Zrno gorušicino
25.05.2006., četvrtak
Danas je mužu i meni godišnjica braka!! Prve čestitke dobili smo od našeg starijeg djeteta čim se ustao u školu. Naš debeli Princ zahvalio nam je oboma što smo se vjenčali, jer, kaže, da nismo ne bi on i seka postojali... Ganuo me do suza... Dok smo pili jutarnju kavu prisjetili smo se događaja tog "kobnog" dana... Kad smo odlučili, napokon, nakon 12 god. poznanstva i 2,5 god. hodanja, ozakoniti pred Bogom i ljudima, našu vezu, ispalo je da muž svira do Nove godine svaku subotu nekom drugom svatove... Iako tada nije bilo uobičajeno, odlučismo da to bude radni dan, a ispunjen je i moj uvjet da to bude svetac... tako je i tada, baš kao i danas bilo Uzašašće... i četvrtak... Ujutro sam otišla na frizuru, a kada sam se vraćala kroz grad u riflama i patikama sa svečanom mladenačkom frizurom, ne moram vam reći kako su me ljudi gledali... Kod matičara smo bili u 15.h. Misa u 18.30.-ali u 18. i 15. po mene još nisu došli... Kad su se napokon pojavili razlog kašnjenja bio je kum- malo je više popio, nosio tortu i netko ga je upitao koliko ima sati, a on kao u crtiću okrenuo ruku i tortu "parkirao" na prag muževog stana... onda je sjeo pored i plakao...Na misi sam ja čitala čitanje, i prije nego sam se popela na ambon, zamolih muža da mi pridrži buket... kad sam krenula pred oltar on se proderao :"Ne ostavljaj me već!" Uopće vam ne moram pričati smjeha u crkvi... Iako je prošlo više od desetljeća sjećanja su još živa... Kao i ljubav... Nije uvijek savršeno (a kod koga je?), ali je važno da uvijek pronalazimo sretna i spretna rješenja uz Njegovu pomoć... Jutarnja molitva danas bila je Pavlov Hvalospjev ljubavi... ***** "U ekonomiji ljubavi moraš davati više nego što imaš: moraš dati samoga sebe." Bosmans |
