Zrno gorušicino
21.05.2006., nedjelja
Ljudi moji, evo me!!! Dakle, i sama sam se iznenadila koliko je stvari prešlo preko mojih leđa u ove zadnje dane...ali- Bogu hvala -prošlo je! Odradila sam najbolje kako sam znala, i ako ima nezadovoljnih, baš me briga, jer znam da oni to ne bi ni upola bolje (ih, kako sam skromna  ). Napisah plan i program za Ministarstvo, "odradih" cijeli tjedan priprema za Pričest, odradih prvu ispovjed (jedan svećenik hvali djecu, drugi kudi... no svi su se ispovjedili), odmisili smo trodnevnicu, i danas proslavili svečano Prvu Pričest... Kad bih zbrajala vrijeme koje sam provela kući (ne računajući košmarno spavanje) sve zajedno bi ispalo nekih 3-4 sata za cijeli tjedan. Kada sam danas ispratila i poslijednje dijete do izlaza okrenuh se prema oltaru i rekoh "Amen!" Sve je bilo opterećujuće i napeto, ali nas je sve nasmijao moj učenik koji je za vrijeme prve ispovjedi shvatio da se treba ispovjediti kod svih svećenika koji su ispovjedali, pa je išao u sat vremena tri puta na ispovjed  ++++ Ti od mene očekuješ mnogo: da budem slobodan unatoč svim nagonima. Da budem beskrajnih vidika unatoč prostoru i vremenu. Da se otrgnem od svijeta unatoč navezanosti za svoje osjećaje. Tvoja očekivanja u meni bude snage koje nikada nisam naslućivao. Ti u mene polažeš nadu i odgajaš me da vjerujem u sebe. M. Gutl |
