golly&bossy

Dragi Nashi,

Naravno da smo zapali u trans kad smo vidili the Ormar koji je materijalna manifestacija apsolutno genijalnog uma i naravno da smo ga odmah poželili za sve svoje stvarne i virtualne postole. I dok Vin pomalo hvatate urbane ritmove, Min živimo u skladu s prirodom. /Ruso je rekao da se vratimo prirodi/. Došlo je proljeće. U subotu smo se odvezli na drugu stranu otoka u mitsko mjestašce Žrnovo koje se sastoji od dva dijela: Postrana i Prvo selo. Min smo bili stacionirani u Prvome selu di smo blagovali pečenu kokoš i kumpire i svježe ubranu salatu iz vrtla feat. mladi luk i pamidore iz trgovačkog lanca Studenac. Cilj našeg putovanja i boravka u Žrnovu je bilo kolektivno upoznavanje s jestivim biljem otoka Korčule s tendencijom poboljšanja kvalitete življenja na otoku i očuvanja tradicionalnih vrijednosti. U praktikumu su sudjelovale arheologinje, povjesničarke umjetnosti, komparatisti književnosti, filozofi i naša djeca. Kužite odma da to ni bila zajebancija, nego da je sakupljanje jestivog bilja bilo izdignuto na jednu višu meta razinu. Nama je praktikum dobro doša da obnovimo gradivo, a uz put smo doznali da se od paprati kuha čaj koji je izvrstan za urinarni trakt i bubrige. Sinoć smo skuhali jednu šaku i odma smo se priporodili. Nakon praktikuma blagovale smo za okruglim stolom i razmjenjivale životna iskustva, a vlasnica vrtla i kuće te organizatorica praktikuma nas je počastila slasticom pod nazivom Tiramisu. Kad bolje razmislimo o ovome nazivu, on u prijevodu s talijanskog znači "Digni me gore" /Tira mi su/, a u podrobnijim analizima nismo se bavili već se ona svela na primarni lingvistički opažaj. Budući da smo vizualno sudjelovali u procesu generiranja navedenog sadržaja, možemo reći da se radi o vrlo jednostavnoj recepturi koju preporučamo. Danas ćemo za obid, uz pečene sardele, imat i grudu tj. mišano zeje, mišancu, paru ili parapač. To je obrok koji obiluje svim potrebnim sastojcima za dobrobit organizma i održanje vrste. Mislimo da svi znaju za plemenite sastojke sardela, a što se sve krije u biljkama pod nazivom kozja brada, morač, slaška, divji luk, žutinica, loćika, korenjaška objavit ćemo u slijedećim nastavcima. U svakom slučaju, život na otoku je privilegija i ponosni smo što živimo na njemu. Svako putovanje kroz otok nanovo izaziva čuđenje, a novouređena cesta priko Pupnatske luke pruža izvanredne vizualne senzacije i nevjerojatne vizure. Na izlazu iz Pupnata je mala kapelica, a isprid nje lokva sa zlatnim ribicama. Strašila koja latu beštije po vrtlima su toliko genijalna da se izdižu na razinu konceptualne umjetnosti. Raznobojni saketi što vijoru po smokvama i vinogradima izgledaju kao permanentni performans u prirodi, a iznad grobja u Smokvici je stablo koje se savilo poput ljudskog lika i kao da je izašlo iz neke priče I. B. Mažuranić. Jučer smo išli u Pičenu čistit plažu. Skupili smo 26 plastičnih boca, jednu japanku, dvi grube šlape, jedan bidun i puknutu škovaceru. Kad se plaža pokazala u svojoj punoj liposti, svukli smo se i sunčali te ovim činom otvorili sezonu za domoroce. Kolo osam uri navečer uspeli smo se na vrh brda di je, prema legendi, grob nepoznate kraljice. našli smo frezije u četiri boje i kamen-mrgin koji izgleda kako da čovik sedi i čeka. Toponim Pičena vjerojatno dolazi od riječi pištati. /Voda pišti.../ I naravno, u Pičeni je izvor vode...Vaši Oduševljeni.

