruje...svi bi van i bili aktivni... Tako sam ja jučer došla u školu, a pola sedmaša nema- igraju košarkašku utakmicu protiv nekih slavnih i velikih faca- doznah od preostalih jadnika koji su bili osuđeni doći na nastavu. A kako su za mene svi učenici jednaki ja povedoh ove rijetke što su došli na nastavu-van na školsko dvorište i igrali smo «vjeronaučnu košarku»!! E, pa sad-kakva je to košarka??? Kad sam im objasnila pravila rekli su da je preteška – lijepo igraju ali....nema psovanja, nema ružnih riječi ostalim igračima- tko prekrši pravila dobije 1 u rubriku «međusobna komunikacija» u imeniku!!! Moj ludi razred (kojem sam ja razrednica) iza svakog pogođenog koša još je uzviknuo «Hvala Bogu!» Zapravo, priznali su da im je bilo teško igrati po pravilima koje smo zadali, jer im je psovka toliko postala svakidašnja- gotovo uzrečica. I ne samo njima, čujem je i kod malih i kod velikih... Dobro, nisam baš ni ja protiv nje cijepljena, ali ipak postoji klasifikacija- male i velike psovke. U školi se može čuti paleta ovih velikih-onih što mene kao vjernicu grizu za srce... iako se svesrdno trudim učiti klince da «lijepa riječ otvara sva vrata» ponekad mi se čini da bacam riječi u vjetar, jer kao da me ne čuju...ali čuje me Bog i zna da pred ovim problemom nisam zatvorila oči!! **** «Prati i shvati, shvati i oprosti, oprosti i pomozi, pomozi i utješi, utješi i podrži, podrži i ojačaj, ojačaj i oživi, oživi i služi, služi i oprosti, oprosti i ljubi, ljubi i daj, daj i zaboravi.» Lj.A.Maračić |
