Počela sam pisati blog još prošlog ljeta na nagovor mog prijatelja svećenika. No, u to vrijeme moga malenog života događale su se same ružne i mračne stvari, pa je i blog bio samo kukanje...zato odustah... kad sam se vratila pod novim imenom (jer zaboravih od silnih muka staru lozinku...), evo, prepisujem jedan i jedini vedri post sa stare adrese...oni koji su ga pročitali- nadam se da mi neće zamjeriti...
želim vam ispričati što sam napravila dok je moja baka bila živa i kod nas došla iz Zadra u Osijek:
Svako večer, uredno, zubalo je u čašu stavljala moja mama, moj tata i vrlo gadljiva baka. Jedno rano jutro kad sam došla s nekog tuluma izmiješala sam im zubala u čašama... Zamislite si reakciju kad su pokušali staviti usta zubalo koje nije bilo po njihovoj mjeri....
***
Smijeh je božanska oznaka. Jer: što Bog na nebu radi?
Odgovor je u psalmu drugom: "Bog na nebu stoluje i smije se."
Humor snagu crpi iz Uskrsnuća.
Lako je život smatrati teškim, teško ga je smatrati lakim.
Post je objavljen 07.05.2006. u 19:05 sati.