Draghi Nashi,
Našu anketicu na livoj strani samo ih je malo ispunilo. Nema veze, i takvi rezultati su nam relevantni. Tako vidimo da je većina naših čitatelja "zhrtva mode", mali broj njih su "golly", a niko ni "boss". To nam je drago jer čizma glavu čuva.
Dakle, dragi Čitatelji, svi vi koji niste bossy morate negdi stavit svoje brojne postole. A najbolje je u Ormar iz kolekcije Mine mine mine.
Vidite kako je lipi.


A, ovo je o Ormaru reka njegov dizajner Tristan Williams.
“This is part of a set of bedroom furniture based around our obsession with self, celebrity and material culture. The section of the left is in shelved and lit so that shoes etc can be displayed.”

Daleky i Čitatelji, kad smo Min vidili osvijetljeni i roza odjeljak za cipele Min smo totalno odvalili. "To je To", rekli smo sami sebi, i nadodali "absolutli fabjulus". Već smo zamislili kako se u njemu ugodno gnijezde Naše übercool čizme Hyperspeed, Naše nove zelene postole, Naše vjerne bile patike, Naše obožavane japanke Havaianas..., Naše roza papuče Dr. Luigi (digresija, mislimo da je Dr. Luigi genijalno ime za marku anatomskih postoli koja se proizvodi u Splitu, što ne?), Naše plave, žute i crvene balerinke, Naše… Naše… Naše… Mine Mine Mine! Odma smo sliku poslali svojim nebossim prijateljima po Facebooku. Jer Ormar smo našli na sveprisutnem i svemogućem Facebooku. Tamo nam svako malo izniknu likovi iz prošlosti i stari šulkolege, pa tako i dizajner Ormara - Tristan Williams.
Tristan i Min smo u svoje vrime zajedno studirali muzeologiju u Nigdjezemskoj. Tristan je inače restaurator namještaja iz Engleske, a u Amsterdamu je živi u razredu napuštene škole i u njemu održava tulume. S vremenom su se naši putevi razišli, on se vrati u Englesku, a Min u Stari Kray di smo sadili masline, činili vino i čistili apartmane. Što je Tristan čini u međuvremenu to nismo znali do ere Facebooka. A Tristan je stvarno učini puno. Osnova je firmu za opremanje vanjskih javnih prostora Citysquared i izgleda da im dobro ide. Sviđaju Nam se njihove stvari, a budući da nam Google Analytics govore da Nas čitaju i u Gradskim poglavarstvima i u Ministarstvima i u velikim firmama toplo im preporučamo Citysquared.
A svima vama Zhrtvama mode, Gollyma, ali ne i Bossyma, Vama Daleki i sebi samima želimo da Ormar što prin iz virtualnog prijeđe u realni svijet i ukrasi vaše, Vaše i Naše životne prostore.
Vashi

.........................................................................
Sad slijedi tekst za Tristana na engleski.

.........................................................................

Dear Daleky,
Only few of our visitors answered the poll on the left side of our page. Doesn’t matter, even those results will be of use. So, we can see that most of our visitors are Fashion Victim, only couple of them are Naked and nobody is Barefoot. That is good because as a Croatian proverb says “Shoes are the guardians of health”.
Well, dear Readers, all of you who aren’t barefoot, you have to have a place to keep your many shoes. And the best place is The Wardrobe from the collection Mine mine mine.
Look how perfect it is.


This is what its designer Tristan Williams said about The Wardrobe.
“This is part of a set of bedroom furniture based around our obsession with self, celebrity and material culture. The section of the left is in shelved and lit so that shoes etc can be displayed.”

Daleky and the Readers, when I saw the lit and pink shoe compartment I’ve freaked out totally. „This is It“, I said to my self, and added „absolutely fabulous“. I’ve picture how comfortable it will be there for my übercool Hyperspeed boots, for my new green shoes, my faithful white sneakers, my adored Havaianas flip-flops , my pink slippers, my blue, yellow and red ballerinas, my… my… my… Mine Mine Mine!
Without hesitation I sent the image to all of my unbarefoot friends on the Facebook. Because I’ve found The Wardrobe at the almighty and omnipresent Facebook. Every now and then I stumble there on somebody from some past lives or old school mates, and that’s how I've found the designer of The Wardrobe - Tristan Williams.

Once upon the time Tristan and I studied museology together back in the Neverlands. Tristan is a furniture restaurator from England, and in Amsterdam he lived in a classroom of an abandoned school and held parties there. As time went by we took different paths, he went back to England, and I came back to the island where I planted olive-trees, made wine and cleaned the apartments after the tourist. What Tristan did during that time I did not know until the Facebook era. And Tristan really did a lot. He founded Citysquared, the company for street furniture, street structures etc. I really like what they do, and since Google Analytics tells me that our blog is red in city governments, ministries and big companies I warmly recommend Citysquared to them.

And to all of you Fashion victims, Naked but not Barefoot, to you Daleky and to myself I wish that The Wardrobe moves from the virtual to the real world in order to make our homes and our lives even more beautiful.
Best

Draghi Nashi,
Evo nas opet na Baušteli i nakon tema iz književnosti i umjetnosti vraćamo se na područje lingvistike i razmatramo kako engleski kao lingua franca globalnog sela postaje neophodni dio svakodnevne komunikacije čak i na hrvatskom.
Ovo su sve izrazi jednog našeg kolege koji je jako napredan na tom području. (Što se tiče konteksta: većina primjera tiče se Interneta i digitalnih tehnologija). Najdraži nam je prvi primjer. Ma kako mu je samo palo napamet složit najbejzik?
• najbejzik
• površine koje to mogu performat
• ne može se dobiti sa saundom
• bitno je da ljudi budu ekspozani
• svaki se morao komitati
• glavni point of mežr
• korisnici vole biti ingejđ
• to je dobar insentiv
• i unutar regije postoje veri big diferensis
• nije postojao strateđik plening
• u pitanju je trd parti firma
• ima srč alat
• sve je dostupno on klik
• do koje granice slušamo konzumjera
• ne gube vrijeme s rekvestovima koji ih se ne tiču
• tu je vorld of posibiliti
• stranica je dobila inormus amaunt of pi ar
• Postigli bi tim juniti
• njihov fjučr biznis
• to je sikret ejđnt đob
• sve možemo raditi na rial primjerima
• imaš mast hev i najs to hev
• je li vam to tu sun
• prvi u nizu vorkšopova
• merđali su se
• naši kastumeri
• Vidimo kako komjuniti može bekfajer na svoga kreatora
• Dajte nam svoje suđeščns

Za zadnji primjer moramo dat i malo objašnjenje. Pričalo se o liniji Prizna-Žigljen i kako je ona svojedobno bila najprometnija trajektna linija. Ali, reče naš Kolega: “Ta je linija postala ridandnt.“

Givmifajv,
Vashi

Draghi Nashi,
Davno, davno kad smo studirali književnost na Mudroslovnom i ponirali u Petrarku i petrarkizam profesor Tomasović je naču kako jedna studentica nevezano za predmet kolegija govori drugoj: “Ma to ti nije moderno.”, a on je na to reka: “Kolegice, je li vi to govorite da petrarkizam nije moderan? Ma poslušajte samo Alena Vitasovića i vidjet ćete da to nije istina.” Kako i Vin tako i Min obožavamo kad život oponaša umjetnost. I u slučajuToma Gotovca i Anđe Marić i u slučaju Petrarke i Alena Vitasovića. A imamo još jedan super primjer.

Jedan dan smo s kolegicom s posla prolazili kroz pothodnik između Knežije i Trešnjevke (tamo nam je bila Baushtela u to vrime i često smo se s njim služili) i odjednom pred očima nam se stvorila Umjetnost. Umjetnost u vidu soneta napisanog na zidu pothodnika.
Sonet napisan po svim pravilima talijanskog soneta: dva katrena i dva terceta, u dvanaestercima (stih hrvatske renesanse i baroka!) s rimom abab abab abc abc.
Ne samo to, nego je tu i akrostih u kojem doznajemo tko je ta gospoja, donna adorata kojoj je posvećena ova pjesan ljuvena.

Daleki, Min kad smo ovo vidili, Min smo se raspametili. Prvo smo u glavi odvrtili imaginarnu pjesmaricu, da ne bi ti sonet možda bi nečiji, nikega poznatega pisca. Ali, činilo nam se da je to skroz novo djelo. Uglavnom, došli smo na posal i svima govorili o čudu koje nam se upravo ukazalo. Međutim, nisu nas baš shvatili. Nema veze, niko ni prorok u vlastiten selu i zato smo vazeli kameru i išli slikat sonet iz pothodnika.
Onda smo to poslali jednoj curi koja radi na Mudroslovnome da proslijedi profesoru Tomasoviću da vidi kako je petrarkizam prisutan i na najčudnijim mjestima. I on se oduševi. Prvo mu je bilo drago da se njegovi bivši studenti sjećaju njegova učenja. Onda je prouči sonet o Lani. Reka je da je rima ponekad malo nategnuta kako i smisao, ali da se to moralo kako bi se prilagodilo stvarno zahtjevnoj formi.
Evo dakle i soneta i pothodnika.





Ne vidi se baš za pročitat, zato smo i prepisali:

Ne znamo što se u međuvremenu dogodilo sa sonetom, nismo tamo prošli ima godišće dana. Nadamo se samo da ga nisu izbrisali ako su čistili pothodnik i da ga nisu išarali s novim grafitima. Jer zaslužuje ostat tamo, da ga Lana gleda svaki dan, a i da Svjetlom Umjetnosti obasja nedužne prolaznike koji žure na pazar.
Vashi

P. S. Oni koji žele znati više o petrarkizmu neka kliknu tu, i tu, i tu.

Dragi Nashi,

Mi smo još na tragu duboke kontemplacije i introspekcije, a iako se i mi povremeno otisnemo po bespućima fizičkog, ovih dana nam više odgovara metafizika. Kao što ste rekli, s vama održavamo ravnotežu u Svemiru; dok Vin ludujete, grete i obahodite, Mi razmišljamo. Naravno da i Vin razmišljate jer kako bi ste se inače snahodili u šumi nepoznatih simbola ovega semiologijom bremenitoga svita!? Ali Vin ste trenutno Praktičar, a mi se više bavimo teorijskim postavkama sveukupnog univerzalnog bivstvovanja. Jese sjećate kad je V. Dodig Trokut hodi po gradu s drvenu patku na kola i govori sam sobu? Patku je vuka na konop i ima je bradu do kolina, a stalno se obraća nevidljivom sugovorniku, vjerojatno na klingonskom ili na svahiliju. Mislimo da je njegova ikonografija bila posljedica prevelikih razmišljanja. Možda je on ima nekog Dalekog s kojim je komunicira na telepatskoj razini u vrijeme kada jos nije bilo mobitela, a internet tek u embrionalnoj fazi u glavi B. Gatesa. Mislimo da je drvena patka na kola genijalni accessoir i nakon što se Trokut s njom prošeta, odma je Anđa Marić išla korak dalje i nabavila patku ili gusku za kućnog ljubimca. Sve je kozmički povezano. I naizgled nepovezane stvari bitno i radikalno utječu jedna na drugu. Sve je jedno. Jedno je sve. Daži. Vaši.

...ili Daleky jezde kroz Hrvatsko Zagorje

Draghi Nashi,
Antička i renesansna filozofija rado govore o vita activa i vita contemplativa (klik, klik, klik) i brojni se filozofi bave s tim kako da to dvoje pomire. Neki govore da: Contemplativa vita merito maior est quam activa… Zaključak, Vama su golly&bossy kanal kroz koji šaljete poruke iz svoje vite contemplative, dok nama on služe da niz njega pustimo dogodovštine naše vite active. Nama su super vaše misli, samo pišite. A zajedno održavamo ravnotežu svemiru.
Ovo je bi uvod, dalje slijedi naš opis jezda odnosno jezdopis po Zagorju. Ili kako bi mi u Sydneyu rekli - po bushu.
Znate onu sliku koja pokazuje kako Amerikanci vidu svijet:


E tako je nama i Zagorje - jedna amorfna masa po kojoj su zabodeni toplice i dvorci te Mirekova klet sa super tulumima. Ali di je što, što je livo, što je desno, što je gore ili dole, to ništa neznamo. U svaken slučaju mi se isporučimo u to Zagorje kako jedan paket. Samo nas donesu.

Onda smo seli popit kafu. Kafić se smrznu u devedesetima i njime su vladali mesing i ogledala. Dio kafića pregrađen je i u butigu bezvezne robe. Nema veze, bilo je ugodno i toplo. Čitali smo Cosmo, a ni kafa ni bila loša. U međuvremenu smo se nastavili raspitivat o vezama s Varaždinom, ali svi su nam upućivali onaj pogled s početka. Pretpostavljamo da bi tako bilo i da u Starem Kraju nas neko pita koji trajekt vozi do Brača, naprimjer.
Po obavljenem poslu odma nam se trefi autobus i dojezdili smo u kišni i hladni Zabok. Kupili karte za vlak za Varaždin koji je polazi za uru vrimena. Iz razglasa je odjeknulo da vlak za Zagreb kasni 50 minuta u dolasku. Vrag odni prišu.
U hladnom i kišnom Zaboku popili smo kafu u kafiću kojega nam je preporuči Cimer. Super je imat Cimere iz cilega svita.

U Varaždinu su nas dočekali naši, primili su nas lipo kršćanski, najili nas, napojili. Tako okrepljeni uskočili smo u bus za Zagreb i bili ode kasno navečer.

Summa summarum:
Zagreb-Krapinske Toplice 70 min
Krapinske Toplice - Zabok 30 min
Zabok - Varaždin 105 min
Varaždin - Zagreb 100 min

Vasha Gospođica na Proputovanju

Dragi Naši,

Prezadovoljni smo vašom percepcijom stvarnosti i još jedamput dokazali ste da povjesničar umjetnosti znači povjesničar kulture. Transfer znanja iz jednog područja u drugo neupitno generira nove vrijednosti, a rezultanta tog procesa je raznolikost formi i začudnost svijeta. Drago Nam je da ste na svom izletu u svijet Umjetnosti dali sebi ulogu Kapetana iz Zvjezdanih staza što govori o vedrosti Vašeg duha i spremnosti da u svaku situaciju unesete dašak humora, samoironije i zabave. To su rijetko viđene kvalitete i ostanite na tome tragu. Mi se na dnevnoj bazi susrećemo s umjetničkim sadržajima; ponekad se sudaramo, ponekad smo u savršenom suglasju, a ponekad smo ravnodušni što je najgora varijanta. U posljednje vrijeme prilikom pisanja teško sebi zadajemo okvire i više nam odgovara forma "toka svijesti"; na taj način lakše komuniciramo sa samima sobom, a vjerojatno otežavamo komunikaciju s Vama. Shvatite to kao prolaznu fazu i vrijeme naše katarze. Vrijeme je promjene godišnjih doba i uvijek je to period preispitivanja i poniranja u sebe. Od jutros su se prominila četiri godišnja doba, a mi smo meteoropat. Stojte dobro i veliki pozdrav s Planete majmuna. Vaši.

Dragi Nashi,
Di tko, Min na izložbu. Ovu subotu na redu je bi Mirko Zrinšćak i njegova izložba Oblici prostora u Umjetničkom paviljonu. Mi za njega nismo nikad čuli. Naši kunsthisterični dani odavna su iza nas, ali mislimo da Nam ni sve isparilo iz glave. Svejedno, kad bi upisali Mirko Zrinšćak u tražilicu u Našoj memoriji na kraju bi dobili 0 rezultata.

Sasvim prigodno, vani je opali pljusak koji je bi savršena zvučna podloga za vizualna zadovoljstva na izložbi, a Min smo se još više uživili u ulogu Kapetana Picarda koji je izgubi vezu s Enterpriseom i sad je zatočen na planetu. Čekali smo da nevera stane i usput pogledali film o Mirku Zrinšćaku. Koji živi na vrhu Učke, ima prekrasnega pasa, a za jednu skulpturu mi treba i do 2 i po godine.

Evo što smo vidili:



ova instalacija/skulptura se zove Kiša








Ovo nam se najviše svidilo. Instalacija pod nazivom Budi zadovoljan da forma nema kraja






Stojte dobro,
Vashi Zwjezdani